REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10363/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Z.V., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Donji Miholjac, od 13. rujna 2021., broj: 511-07-26/05-3-133-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. Z.V. te preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

II. U ostalom dijelu odbija se prigovor okr. Z.V. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje: PZ), okr. Z.V. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. Z.V. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena joj je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca te je obvezna na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. Z.V., osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog novčane kazne, zaštitne mjere i troška postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4. Prigovor je djelomično osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenica u prigovoru priznaje počinjeni prekršaj, navodi da je predmetne zgode izrazito žurila kako bi stigla na posao medicinske sestre u OB Bjelovar, a putovala je natrag iz Slavonije gdje je hitno otišla zbog obiteljske situacije, da nije nikoga ugrozila, nije nikada kažnjavana te moli izricanje opomene.

7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 3.000,00 do 7.000,00 kuna pa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna predstavlja, najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

7.1. Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinila pa su navodi iz prigovora o okolnostima koje ističe, ostali na razini paušalnog isticanja.

7.2. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljeničinog prigovora u tom dijelu.

8. Međutim, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije osnovana primjena zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Naime, okrivljenici je za počinjeni prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno, za upravljanje vozilom u naseljenom mjestu pri brzini koja je za 32 km/h veća od dopuštene, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju jednog mjeseca. Međutim, povezujući okolnosti počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na činjenicu da se radi o brzini koja minimalno (za 2 km/h) prelazi granicu koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za predmetni prekršaj i zakonski je temelj za mogućnost izricanja zaštitne mjere, s okolnošću da je okrivljenica neosuđivana osoba prema podacima iz spisa, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa pa samim time ne postoji potreba i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Pritom je ovaj sud imao na umu nužnost poštivanja načela razmjernosti, propisanog u čl. 51.a PZ-a, koji obvezuje da zaštitna mjera treba biti u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

8.1. Stoga je, pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera ukine, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

9. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom prigovora okrivljenice, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenicu na plaćanje troška u iznosu od 500,00 kuna, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenice od plaćanja navedenih troškova.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Policijskoj postaji Donji Miholjac, u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu