Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-713/2021-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB:…., u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Željka Marina kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.društvo R., iz Z., P., OIB:…., zastupanog po punomoćniku I.M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G.Z., iz Z., T.S.R., OIB:……, zastupanog po punomoćniku G.Š., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5783/2018-59 od 21. srpnja 2021. na sjednici vijeća održanoj dana 15. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5783/2018-59 od 21. srpnja 2021. u točki I. izreke.
II. Dijelom se prihvaća žalba tuženika te se preinačava odluka o troškovima parničnog postupka u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5783/2018-59 od 21. srpnja 2021. u pobijanom dijelu u točki II. izreke na način da se tužitelju nalaže da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 35.937,50 kuna (trideset pet tisuća devetsto trideset sedam kuna i pedeset lipa) u roku 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove sastava žalbe protiv presude u iznosu od 825,00 kuna (osamsto dvadeset pet kuna) u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik objekta-P.dom R.koji je izgrađen na dijelu k.č.br. 5071/3 u k.o. Š. koja odgovara zk.č.br. 4146/3 iz z.k.ul. 73542 k.o. Š. što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama (točka I. izreke).
Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 30.312,50 kuna u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Tužitelj u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu zemljišne čestice na kojoj je izgrađen planinarski dom jer suprotno proizlazi iz provedenih dokaza.
Osim toga smatra kako predmetni planinarski dom nije u zemljišnim knjigama upisan kao objekt slijedom čega je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na zemljištu na kojem je izgrađen potpuno irelevantan za pravilno presuđenje u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva na objektu a ne i na zemljište.
Nadalje napominje kako je zemljište na kojem je sagrađen planinarski dom u vrijeme podnošenja tužbe bilo uknjiženo kao općenarodna imovina s pravom upravljanja u korist Gradskog narodnog odbora (dalje u tekstu GNO) dok je Republika Hrvatska kao vlasnik predmetnog zemljišta uknjižena nakon podnošenja tužbe.
Smatra da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz odredbe članka 88a. stavak 1. Zakona o športu (NN 60/92., 69/92., 25/93., 11/94., 77/95., 111/97. – dalje u tekstu ZŠ).
3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
4. Tuženik je također uložio pravodobnu žalbu protiv odluke o troškovima postupka (točka II. izreke) iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. ZPP-a i predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku odluke o troškovima postupka sukladno žalbenim navodima uvećano za troškove sastava žalbe. U bitnom navodi da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 163. ZPP-a u pogledu zastupanja na ročištima od 15. studenog 2001. i 06. veljače 2008. odnosno da je pogrešno primijenio tbr 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje u tekstu OT) u pogledu zastupanja na ročištima od 18. ožujka 2011., 06. svibnja 2011., 08. studenog 2019., 01. lipnja 2020. i 14. lipnja 2021.
5. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.
6. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika dijelom osnovana.
7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe tužitelja jer prvostupanjski sud daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima.
S druge pak strane prvostupanjski sud je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj temeljem građenja i dosjelošću stekao pravo vlasništva objekta-P.doma R. na S. izgrađenog na dijelu k.č.br. 5071/3 k.o. Š.koja odgovara zk.č.br. 4146/3 iz z.k.ul. 73642 k.o. Š. što je tuženik dužan priznati i trpjeti provedbu upisa prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama.
9. Prvostupanjski sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica za presuđenje, između ostalog, proveo i dokaz očevidom na licu mjesta te građevinskim vještačenjem.
Prema nalazu vještaka planinarski dom se nalazi na zk.č.br. 4146/2 k.o. Š. odnosno na k.č.br. 5071/2 k.o. Š. a ne na zk.č.br. 4146/3 iz z.k.ul. 73542 k.o. Š. kako je navedeno u tužbenom zahtjevu.
Nadalje prema priloženom zemljišnoknjižnom izvatku uz tužbu predmetna zk.č.br. 4146/3 je bila upisana u z.k.ul. 992 k.o. Š. i to kao društveno vlasništvo sa pravom upravljanja u korist GNO Z.
Nesporno je da predmetni objekt nije evidentiran u zemljišnoj knjizi i katastru a prema priloženoj dokumentaciji u spisu (građevinska dozvola) proizlazi da je tužitelj izgradio predmetni objekt.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.
Svoju odluku obrazlaže time da je predmetna nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske te da je riječ o šumskom zemljištu (oranica u M.Gori) koja je u posjedu Hrvatskih šuma d.o.o.
Stoga smatra osnovanim istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer tuženik nije ovlaštenik prava upravljanja a niti vlasnik zemljišta na kojem tužitelj tvrdi da je izgrađen planinarski dom.
Osim navedenog iz provedenih dokaza proizlazi da se planinarski dom nalazi na zk.č.br. 4146/2 dok tužitelj traži upis prava vlasništva na zk.č.br. 4146/3.
11. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud.
12. Neosnovani su žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje a slijedom toga pogrešno primijenio materijalno pravo.
Naime u postupku je nesporno utvrđeno da se predmetni objekt-planinarski dom nalazi na drugoj čestici od one za koju tužitelj traži upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
Ovaj sud napominje da i u slučaju da bi se navedeni objekt nalazio zaista na zk.č.br. 4146/3 tužbeni zahtjev bi također bio neosnovan. Naime obje zemljišne čestice (4146/2 i 4146/3) sada upisane u jedan z.k.ul. 73542 k.o. Š. su u vlasništvu Republike Hrvatske a prema izvatku iz zemljišne knjige ne proizlazi da tuženik ima bilo kakva prava na predmetnoj nekretnini.
