REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10257/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. B.P., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod, od 30. kolovoza 2021., broj: 511-11-09/05-1-330-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. B.P. te preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

II. U ostalom dijelu odbija se prigovor okr. B.P. kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje: PZ), okr. B.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. B.P. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. B.P., osobno je pravodobno podnio prigovor zbog novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4. Prigovor je djelomično osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenik u prigovoru navodi da mu je izrečena novčana kazna previsoka jer je nezaposlen pa nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu, a vozačka dozvola mu je neophodna radi traženja posla, da nije bio kažnjavan pa moli da se prigovor uvaži.

7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 3.000,00 do 7.000,00 kuna pa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna predstavlja, najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

7.1. Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio.

7.2. U odnosu na navod prigovora kojima se ističe nekažnjavanost, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.

7.3. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u tom dijelu.

8. Međutim, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije osnovana primjena zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Naime, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno, za upravljanje vozilom u naseljenom mjestu pri brzini koja je za 32 km/h veća od dopuštene, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju jednog mjeseca. Međutim, povezujući okolnosti počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na činjenicu da se radi o brzini koja minimalno (za 2 km/h) prelazi granicu koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za predmetni prekršaj i zakonski je temelj za mogućnost izricanja zaštitne mjere, s okolnošću da je okrivljenik neosuđivana osoba prema podacima iz spisa, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa pa samim time ne postoji potreba i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Pritom je ovaj sud imao na umu nužnost poštivanja načela razmjernosti, propisanog u čl. 51.a PZ-a, koji obvezuje da zaštitna mjera treba biti u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

8.1. Stoga je, pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera ukine, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, Postaji prometne policije Slavonski Brod, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika