REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2046/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. P. j.t.d. u Z., protiv tuženika I. - I. n. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu I., O. P. u Z., radi pobijanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2704/2017-2 od 9. svibnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1238/16-15 od 11. rujna 2017., u sjednici održanoj 16. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Poništavaju se ugovori zaključeni između tužitelja i tuženika i to:

- Ugovor o najmu stana UG-50308583-01003/13 od 16. prosinca 2013. godine,

- Aneks I broj UG-50308583-00003/15 ugovora o najmu stana br.UG- 50308583-01003/13 od 15. siječnja 2015. godine,

- Aneks II broj INA-UG-DMS-1037796 UG-50713783-02147/15 ugovora o najmu stana br. UG-50308583-01003/13 od 29. prosinca 2015. godine.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 17.585,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom počem od 11. rujna 2017. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za isplatom iznosa od 705,48 kn, kao i s dijelom zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice iz točke II ove presude za razdoblje od 18. veljače 2017. godine do 10. rujna 2017. godine, kao neosnovanim.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 9.191,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počem od 11. rujna 2017. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„1. Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1238/2016 od 11. rujna 2017. u točki I. izreke, točki II. izreke, točki IV. izreke i točki V. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja S. M. koji glasi:

I. Poništavaju se ugovori zaključeni između tužitelja i tuženika i to:

- Ugovor o najmu stana UG-50308583-01003/13 od 16. prosinca 2013. godine,

- Aneks broj I UG-50308583-00003/15 ugovora o najmu stana br.UG- 50308583-01003/13 od 15. siječnja 2015. godine,

- Aneks II broj INA-UG-DMS-1037796 UG-50713783-02147/15 ugovora o najmu stana br. UG-50308583-01003/13 od 29. prosinca 2015. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 17.585,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom počem od 11. rujna 2017. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu 9.191,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počem od 11. rujna 2017. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju S. M. da tuženiku I. - I. n, d.d. Z. naknadi parnični trošak u iznosu od 7.628,50 kn u roku od 15 dana.

3. Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu odluku na način da se prihvati tužbeni zahtjev uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnih troškova tužitelju, uključujući i troškove revizijskog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prvenstveno je obrazložiti da se tužitelj u reviziji, kako je već navedeno, kao osnovu po kojoj podnosi reviziju pozvao na odredbu članka 382. stavak 1. ZPP.

7. Drugostupanjski je sud – iako se prilikom donošenja presude pozvao na odredbu članka 373. točka 3. ZPP, preinačio prvostupanjsku presudu i utvrdio bitne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. Stoga je za zaključiti da je drugostupanjski sud presudu sadržajno donio primjenom odredbe članka 373.a ZPP stavak 1. točka 2. ZPP, slijedom čega su ispunjeni uvjeti za podnošenje redovne revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP.

8. Postupajući prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja iz članka 382. stavak 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Tužitelj se sadržajno poziva na odredbu članka 354. stavak 1. ZPP u svezi sa člankom 7. i 8. ZPP jer smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka pogrešnom ocjenom provedenih dokaza i izvođenjem pogrešnih činjeničnih zaključaka.

9.1. Opširni navodi revizije (gotovo cijeli sadržaj), koji se prema navodima revidenata odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka su zapravo činjenični prigovori. Tim navodima revident drugačije ocjenjuje izvedene dokaze i iznosi drugačije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda.

9.2. Prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se navodi revizije u tom pravcu ne mogu niti uzeti u razmatranje.

9.3. S druge strane, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 7. i 8. ZPP ako ocjenjuje izvedene dokaze drugačije nego što to revident smatra da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini revident, a upravo je to u ovom predmetu slučaj.

9.4. Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ponište ugovori sklopljeni između tužitelja i tuženika i to ugovor o najmu stana UG-50308583-01003/13 od 16. prosinca 2013., aneks broj 1 UG-50308583-01003/15 ugovora o najmu stana broj UG-50308583- 01003/13 od 15. siječnja 2015., aneks II. broj INA-UG-DMS-1037796 UG-50713783- 02147/15 ugovora o najmu stana broj UG-50308583-01003/13 od 29. prosinca 2015., te da mu tuženik isplati iznos od 18.290,88 kuna s zateznim kamatama na ime isplaćenih iznosa najamnine.

11. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da su tužitelj i Kućni savjet stambene zgrade u Z., 1. ožujka 1975. sklopili ugovor o obavljanju nadstojničkih poslova, a kao naknadu prema članku 3. ugovora tužitelj je dobio na korištenje predmetni stan,

- da su tužitelj i tuženik 15. siječnja 1991. sklopili ugovor o davanju nadstojničkog stanja na korištenje u kojem je između ostalog navedeno da je predmetni stan nadstojnički te kako će sva prava i obveze nadstojnika urediti se ugovorom koji će sklopiti tužitelj i predsjednik kućnog savjeta,

- da iz dopisa Gradskog komunalnog gospodarstva d.o.o. od 4. listopada 2006. i 15. prosinca 2006. proizlazi da je obradom zahtjeva tužitelja za kupnju stana utvrđeno da zahtjevu nisu priloženi slijedeći dokumenti, i to ugovor o obavljanju poslova - korištenju stana nadstojnika zgrade, zapisnik o bodovanju stana iz 1988. ili novije, potvrda zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu, potvrda Gradskog zavoda za katastar, potpuni gruntovni uložak za zgradu, odnosno očitovanje I. radi izdavanja odgovarajućih dokumenata s obzirom da je stan na korištenje dodijelila I. i evidentiran je kao vlasništvo I., te je tužitelj pozvan u što kraćem roku dostaviti traženu dokumentaciju,

- da je dopisom Zagrebačkog holdinga broj 499/2006 od 27. lipnja 2007. tužitelj obaviješten da nije ispunio uvjete za kupnju stana određene Zakonom o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade, jer na poziv od 4. listopada 2006. i 5. prosinca 2006. nije dostavio traženu dokumentaciju kojom dokazuje osnovanost zahtjeva, te je ujedno upućen da ima pravo u roku od 30 dana podnijeti tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi donošenja presude koja u cijelosti nadomješta ugovor o kupoprodaji stana,

- da je tuženik dostavio tužitelju pet izvornika ugovora o najmu stana potpisan od strane ovlaštenih osoba I. d.d. uz molbu da ih potpiše, a tri potpisana ugovora vrati na adresu I. d.d. uz upozorenje da prema odredbi članka 5. navedenog ugovora, obvezan je uplatiti depozit u iznosu od tri mjesečne najamnine te dostaviti tuženiku običnu ili bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika na iznos godišnje najamnine, uz upozorenje da sukladno odredbi članka 10. i članka 19. stavak 2. Zakona o najmu stanova nakon proteka 30 dana od dana primitka te obavijesti ugovor o davanju nadstojničkog stana na korištenje od 15. svibnja 1991. smatrat će se raskinutim, odnosno ukoliko u navedenom roku ne dostavi tri primjerka potpisanog ugovora i zadužnice te ne uplati depozit smatrat će se da nije suglasan s predloženim, pa temeljem članka 22. stavak 2. Zakona o najmu stana otkazni rok za iseljenje je tri mjeseca, a ako ne iseli u zakonskom roku da će biti prisiljeni pokrenuti tužbu za iseljenje,

- da je 16. prosinca 2013. između I. – I. n. d.d. kao najmodavca i tužitelja kao najmoprimca sklopljen ugovor o najmu stana na određeno vrijeme od godinu dana te je ugovorena najamnina u iznosu od 837,40 kuna mjesečno,

- da je 15. siječnja 2015. između I. – I. n. d.d. kao najmodavca i tužitelja kao najmoprimca sklopljen aneks broj 1 ugovora o najmu stana, a prema kojem stranke suglasno produžuju ugovor na daljnji period od jedne godine odnosno do 1. siječnja 2016.,

