REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 911/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P., OIB … iz Z., koju zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. & S. B. d.d., OIB … R., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., K. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-755/2021-2 od 13. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3331/19-28 od 12. veljače 2021., u sjednici održanoj 16. ožujka 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-755/2021-2 od 13. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3331/19-28 od 12. veljače 2021. Tuženik je podnio i prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1) Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2) Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim /savjesnim ili nepoštenim /nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3) Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzulu u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
4) Ima li mjesta primjeni članka 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, dalje u tekstu ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u kolektivnom postupku ), kada je odluka nacionalnog suda u kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju predmetnog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili ?
5) Treba li se na temelju odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a negativnu razliku anuiteta s osnove valutnog tečaja i/ili promjenjive kamatne stope uzeti u obzir prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita i to bez obzira je li tuženik postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prijeboja; te nalazi li se takav zahtjev ili prigovor u zastari, ako je odredbom članka 198. stavka 1. ZOO-a propisano je da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja?“
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbama članka 385., 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja (prvo, drugo i četvrto) u kojima predlagatelj problematizira dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine te u odnosu na odredbu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) te pitanje direktnog učinka tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na provedbu dokaznog postupka u konkretnom predmetu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
4.1. U trećem postavljenom pitanju predlagatelj problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, koje imaju direktan učinak i na konkretan predmet.
4.2. U peto postavljenom pitanju predlagatelj problematizira pitanje negativne razlike anuiteta s osnove valutnog tečaja i /ili promjenjive kamatne stope kod izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita, čime polazi od drugačije pretpostavke nego to polaze nižestupanjski sudovi koji su zaključili da plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primila, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. U odnosu na navedeno drugi dio pitanja koji se odnosi na pitanje zastare nije odlučan za rješenje konkretnog predmeta.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a stavku 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. u vezi s člankom 387. stavkom 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
6. Nije osnovan niti prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije, jer se radi o pitanjima o kojima je riješeno u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a o tim prigovorima bilo je potrebno raspravljati i ispitivati ih u tom postupku.
Zagreb, 16. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
