REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Pž-7227/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, Nediljka Bobana i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika Ž.S., zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 65. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, posl. broj: DU2. Pp P-1670/2019, na sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik Ž.S. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 65. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, za koje mu je primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv pobijane presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.

4. U žalbi tužitelj navodi da imajući u vidu odredbe članka 36. i 37. Prekršajnog zakona nije bilo osnove za ublažavanje kazne.

5. Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja da nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona za djela za koja je okrivljenik proglašen krivim, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku temeljem cit. odredbe Prekršajnog zakona za djela opisana u izreci utvrdio novčane kazne ispod propisanog minimuma, dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Inače valja napomenuti da je okrivljenik priznao djela za koja je proglašen krivim, da je izrazio žaljenje zbog počinjenih prekršaja, da nije prekršajno kažnjavan, te da počinjenim prekšajima nisu nastupile štetne posljedice, a što je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi, pa stoga nije bilo osnove za izricanje strožih prekršajnopravnih sankcija od onih koje je izrekao prvostupanjski sud, pri čemu nije osnovan navod tužitelja da je sud kod ocjenjivanja okolnosti za ublažavanje kazne primijenio okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, a koje da su taksativno navedene i relevantne samo u okviru propisanog minimuma i maksimuma.

9. Naime odredbom članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona propisano je da će sud određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Izričući počinitelju prekršaja novčanu kaznu, sud će uzeti u obzir i njegovo imovinsko stanje.

10. Dakle, citiranom odredbom nisu taksativno navedene okolnosti koje sud uzima u obzir prilikom određivanja kazne u okviru propisanog raspona kazne, kako to pogrešno tvrdi žalitelj, već se istom navode okolnosti koje će sud osobito uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne, što znači da osim navedenih okolnosti, sud može uzeti i druge okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti bude lakša ili teža za počinitelja.

11. Isto tako odredbom članka 37. stavak 2. Prekršajnog zakona propisano je da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročito olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja se može postići i takvom blažom kaznom. Dakle i ovdje Zakon koristi termin „osobito“, što znači da istaknute okolnosti nisu propisane kao obvezne za ublažavanje kazne, već su samo primjerice navedene.

12. Iako je sud kod ublažavanja kazne uzeo u obzir i neke okolnosti koje su primjerice navedene u članku 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, a u smislu članka 36. stavka 1. Prekršajnog zakona relevantne su za odmjeravanje kazne u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, valja navesti da je sud uzeo u obzir i priznanje prekršaja, kao i okolnost da počinjenim prekršajima nisu prouzročene štetne posljedice, a koje olakotne okolnosti su izvan okolnosti koje su primjerice navedene odredbom članka 36. stavka 2. cit. Zakona, i sud ih je u korist okrivljenika cijenio kao okolnosti iz članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, čime suprotno navodima žalitelja, iz svih navedenih razloga nije postupio suprotno cit. odredbi.

13. Dakle, ovlašteni tužitelj u svojim žalbenim navodima nije naveo bilo kakve dodatne okolnosti koje bi opravdavale izricanje strožih kazni od onih koje su izrečene u pobijanoj presudi, već se neosnovano poziva na pogrešnu primjenu odredbi članka 36. i 37. Prekršajnog zakona, zbog čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.