REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 66 Pž-4597/2021-2

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. P. d.o.o. u stečaju, OIB ..., V., kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. i partneri d.o.o. O., protiv tuženika G. P. iz G., OIB ..., koje zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u V., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o tuženikovoj žalbi, protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-307/2020-19 od 13. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-307/2020-19 od 13. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi K. plus d.o.o. u stečaju, OIB ..., V., pravna radnja – Ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen između tužitelja i tuženika 15. ožujka 2019. U točki II. izreke naloženo je tuženiku vratiti u stečajnu masu Volkswagen Caddy 1.6 TDI i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.724,00 kn.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sud utvrdio da je Ugovor o kupoprodaji vozila Volkswagen Caddy 1.6 TDI od 15. ožujka 2019. pobojna pravna radnja u skladu s odredbom članka 198. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ), da se radi o pravnoj radnji kojom se vjerovnici izravno oštećuju jer su ispunjene pretpostavke iz članka 201. stavka 2. SZ-a, te da je tuženik dužan vratiti u stečajnu masu automobil Volkswagen Caddy 1.6 TDI na temelju odredbe članka 212. stavka 7. SZ-a.

3. Protiv odluke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da je sud pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer tužitelj tijekom postupka nije dostavio Ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljenog između K. plus d.o.o. (pravnog prednika tužitelja) kao prodavatelja i tuženika G. P. kao kupca sklopljen 15. ožujka 2019., te da presuda ima nedostatak zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje, navodi da je u pozadini kupoprodaje tri automobila koji su pravno bili u vlasništvu tužitelja (a tako i automobila koji je predmet ovoga postupka) je počinjenje kaznenog djela. Neživotno i nelogično je da se tri automobila prodaju svaki za iznos od 5.000,00 kn, a da nakon toga procjenitelj procjeni da samo vozilo koje je predmet ovoga postupka vrijedi 42.237,36 kn. Sud u obrazloženju navodi da je Z. S. potvrdio kako je vozilo plaćeno u iznosu od 5.000,00 kn, očito se radi o prijevarnoj namjeri ljudi koji su postupali na strani tužitelja, jer je vozilo je plaćeno prema tržišnoj cijeni, onako kako je to naveo tuženik. Nadalje, sud je prihvatio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem N. K. ,ali ga nije proveo niti je naveo razloge zbog čega nije saslušao predloženog svjedoka. Svjedok Z. S., je rekao da je G. P. kupoprodajnu cijenu uplaćivao T. K., a koja je supruga od N. K., a sestra od Z. S.. Pod točkom 18. obrazloženja pobijane odluke sud navodi da je pobojna pravna radnja Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 15. ožujka 2019., a nekoliko riječi kasnije navodi da je Ugovor o kupoprodaji od 7. veljače 2019. pobojan. Kako niti uz tužbu niti tijekom postupka nije dostavljen ugovor o kupoprodaji koji je navodno pobijan, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zaključno smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i nije dao valjano obrazloženje za svoju odluku, a donošenjem pobijane presude pogrešno je primijenjeno materijalno pravo i učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude. Pobija i odluku o trošku postupka i navodi da sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za pristup na ročište koje je odgođeno stranci se može priznati 25% od Tbr. 7. t. 1, a ne kako je to sud obračunao 50% od navedenog iznosa. Predlaže da ovaj sud prihvati žalbu tuženika i preinači pobijanu presudu, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi kako je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Presuda je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava.

7. Iz isprava u spisu proizlazi:

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-1956/2018 od 9. travnja 2019. otvoren stečajni postupak nad dužnikom K. plus d.o.o. (str. 7.-11. spisa),

- da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnijela FINA, Regionalni centar O. 29. studenoga 2018. (zbog nesposobnosti za plaćanje-blokade računa dužnika),

- da su K. plus d.o.o. V., kao prodavatelj i G. P. kao kupac sklopili 15. ožujka 2019. usmeni Ugovor o kupoprodaji automobila Volkswagen Caddy 1.6 TDI, boja crvena, broj šasije WV2ZZZ2KZBX214749, - da je kupcu izdan račun br. 14/98V/1, a kupoprodajna cijena je iznosila 5.000,00 kn (str.13.spisa),

- da je kupoprodajnu cijenu u iznosu od 5.000,00 kn, G. P. platio gotovinom na blagajni dužnika K. plus d.o.o., za što je izdana uplatnica broj 03- 2019-1605 (str. 14. spisa),

- da je tržišna vrijednost vozila Volkswagen Caddy 1.6 TDI, boja crvena, broj šasije ... prema procjeni M. ing za vještačenja i procjenu šteta iz O. od 19. rujna 2019. iznosila 42.237,76 kn (str. 16.-17. spisa).