- da je 29. prosinca 2015. između I. – I. n. d.d. kao najmodavca i tužitelja kao najmoprimca sklopljen aneks broj 2 ugovora o najmu, a kojim aneksom ugovorne strane suglasno produžuju trajanje ugovora na daljnji period od jedne godine odnosno do 1. siječnja 2017.,

- da je tuženik kao pravni temelj stjecanja svog vlasništva na predmetnom stanu dostavio ugovor kojim je njegov pravni prednik 12. svibnja 1970. kupio od građevinskog poduzeća R., katnu stambenu zgradu tada u ..., koja se sastoji od jednog jednosobnog, pet dvosobnih, četrnaest dvoiposobnih i deset troiposobnih stanova, međutim da u specifikaciji stanova kao posebnih dijelova zgrade koja se nalazi u prilogu kupoprodajnog ugovora, ne dolazi opisan i specificiran kao posebni dio zgrade ovdje predmetni jednosobni stan u suterenu koji koristi tuženik kao nadstojnički stan od 1975. godine,

- da su suvlasnici zgrade u Z., ... sklopili Međuvlasnički ugovor u kojem predmetni stan nije spomenut kao nadstojnički – zajednički dio zgrade,

- da iz zapisnika sa sastanka Suvlasnika stambene zgrade u ... od 14. prosinca 2001. proizlazi da su suvlasnici raspravljali o pitanju daljnje potrebe za nadstojničkim uslugama, te da su donijeli zaključak kako usluge više nisu potrebne,

- da iz potvrde T. d.o.o. Z. proizlazi da se stan u Z., ... površine 38,31 m2 nalazi u popisu dugotrajne imovine odnosno u bilanci stanja osnovnih sredstava tuženika od 1970.

12. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je riječ o stanu koji je još od 1975. bio namijenjen za nadstojnike stambene zgrade i u koji je tužitelj uselio prema valjanoj pravnoj osnovi – ugovoru o obavljanju nadstojničkih usluga od 1. ožujka 1975. u smislu odredbe članka 45. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 52/74 – dalje: ZSO/74).

12.1. Prvostupanjski sud, nadalje, smatra da je predmetni nadstojnički stan zajednički dio zgrade budući da prema odredbi članka 5. stavak 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada („Narodne novine“ 52/73) na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade, što služe zgradi kao cjelini (između ostalog stan namijenjen za nadstojnika zgrade) svi vlasnici posebnih dijelova imaju pravo trajnog korištenja.

12.2. Obzirom da je odredbom članka 18. stavak 2. Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade („Narodne novine“ broj 22/06) propisano da osoba koja nije u mogućnosti kupiti stan prema odredbama tog Zakona sklapa ugovor o najmu stana s pravom na plaćanje zaštićene najamnine s predstavnikom suvlasnika zgrade, odnosno upraviteljem kojeg su suvlasnici za to ovlastili, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije imao pravo zaključiti ugovor o najmu stana s tužiteljem niti anekse tog ugovora, pa time ni naplaćivati najamninu za korištenje stana.

12.3. Sukladno tome prvostupanjski sud prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja predmetnog ugovora o najmu i oba aneksa tom ugovoru uslijed bitne zablude iz odredbe članka 280. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) koja se odnosi na osobu s kojom se sklapa ugovor, obzirom da je tužitelj smatrao da ugovor o najmu sklapa s vlasnikom stana – najmodavcem, dok tuženik nije dokazao da je bio ovlašten na sklapanje ugovora o najmu (članak 18. stavak 2. Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade).

12.4. Istovremeno prvostupanjski sud udovoljava tužbenom zahtjevu tužitelja radi povrata iznosa od 17.585,40 kuna s zateznim kamatama, a koji je iznos tužitelj platio tuženiku po osnovi poništenih ugovora o najmu odnosno njihovog aneksa, pozivom na odredbu iz članka 332. stavak 1. ZOO.

13. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke za poništenje ugovora zbog bitne zablude (članak 280. stavak 1. ZOO) jer u konkretnom slučaju činjenica da tuženik eventualno ne bi bio vlasnik stana, ne može se smatrati razlogom za poništenje ugovora niti da se radi o bitnoj zabludi u odnosu na osobu s kojom se sklapa ugovor.

13.1. Međutim, drugostupanjski sud utvrđuje da bi tuženik u konkretnom slučaju bio i vlasnik predmetnog stana, a sve temeljem odredbi Zakona o osnivanju javnog poduzeća I. - I. n. („Narodne novine“ broj 42/90, 61/91 i 64/91), koje vlasništvo je tuženik stekao temeljem zakona.

13.2. Nadalje, drugostupanjski sud je zaključio da okolnost da je tužitelj uselio u stan na osnovi ugovora o radu za nadstojnika zgrade sama po sebi ne znači da se radi o nadstojničkom stanu. Nadstojnički stan je onaj stan koji je namijenjen za nadstojnika i to bilo prilikom izgradnje zgrade (građevinska dozvola) ili je namjena uslijedila kasnije odlukom investitora (tuženika). Hoće li se neki stan smatrati nadstojničkim stanom, odlučne su odredbe članka 7. i članka 78. ZSO/74 koje reguliraju kriterije što se smatra stanom za službene potrebe, a kakav stan predstavlja i nadstojnički stan. Kako tužitelj tijekom postupka nije ni tvrdio da je sporni stan prilikom izgradnje zgrade namijenjen za nadstojnika (projektna dokumentacija, građevinska dozvola i sl.) odnosno da je tuženik u svojem općem aktu odredio nadstojnički stan u smislu odredbe članka 7. i članka 78. ZSO/74, drugostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o zajedničkom dijelu zgrade, već posebnom dijelu zgrade.

13.3. Stoga drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev tužitelja.

14. Odlučujući o reviziji tužitelja, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužitelja.

15. Najprije valja reći da se prema odredbi članka 5. Zakona o osnivanju javnog poduzeća I. - I. n., društvena sredstva utvrđena bilancom stanja na dan 30. rujna 1990. u poduzećima navedenim u članku 4. tog Zakona prenose na I. - I. n. i postaju državno vlasništvo.

16. Iz potvrde T. d.o.o. Z. proizlazi da se stan u Z., ... površine 38,31 m2 nalazi u bilanci stanja osnovnih sredstava tuženika od 1970.

17. Prema odredbi članka 17. Zakona o osnivanju javnog poduzeća I. - I. n., danom upisa u sudski registar I. - I. n., prestaju s radom poduzeća iz članka 3. tog zakona, a sredstva, prava i obveze preuzima I. - I. n.

18. Prema tome, predmetna nekretnina je prešla u tuženikovo vlasništvo sukladno Zakonu o pretvorbi tuženika kao javnog poduzeća po Zakonu o osnivanju javnog poduzeća I. – I. n.

19. Odredbama članka 280. ZOO je propisano: (stavak 1.) „Zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.“, (stavak 2.) „Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.“

20. Odredbom članka 284. stavak 1. ZOO, prema kojoj: "Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna."

21. Odredbom članka 330., prema kojoj: „Ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.", u svezi s odredbom članka 331 stavak 1. ZOO, prema kojoj: "Ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi.“

22. Prema shvaćanju ovoga suda, drugostupanjski sud je, polazeći od navedenih odredbi ZOO-a, pravilno zaključio da se niti iz onog što je sam tužitelj isticao tijekom postupka, a na čemu i dalje ustraje i u reviziji, ne može istinitim prihvatiti da je na strani tužitelja postojala zabluda o osobi s kojom sklapa ugovor, odnosno da je tužitelj imao drugačiju predodžbu o stvarnim okolnostima ili činjenicama zbog kojeg se ugovor o najmu sklapa.

23. Stoga, a budući da iz izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena, to je valjalo reviziju tužitelja odbiti presudom kao u izreci (na temelju odredbe članka 393. ZPP).

Zagreb, 16. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.