Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Broj.10.Pr-3182/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz O., S. 113, OIB:,

zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z. protiv

tuženika T. I. K. Š. D. M. iz O., I.

G. 38, OIB:, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 1. ožujka 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A. B., odvjetnice iz O. i z.z. tuženika B. B., dipl. iur.,

nakon donošenja i objave dana 16. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku T. I. K. Š. D.

M. iz O., I. G. 38, OIB:, da tužitelju Ž.

B. iz O., S. 113, OIB:, isplati iznos od 5.006,30 kn

(pettisućašestkunaitridesetlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 416,50 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 416,49 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 416,50 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 416,50 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 416,50 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 416,50 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 416,49 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 416,50 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 416,50 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 416,50 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 416,50 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 424,82 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 414,74 kn zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dana 16. siječnja 2016., do isplate i iznosa od 414,83 kn zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dana 16. veljače 2016., do isplate, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao neosnovan. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima pod t. I/izreke, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.418,75 kn (dvijetisućečetristotineosamnaestkunaisedamdesetipetlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude I- stupnja dana 16. ožujka 2022., pa do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku dana 9. ožujka 2021., kao radnik potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015., do siječnja 2017., temeljem odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu suradnika u praktičnoj nastavi, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu. Tuženik je tužitelju obračunavao sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn. Slijedom navedenog, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao svaki element plaće za rad za utuženo razdoblje, pa je ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike plaće 5.835,87 kn bruto za sve plaće u utuženom razdoblju, uvećano za zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu. Nije sporno da je dana 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te 26. listopada 2011., sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., budući da nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je parafirao, ali nije i potpisao jedan potpisnik Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama - Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Prigovara i pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao kolektivnog ugovora, obzirom da za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Opreza radi ističe kako se niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne može govoriti o kolektivnom ugovoru, jer isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se pozivom na iste mogla primijeniti. Osporava i primjenu osnovice od 5.415,37 kn za utuženo razdoblje, navodeći da je sve do donošenja Odluke Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., bila utvrđena osnovica za obračun plaće u visini od 5.108,84 kn bruto, kao i da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama za povećanje osnovice. Napominje i da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016. Ističe i prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi za koja je računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od pet godina. Na ročištu od 1. ožujka 2022., tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali osporava pravni osnov. Slijedom navedenog, tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanima u cijelosti, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova tuženiku.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, u podnesku od 10. svibnja 2021., tužitelj po punomoćniku navodi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju nužno biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, da su neosnovani navodi tuženika o nezakonito provedenim kolektivnim pregovorima, jer su se Sporazum o osnovici iz 2006., Dodatak Sporazumu iz 2009. i Izmjene Dodatka Sporazumu iz 2011., neprekidno primjenjivali od kraja 2006., do početka 2017., te su ih kao takve prihvatili i Vlada Republike Hrvatske i svi sindikati javnih službi. U odnosu na tuženikov prigovor da gore navedeni akti nemaju pravnu narav kolektivnog ugovora, tužitelj navodi da su Kolektivni ugovori zaključeni u razdoblju od 2007., do 2012., sami izričito utvrdili primjenu Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna po pitanju visine plaće u javnim službama. Tužitelj navodi i da nisu osnovani prigovori tuženika o tome da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da se u daljnjem tijeku postupka kao svjedoci saslušaju potpisnici Dodatka Sporazumu/2011 kao i potpisnici Vjerodostojnog tumačenja/2012 Petar Čobanković, Branimir Mihalinec i Mirando Mrsić na okolnost primjene čl. VII. Dodatka Sporazumu/2011. Radi ekonomičnosti postupka tužitelj u spis dostavlja zapisnike s ročišta održanih pred Općinskim sudom u Zlataru, broj: Pr-36/17, gdje su u istovrsnom predmetu saslušani predloženi svjedoci, te predlaže da se pročitaju navedeni zapisnici, kako se navedeni svjedoci ne bi morali ponovno saslušavati, budući su u istovrsnom predmetu već saslušani. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, budući je praksa svih Županijskih sudova u istovrsnim predmetima istovjetna kao i praksa Vrhovnog suda RH, te su sve odluke u korist radnika/tužitelja.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice, sud je proveo dokaze uvidom u: preslik Ugovora o radu između tužitelja i tuženika od 31. prosinca 1999.; preslik Aneksa Ugovora o radu između tužitelja i tuženika od 29. ožujka 2010.; obračunske isprave za isplatu plaće - naknade za razdoblje od prosinca 2015., do siječnja 2017.; Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.; Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.; Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.; Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.; Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012.; Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015.; zapisnike Općinskog suda u Zlataru u predmetu broj Pr-36/2017; Odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-1111/20-2, od 1. prosinca 2020.; Odluku Općinskog suda u Osijeku broj Pr-154/2017-17, od 30. listopada 2017.;zaključke sa sastanka od 8. prosinca 2016., sa profesorima Pravnih fakulteta, Katedri radnog prava, na temelju sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama; Odluku Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-584/2017-31, od 21. prosinca 2017., i odluku broj Pr-2826/2016-57, od 21. prosinca 2017.

5. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 31. prosinca 1999., i Aneksa Ugovora o radu od 29. ožujka 2010., te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, da je tuženik obračunavao plaću tužitelju po osnovici od 5.108,84 kn bruto za razdoblje od prosinca 2015., do prosinca 2016., i po osnovici od 5.211,02 kn bruto za siječanj 2017., što je razvidno iz obračunskih isprava, a među strankama nije sporan izračun manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u iznosu od ukupno 5.835,87 kn bruto.

6. Među strankama je sporno je li tuženik trebao obračunavati i isplatiti tužitelju plaću u razdoblju od prosinca 2015., do siječnja 2017., po osnovici od 5.108,84 kune, ili po osnovici od 5.415,37 kuna bruto, na temelju čl. III Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (u nastavku: IDDS), od 26. listopada 2011., kao i da li tužitelj ima pravo na obračun plaće po osnovici od 5.415,37 kn bruto za cijelo utuženo razdoblje.

7. Iz Sporazuma od 23. studenog 2006., proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008., i 2009., i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

8. Iz Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi usuglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008, u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. IIl utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

9. Iz IDDS od 26. listopada 2011., proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena dopuna.

10. Iz Odluke Vlade RH od 29. prosinca 2016. (NN 123/2016.) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

11. Iz službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011., do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

12. Iz službenih podataka DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.

13. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09). Izmijenjenom odredbom čl.

2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

14. Iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

15. Iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) kojeg su 4. listopada 2010., zaključili Vlada Republike. Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) od 12. prosinca 2012.

16. Člankom 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012, dalje: TKU/12) je ugovoreno:

Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaču u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.".

17. Iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR, proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a. proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

18. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09- ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12., i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

19. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrdeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017., jer je čl. XI IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

20. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane i za odgodu primjene čl. III IDDS jer odredbom čl. VIII IDDS nije odgođena primjena čl. III. IDDS. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. IV. IDDS, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1111/2020.

21. Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2 %, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelju ne pripada povećana osnovica za siječanj 2017., sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

22. Prigovor zastare tuženika da je nastupila zastara za sva novčana potraživanja, za koja je protekao zastarni rok od 5 godina, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do datuma podnošenja tužbe je djelomično osnovan. Tužba je podnesena dana 9. ožujka 2021., a čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, pa je slijedom navedenog nastupila zastara za potraživanja tužitelja za prosinac 2015., i siječanj 2016., zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća do isplate, sve pobliže opisano pod II/izreke presude, stoga odluka kao pod II/izreke presude.

23. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u bruto iznosima navedenim pod t. I/izreke, kao neosnovan, budući porez i prirez poreza na dohodak čine sastavni dio bruto plaće no dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

24. Kako tuženik tijekom postupka nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno tužiteljev obračun potraživanja, sud ovu nespornu činjenicu nije niti utvrđivao. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 5.006,30 kn bruto, sukladno čl. 433. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 9/14, 70/19 - u nastavku teksta ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - u nastavku teksta ZOO), sve pobliže opisano pod I/izreke presude, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07), sve pobliže opisano pod II/izreke presude, stoga odluka kao pod I i II/izreke presude.

25. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - u nastavku teksta Tarifa).

26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 750,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 10. svibnja 2021., u iznosu od 750,00 kn, zastupanja na ročištu 1. ožujka 2022. u iznosu od 750,00 kn, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 562,50 kn, odnosno tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.812,50 kn.

27. Kako je tužitelj s tužbenim zahtjevom uspio sa 86%, to mu u istom omjeru pripada trošak u ukupnom iznosu od 2.418,75 kuna, stoga odluka kao pod III/izreke presude.

Osijek, 16. ožujka 2022.

SUTKINJA

Lidija Šmit

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DOSTAVITI:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Porezna uprava Osijek

Broj zapisa: eb307-f16b6

Kontrolni broj: 09603-40964-655cb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LIDIJA ŠMIT, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.