Tužitelj se pri tome neosnovano poziva na odredbu članka 88a. stavak 1. ZŠ- a.
Prema navedenoj odredbi akt o preuzimanju športskih objekata i drugih nekretnina iz članka 88a. stavak 1. toga zakona donijeti će gradsko, odnosno općinsko vijeće u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu toga zakona. Tužitelj se u žalbi poziva na navedeni akt tuženika od 10. siječnja 1996. koji je objavljen u Službenom glasniku Grada Zagreba.
Obzirom na stanje zemljišne knjige evidentno je da navedena odluka odnosno akt nije provedena u zemljišnim knjigama.
Pri tome ovaj sud napominje da bi sukladno odredbi članka 88. stavak 1. ZŠ-a došlo do stjecanja prava vlasništva u korist gradova i općina za one sportske objekte i druge nekretnine mora biti ispunjena pretpostavka da je u zemljišnoj knjizi upisano društveno vlasništvo na kojima sportske organizacije i udruge ili druge pravne osobe imaju pravo korištenja.
Iz zemljišnoknjižnog izvatka koji je priložen uz tužbu proizlazi da zk.č.br. 4146/3 tada upisana u z.k.ul. 992 jeste bila u društvenom vlasništvu ali sa uknjiženim pravom upravljanja u korist GNO Zagreb.
Dakle nije bilo upisano pravo korištenja u korist pravih osoba navedenih u tome članku slijedom čega u pogledu tuženika nisu ispunjene pretpostavke za sjecanjem prava vlasništva temeljem zakona pri čemu je neodlučno da li je isti nakon stupanja na snagu ZŠ donio akt o preuzimanju objekta.
13. Nadalje su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u pogledu mogućnosti utvrđenja prava vlasništva samo u pogledu izgrađenog objekta na zemljišnoj čestici. Naime Republika Hrvatska je upisana kao vlasnik navedene zemljišne čestice a prema odredbi članka 9. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. - dalje u tekstu ZVDSP) pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje.
Dakle Republika Hrvatska je vlasnik predmetnog objekta kao dijela nekretnine pri čemu se napominje da iz zemljišne knjige ne proizlazi da je u pogledu navedenog objekta upisano pravo u korist tuženika koje bi ga pravno odvajalo od zemljišne čestice (pravo građenja, koncesija).
Stoga je osnovan istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Osim navedenog obzirom na načelo jedinstva nekretnine u smislu odredbi članka 9. i članka 366. ZVDSP-a tužbeni zahtjev usmjeren samo na utvrđenje prava vlasništva na objektu ne bio osnovan jer navedena zgrada ne može biti samostalni objekt prava vlasništva već samo kao dio nekretnine.
14. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.
15. Žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka je dijelom osnovana.
16. Uvidom u spis proizlazi da je prvostupanjski sud tuženiku zastupanom po odvjetniku priznao naknadu za zastupanje na ročištu od 14. lipnja 2021. (list 212. spisa) po tbr 9.2. OT dok nije priznao naknadu za zastupanje na ročištima od 15. studenog 2001. i 06. veljače 2008. (list 21. i 26. spisa).
Nesporno je da je tuženika na ovim ročištima zastupalo nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu koje je sastavilo i odgovor na tužbu (navedeni trošak je tuženiku priznat).
Imajući u vidu sadržaj navedenog zapisnika kao i odredbu članka 163. ZPP-a po ocijeni ovoga suda tuženik ostvaruje pravo na nagradu sukladno tbr 9.2. OT jer se na istim ročištima nisu provodili dokazi niti se raspravljalo o glavnoj stvari ali bez uključenog PDV.
Nadalje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio tbr 9. OT u pogledu zastupanja na ročištu od 14. lipnja 2021.
Naime na tome ročištu je zaključena glavna rasprava te tuženik zastupan po odvjetniku ostvaruje pravo na nagradu po tbr 9.1. OT uvećano za PDV. Obzirom na gore navedeno tužitelj osim dosuđenih troškova ostvaruje pravi na dodatni trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna imajući u vidu vrijednost predmeta spora.
Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a dijelom prihvatio žalbu tuženika i preinačio odluku o troškovima postupka kako je to navedeno u izreci.
Žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni odredbe tbr 9. OT u pogledu zastupanja na ročištima od 18. ožujka 2011., 06. svibnja 2011., 08. studenog 2019. i 01. lipnja 2020. (list 39., 43., 167. i 171. spisa) su neosnovani.
Iz sadržaja zapisnika s navedenih ročišta nespornim proizlazi da se na tim ročištima nisu provodili dokazi niti se raspravljalo o glavnoj stvari slijedom čega je prvostupanjski sud u pogledu istih pravilno primijenio tbr 9.2. OT.
17. Sukladno odredbi članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a ovaj sud je odlučio i o troškovima žalbenog postupka te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijen kao neosnovana dok je tuženiku dosuđena naknada u iznosu od 825,00 kuna razmjerno uspjehu po žalbi (40%).
Vukovar, 15. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić
