REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-5845/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.T., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. J.T. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima od 19. travnja 2020., broj: 54. Pp-1381/2021-8, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr J.T., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se ukida zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s majkom D.T., na udaljenosti manjoj od 10 (deset) metara, u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. J.T. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. J.T. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima od 19. travnja 2020., broj: 54. Pp-1381/2021-8, proglašen je krivim okr. J.T. da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu 12.000,00 kuna, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika kao 1.500,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 10.500,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona i čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vezi čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s majkom D.T., na udaljenosti manjoj od 10 metara, u trajanju od 6 mjeseci.

1.2. Okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu 100,00 kuna i stvarni trošak u iznosu 107,36 kuna.

2. Protiv te presude okr. J.T. osobno je pravodobno je podnio žalbu ne navodeći zakonske žalbene osnove, iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je odlukom o zaštitnoj mjeri prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.

5.1. Naime, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s majkom D.T., na udaljenosti manjoj od 10 (deset) metara, u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

5.2. Prekršajni zakon u čl. 50. st 1. propisuje vrstu zaštitnih mjera koje se na temelju tog zakona mogu izreći, a u st. 2. istog članka propisuje da se osim tih zaštitnih mjera, zakonom kojim se propisuje prekršaj mogu propisati i druge vrste zaštitnih mjera.

5.3. Prvostupanjski se sud, izričući zaštitnu mjeru, poziva na čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona i čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Članak 13. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje:

“Sud može počinitelju nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, izreći sljedeće zaštitne mjere:

1. obveznog psihosocijalnog tretmana

2. zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji 3. udaljenja iz zajedničkog kućanstva

4. obveznog liječenja od ovisnosti”.

Čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje uvjete i način izricanja zaštitne zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve.

5. 4. Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi jasno je da zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s određenom osobom izrečena po prvostupanjskom sudu, nije propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, na koji se prvostupanjski sud poziva.

5.5. Navedena mjera propisana je kao mjera opreza čl. 130. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, a svrha, vrste, određivanje i izvršavanje mjera opreza propisani čl. 130.-132. Prekršajnog zakona različiti su od vrste, svrhe i načina izricanja zaštitnih mjera propisanih čl. 50.- 58. a Prekršajnog zakona.

5.6. Međutim, kad bi i zaštitna mjera bila pravilno izrečena (a nije), prvostupanjski sud, izričući zaštitnu mjeru, nije, sukladno odredbi čl. 16. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odredio područja na kojima se okrivljenik ne smije približiti žrtvi nasilja, odnosno zabranio uznemiravanje ili uhođenje žrtve, što zaštitnu mjeru čini nepotpunom i onemogućava provedbu iste.

5.7. Iz navedenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu i ukinuo zaštitnu mjeru izrečenu po prvostupanjskom sudu za počinjeni prekršaj kao u t. I. u izreci ove presude.

6. Okrivljenik u žalbi navodi da je u ovom postupku on žrtva, a ne osuđenik, sve zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa sa obitelji U. koja se služi nasiljem, davanjem lažnih izjava i prijevarama. Navodi da je na glavnoj raspravi navodna „žrtva“ D.T. odbacuje navode koji mu se stavljaju na teret, a iz iskaza obitelji U. na zapisniku je razvidno da nisu iskazivali o tome kako su ga omalovažavali i ponižavali na način da su zvali njegovu prvu nevjenčanu suprugu i da su fizički nasrnuli na njega te ga pokušali izbaciti iz zajedničkog doma D. i J.T.. Nastavno, okrivljenik u žalbi opisuje imovinskopravne neriješene probleme, zbog kojih trpi nasilje u obitelji preko 15 godina od strane U., te vjeruje da će se ova presuda odbaciti kao i prethodna.

6.1. Nasuprot tvrdnjama žalbe, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud na osnovu dokaza izvedenih u postupku, koje je pravilno ocijenio, pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

6.2. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio u bitnom suglasne iskaze svjedoka D.T., I.U. i D.U. majke, sestre i nećaka okrivljenika i njihove je iskaze kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, za zaključak o krivnji dao je valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Činjenica je da je majka okrivljenika D.T. pred sudom izjavila da se ne sjeća da bi je Josip vrijeđao nekim pogrdnim riječima, iako joj je svašta rekao, da joj neće doći na sprovod i slično, ima 77 godina i nije baš sve uspjela zapamtiti što joj je rekao, ali ja bila uznemirena takvim njegovim ponašanjem i htjela bi da ih ubuduće ne uznemirava i da ne dolazi k njima. Međutim, kad se ovakav iskaz oštećenice poveže sa iskazom svjedokinje I.U. koja je detaljno opisala navedeni događaj navodeći da je okrivljenik bio nezadovoljan izvođenjem građevinskih radova u dvorištu, počeo majku verbalno napadati, što je preraslo u psovanje, decidirano ponovila riječi koje je okrivljenik izgovarao majci te opisala postupanje svog sina D. kojim je upozoravao okrivljenika da prestane sa takvim ponašanjem, a o čemu je svjedočio i D. U., navodeći, između ostalog, da je ujak psovao baki Boga, i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud imao dovoljnu osnovu za odluku o krivnji okr. J.T. za počinjenje prekršaja prema optuženju. Neosnovano okrivljenik osporava iskaze ispitanih svjedoka, jer su dani jasno, okolnosno i uvjerljivo, iz njihovih iskaza nedvojbeno proizlazi da se okrivljenik ponašao upravo na način kako mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka, koji su, između ostalog, upozoreni da su dužni govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

7. U odnosu na navode žalbe kojima se ukazuje na protupravna ponašanja obitelji U., ističe se da se, u smislu čl. 179. st. 3. Prekršajnog zakona presuda može odnositi samo na osobu protiv koje je podnesen optužni prijedlog i proveden postupak i samo na djelo iz podnesenog ili na raspravi izmijenjenog ili proširenog optužnog prijedloga. Ovlašteni tužitelj PP Križevci podnio je optužni prijedlog protiv okr. J.T. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok protiv drugih sudionika ovog događaja niti od strane ovlaštenog tužitelja niti okr. J.T. u svojstvu oštećenika tužitelja nije podnesen optužni prijedlog, pa prvostupanjski sud nije niti ovlašten odlučivati o njihovoj eventualnoj krivnji.

8. Žalbeni navodi okrivljenika kojima pokušava umanjiti svoju odgovornost navodeći da je žrtva obitelji U. zbog dugotrajnih neriješenih imovinskopravnih odnosa, nisu od značaja, jer okolnost neriješenih imovinskopravnih odnosa ne utječe na prekršajnu odgovornost za počinjeno psihičko nasilje prema majci, osobi starije životne dobi.

9. Stoga, kako okrivljenik u žalbi nije iznio nikakve nove i uvjerljive činjenice u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi osporio krivnju za počinjeni prekršaj, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Iako se okrivljenik nije žalio zbog izrečene novčane kazne, budući da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka, primjerena je stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

10.1. Za prekršaj iz č. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao kvalificirani oblik osnovnog prekršaja iz čl. 22. st. 1. istog Zakona, počinjenog na štetu osobe starije životne dobi, propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 12.000,00 kuna (do zakonskog maksimuma od 50.000,00 kuna) ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Prvostupanjski je sud, cijeneći olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u propisanom minimumu, pa iz tako odmjerene novčane kazne proizlazi da sud u stvari niti nije uzeo u obzir otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, a okrivljenik je već pravomoćno osuđivan za prekršaj nasilja u obitelji, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. ožujka 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.