8. Tuženik tvrdi da je vozilo platio u iznosu od 5.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, te je na ime kupoprodajne cijene uz novčani iznos predao i 10 kulena za predmetno vozilo. U vrijeme sastavljanja ugovora o kupoprodaji nije imao saznanja koliku je kupoprodajnu cijenu za vozilo naveo tužitelj, a kao vlasnik predmetnog vozila predstavio se N. K., koji je s njim pregovarao o cijeni, te mu je tuženik platio kupoprodajnu cijenu. Nije imao nikakvih saznanja da bi vlasnik vozila bio u blokadi ili da je pokrenut stečajni postupak. Navodi da ni na koji način nije znao da je prednik tužitelja bio nesposoban za plaćanje ili da bi bio podnesen prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad tužiteljem.

9. S obzirom na to da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku 9. travnja 2019. pod poslovnim brojem St-1956/2018 i da stečajni upravitelj za pobijanje pravnih radnji ima odobrenje stečajnog suca od 5. listopada 2020. (str. 43 spisa), ispunjena je pretpostavka za pobijanje pravnih radnji iz odredbe članka 212. stavka 1. SZ-a, a tužba za pobijanje pravnih radnji podnesena je u roku 5. listopada 2020., na temelju odredbe članka 212. stavka 3. SZ-a

10. Odredbom članka 198. SZ-a propisane su opće pretpostavke za pobijanje, da je pravna radnja poduzeta prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici, mogu pobijati u skladu s odredbama Stečajnog zakona, s time da je s pravnom radnjom izjednačeno i propuštanje. Dakle, odredbom članka 198. SZ-a utvrđene su opće materijalno pravne pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Riječ je o okolnostima koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi pobijanje bilo uspješno, bez obzira na razlog (osnovu ili posebne pretpostavke) pobijanja.

11. Opće pretpostavke pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika koje moraju biti ispunjene su: a) da je otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom, b) da je prije otvaranja stečajnog postupka poduzeta pravna radnja koja može biti predmetom pobijanja, c) da je pobijana radnja dovela do oštećenja ili pogodovanja vjerovnika te d) da se krajnji rezultat pobijanja mora očitovati u povećanju mogućnosti namirenja vjerovnika. Između pobijane pravne radnje i umanjenja imovine dužnika iz koje se mogu namiriti vjerovnici mora postojati uzročna veza, koja bi postojala ukoliko bi namirenje ukupnosti stečajnih vjerovnika bilo uspješnije da pobijana pravna radnja nije poduzeta.

12. U postupku je nesporno utvrđeno da je stečajni postupak nad dužnikom K. plus d.o.o otvoren 9. travnja 2019. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-1956/2018, da je prije otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom poduzeta pravna radnja koja može biti predmetom pobijanja (ugovor o kupoprodaji od 15. ožujka 2019., prema kojem je sporni automobil tržišne vrijednosti od 42.237,76 kn prodan za iznos od 5000.00 kn ), a da iz izviješća stečajne upraviteljice od 26. kolovoza 2019. (str. 24. – 32. spisa) i rješenja suda poslovni broj St-1956/2018 od 12. rujna 2019. proizlazi da su u stečajnom postupku tužitelja priznate tražbine vjerovnika I. višeg isplatnog reda u iznosu od 143.757,30 kn, a II. višeg isplatnog reda u iznosu od 1.670.438,01 kn, a da stečajni dužnik ima imovinu u vrijednosti 701.951,00 kn, te četiri vozila. Dakle, stečajna masa tužitelja nije dostatna za podmirenje svih priznatih tražbina stečajnih vjerovnika, a krajnji rezultat pobijanja u ovom postupku bio bi povećanje mogućnosti namirenja vjerovnika. Imajući u vidu naprijed navedene činjenice pravilno je sud zaključio da su ispunjene sve opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji iz odredbe članka 198. SZ-a.

13. Osim navedenih općih pretpostavki pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, koje uvijek moraju bit kumulativno ispunjene, za pobijanje moraju biti ispunjene i posebne pretpostavke. S tim u vezi pravilno prvostupanjski sud zaključuje da su pored općih pretpostavki za pobijanje ispunjene i posebne pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz odredbi članka 201. stavka 1. točke 2. SZ-a (izravno oštećenje),) s obzirom na to da je ugovor o kupoprodaji sklopljen 15. ožujka 2019., nakon što je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom 29. studenoga 2018. Dakle, pravna radnja poduzeta je nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, a vjerovnik je za vrijeme njenog poduzimanja znao za nesposobnost za plaćanje, s obzirom na to da je kupoprodajnu cijenu platio na blagajni društva jer je račun društva bio blokiran.

