REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-7216/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.K. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. Z.K., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2021., broj: Pp-4662/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. Z.K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okr. A.K. na temelju čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izriče zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje 6 (šest) mjeseci.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. Z.K. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2021., broj: Pp-4662/2021 proglašen je krivim okr. A.K. da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna od 3.000,00 kuna, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 16. ožujka 2021. u 21,20 sati do 17. ožujka 2021. u 11,00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 2.400,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene (preostale) novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 12. i 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okr. A.K. je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od jedne godine te je okrivljenik upozoren na sankciju za ne postupanje prema izrečenoj zaštitnoj mjeri.

1.2. Okr. A.K. je obvezan naknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka od 200,00 kuna i troškove vještačenja u iznosu 2.464,66 kuna.

2. Istom presudom, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona okr. Z.K. oslobođena je od optužbe da bi na način činjenično opisan u t. II. u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je odlučeno da troškovi postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv te presude okr. Z.K. osobno je pravodobno podnio žalbu u korist sina, okr. A.K., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okr. Z.K. pobija prvostupanjsku presudu.

6. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je odlukom o zaštitnoj mjeri počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona jer je prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.

6.1. Prvostupanjskom presudom okr. A.K. izrečena je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od jedne godine. Međutim, sukladno odredbi čl. 15. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ova mjera može se odrediti u trajanju od najmanje 6 mjeseci. Iz navedenih razloga, ovaj sud je preinačio zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju propisano odredbom čl. 15. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Psihosocijalni tretman provest će se sukladno Pravilniku o provođenju zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana („Narodne novine“ broj 116/18.), a potrebno trajanje odredit će voditelj tretmana na temelju Standarda za provođenje zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

7. U odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da okr. A.K. nije počinio fizičko i psihičko nasilje prema svom ocu. Žalitelj u žalbi ponovno opisuje događaj od 16. ožujka 2021. te navodi da je on, nervozan i pod utjecajem alkohola, planuo i primio sina A.K. s obje otvorene šake i odgurnuo ga da se makne na stranu i pusti njega da razgovara s policijom. Njegov sin dao je izjavu na prvostupanjskom sudu kako bi njega zaštitio, jer je žalitelj već bio kažnjavan, a sin nije ni izgovarao pogrdne riječi, te je i zvao policiju jer ga je otac odgurnuo, a sve što je rekao, rekao je da svjesno zaštiti oca.

7.1. Međutim, činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku drugačije je od onog koje se nastoji prikazati žalbom. Oba okrivljenika ispitana su na zapisnik pred prvostupanjskim sudom 17. ožujka 2021. pri čemu je okr. A.K. naveo da je počinio fizičko i psihičko nasilje u obitelji prema svom ocu Zvonimiru i izričito priznao činjenične navode optužnog prijedloga, navodeći da ga tata nije vrijeđao niti udario, da tata nije nište kriv, nego je on kriv za sve. Jednako tako, okr. Z.K. naveo je da nije počinio fizičko i psihičko nasilje u obitelji prema svom sinu, nije ga vrijeđao niti udario lijevom rukom u predjelu glave, nego je njegov sin bio nervozan, vikao na njega i vrijeđao ga te se isto tako htio ubiti.

8. Zapisnik o ispitivanju okrivljenici nisu željeli ponovno pročitati, nisu tražili da im se zapisnik pročita, nisu stavili prigovor na isti i bez primjedbi su ga vlastoručno potpisali, pa nema nikakve sumnje u njegovu vjerodostojnost.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud na osnovu obrane okrivljenika, materijalnih dokaza izvedenih u postupku i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Z.S. danog nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja okr. A.K., osnovano zaključio da je okr. A.K. počinio prekršaj prema optuženju.

10. Nadalje, okr. Z.K. tijekom prvostupanjskog postupka je, kako je već rečeno, poricao prekršaj prema optuženju i za nasilničko ponašanje u obitelji teretio svog sina, uslijed čega se, navodi žalbe kojima ističe da okr. A.K. nije počinio nasilje prema njemu i priznaje psihičko i fizičko nasilje prema sinu, istaknuto tek sada u žalbi, u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ukazuju zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što nije konkretni slučaj.

11. Osim toga, okr. Z.K. oslobođen je od optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a treba imati na umu da se okrivljenik može žaliti samo u svoju korist, dakle, ne i na svoju štetu.

12. U odnosu na navode žalbe kojima žalitelj navodi da se okr. A.K. od malena liječio zbog febrilne konvulzije, ima XYY kromosom, a vrtić i osnovnu školu je pohađao u Suvagu, treba navesti da je u postupku provedeno psihijatrijsko vještačenje, te su, prema zaključku sudskog vještaka sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom okr. A.K. tempore criminis bile smanjene. Slijedom navedenog, u odnosu na okr. A.K. nema osnove za primjenu čl. 26. Prekršajnog zakona o neubrojivosti ili znatno smanjenoj ubrojivosti.

13. Iz navedenog razloga, nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu te smatra da je okr. A.K. za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

14.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 3.000,00 kuna, dakle, vrlo blizu propisanog minimuma novčane kazne za počinjeni prekršaj, a koja kazna je okr. A.K. izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

14.2. Visina novčane kazne izrečene po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj u propisanim kaznenopravnim okvirima (novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna do općeg maksimuma od 50.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana) primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

14.3. U izrečenu novčanu kaznu je, sukladno odredbi čl. 40. Prekršajnog zakona uračunato uhićenje okr. A.K. kao 600,00 kuna novčane kazne, a ako okrivljenik u roku od 30 dana od primitka ove presude plati dvije trećine preostale novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

15. Zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana na zakonu je osnovana, sud je za primjenu zaštitne mjere dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, budući je svrha provođenja zaštitne mjere obveznoga psihosocijalnog tretmana sprječavanje daljnjeg nasilničkog ponašanja postizanjem pozitivnih promjena u ponašanju počinitelja nasilja u obitelji, a cilj provođenja je zaštitne mjere je potaknuti počinitelja nasilja u obitelji da postane svjestan svog nasilnog ponašanja, prepozna svoju odgovornost te usvoji obrasce nenasilnog ponašanja.

16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. ožujka 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.