14. Žalbeni navod da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer tužitelj tijekom postupka nije dostavio Ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljenog između K. plus d.o.o. (pravnog prednika tužitelja) kao prodavatelja i tuženika G. P. kao kupca sklopljen 15. ožujka 2019. nije osnovan.

15. Z. ugovore o kupoprodaji pokretnine nije propisana pisana forma (neformalnost ugovora čl. 286. ZOO). Pisani oblik traži se samo kod kupoprodaje nekretnina (čl. 377. ZOO-a) i kod kupoprodaje s obročnom otplatom (čl. 465. ZOO-a).

16. Nema spora da je sklopljen usmeni ugovor o kupoprodaji što proizlazi iz iskaza svjedoka bivšeg zastupnika po zakonu tužitelja Z. S. i stranke tuženika G. P.. Prodavatelj je predao kupcu u vlasništvo sporni automobil za što mu je 15. ožujka 2019. ispostavio račun br. 14/98V/1, a kupoprodajna cijena je iznosila 5.000,00 kn, (str. 13. spisa). G. P. kao kupac je kupoprodajnu cijenu u iznosu od 5.000,00 kn, platio gotovinom na blagajni dužnika K. plus d.o.o., za što je izdana uplatnica broj 03- 2019-1605 (str. 14. spisa). Dakle, usmeni ugovor o kupoprodaji među strankama je sklopljen 15. ožujka 2019. To što sud u točki 18. obrazloženja najprije navodi da je pobojna pravna radnja Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 15. ožujka 2019., a potim greškom navodi da se radi o Ugovoru o kupoprodaji od 7. veljače 2019., može se samo zaključiti da se radi o grešci u pisanju koju sud može u svako doba ispraviti.

17. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik upire tvrdnjom da sud nije proveo njegov dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka N. K. niti je naveo razloge zbog čega nije saslušao predloženog svjedoka, s obzirom na to da je upravo s N. K. sklopio kupoprodajni ugovor i na ime kupoprodajne cijene isplatio mu iznos od 5.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, te mu uz novčani iznos predao i 10 kulena .

18. Iz isprava u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud tri puta pozivao svjedoka koji se nije odazivao na ročišta, a na ročištu 29. lipnja 2021. sud je odbio ovaj dokazni prijedlog tužitelja. Razlog zbog kojeg je sud odbio ovaj dokazni prijedlog jasno proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke. Naime iz Uvjerenja CVH od 30. rujna 2020. proizlazi da je vlasnik vozila Volkswagen Caddy 1.6 TDI, boja crvena, broj šasije ..., K. plus d.o.o.u stečaju ( ranije K. plus d.o.o.) te imajući u vidu nalaz vještaka D. J., vl. M. ing i iskaz svjedoka Z. S., sud je pravilno utvrdio da je vlasnik vozila Volkswagen Caddy 1.6 TDI K. plus d.o.o. sada u stečaju, a ne N. K. i da je tuženik jedino mogao sklopiti ugovor s tužiteljem kako je to prethodno utvrđeno. Osim toga tuženik G. P. je u svom iskazu pred sudom tuženiku priznao da je prilikom preuzimanja vozila dobio i knjižicu vozila iz koje jasno proizlazi tko je vlasnik vozila.

19. Na temelju naprijed utvrđenih činjenica pravilno je sud zaključio da je Ugovor o kupoprodaji vozila Volkswagen Caddy 1.6 TDI od 15. ožujka 2019. pobojna pravna radnja u skladu s odredbom članka 198. SZ-a i da se radi o pravnoj radnji kojom se vjerovnici izravno oštećuju iz članka 201. stavka 2. SZ-a, te je tuženik dužan vratiti u stečajnu masu automobil Volkswagen Caddy 1.6 TDI na temelju odredbe članka 212. stavka 7. SZ-a.

20. Pravilna je i zakonita odluka o trošku postupka na temelju odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a. Žalbeni navod da je sud sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za pristup na ročište koje je odgođeno stranci trebao priznati 25% od Tbr. 7 t. 1. nije osnovan. Iako žalitelj ne navodi o kojem se ročištu radi, uvidom u zapisnike o održanim ročištima utvrđeno je da je sud pravilnom primjenom Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. tužitelju dosudio trošak zastupanja na ročištima 4. veljače 2021. i 20. svibnja 2021., svako u iznosu od 500,00 kn uvećano za trošak PDV-a.

21. Slijedom iznijetog valjalo je potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 16. ožujak 2022.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio, v.r.