REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 21/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. P. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu os. I. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 2. srpnja 2021. broj K-26/2020 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 24. studenog 2021. broj I Kž-285/2021-8, u sjednici održanoj 16. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. I. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. I. P. je zbog kaznenog djela silovanja u pokušaju iz čl. 153. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. i čl. 34. KZ/11 na temelju čl. 153. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a zbog kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 2. KZ/11 na temelju tog propisa kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, te je os. I. P. uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca dok je istom presudom os. A. S. zbog kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 2. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci time da joj je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda odgodom izvršenja izrečene kazne zatvora kroz period provjeravanja u trajanju od dvije godine.
2. Protiv te je pravomoćne presude os. I. P. , putem branitelja M. V., odvjetnika iz S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog povrede iz „čl. 517. st. 1. a pogotovo točkama 2. i 3. ZKP-a“, s prijedlogom da se njegov zahtjev prihvati, te da se u cijelosti ukinu citirane prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku sudu prvog stupnja.
III Kr 21/2022-3
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Iako u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik kao osnove pobijanja pravomoćne presude citira odredbe čl. 515., čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08 koje obuhvaćaju niz različitih postupovnih povreda, iz obrazloženja zahtjeva proizlazi da osuđenik tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. toč. 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 3. toč. d. Europske konvencije o zaštiti ljudskim prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), što je povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08 i da mu je na raspravi povrijeđeno pravo na obranu, a što je povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
7. Osuđenik smatra da su navedene povrede počinjene time što je sud pobijanu presudu, u nedostatku materijalnih dokaza, donio isključivo na temelju iskaza žrtve K. T., pri čemu je odbio dokazne prijedloge obrane iz podneska od 23. travnja 2021. (list 240.-241.) da se kao kontrolni dokazi radi provjere vjerodostojnosti iskaza žrtve kao svjedoci ispitaju D. V. B., roditelji osuđenika M. P. i I. P.2 , da se pribavi zdravstveni karton žrtve, da se provede dokazna radnja suočenja između žrtve i osuđenika, da se provede očevid u stanu osuđenika, provede psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve i osuđenika i da se dopunski ispita A. J. Osuđenik ističe da su prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno ove dokazne prijedloge ocijenili kao neobrazložene i neosnovane jer da se radilo o detaljno obrazloženim dokaznim prijedlozima i koji su bili osnovano predloženi jer bi se njihovim provođenjem provjerila vjerodostojnost iskaza žrtve. Smatra da je odbijanjem tih dokaznih prijedloga grubo povrijeđeno načelo jednakosti oružja, a slijedom toga i njegovo pravo na pravično suđenje te mu nije omogućeno da se brani u postupku i konzumira svoja prava na obranu zajamčena Ustavom i Konvencijom.
7.2. Protivno naprijed iznesenim prigovorima osuđenika, odbijanjem provođenja citiranih dokaznih prijedloga osuđenika sud nije povrijedio načelo jednakost oružja kao jedne od sastavnica prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. toč. 6. Ustava RH i čl. 6. st. 3. toč. d. Konvencije. Naime, prvostupanjski je sud na raspravi održanoj 23. travnja 2021. (list 238.-239.) na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbio kao nevažne navedene dokazne prijedloge obrane obrazlažući to na raspravnom zapisniku da su činjenice na koje okolnosti su ti dokazi predloženi već ranije utvrđene
III Kr 21/2022-3
drugim dokazima. U obrazloženju prvostupanjske presude su pod toč. 4. izneseni razlozi zbog čega je sud te dokaze ocijenio nevažnima, dok se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude pod toč. 7.1. na opširan način očitovao na žalbene prigovore osuđenika da mu je odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu čl. 468. st. 2. ZKP/08 te pravo na obranu u smislu čl. 468. st. 3. ZKP/08. Drugostupanjski je sud u obrazloženju presude, između ostalog, naveo i da u biti činjenice na koje su dokazni prijedlozi predlagani žrtva nije niti osporavala jer je u svom iskazu opisala svoju vezu s osuđenikom, priznala je da je doktorici D. V. B. neistinito rekla da je ozljede zadobila padom na stepenice, pa je pravilna odluka suda prvog stupnja kojom su ti dokazni prijedlozi odbijeni kao nevažni.
7.3. Prema tome, u situaciji kada je sud imajući u vidu uvjerljivi i dosljedan iskaz žrtve koja je opisala pod kojim ju je okolnostima osuđenik pokušao silovati i kako joj je od strane osuđenika bila protupravno oduzeta sloboda, a koji je iskaz, protivno tvrdnjama osuđenika da je to jedini dokaz na kojem se temelji presuda, potvrđen iskazima svjedoka A. J. i M. T. kojima je žrtva odmah nakon spornih događaja opisala što se dogodilo kritičnog dana u osuđenikovom stanu, medicinskom dokumentacijom od 18. veljače 2019. u kojoj su evidentirane ozljede oštećenice koje je zadobila kritične zgode kao i fotografijama (56.-62.) koje je snimila žrtva nakon spornog događaja, sud je bio ovlašten odbiti navedene dokazne prijedloge obrane ocjenjujući da se radi nevažnim prijedlozima. Dakle, nema govora da je osuđeniku na taj način povrijeđeno pravo na obranu niti je osuđenik u odnosu na tužitelja bio u bitno neravnopravnom položaju u smislu povrede načela jednakosti oružja kao dijela prava na pravično suđenje. Osuđeniku su u tijeku postupka prihvaćeni određeni dokazni prijedlozi jer su pročitane poruke žrtve koje je poslala osuđeniku (list 56.- 62.), pročitana je dokumentacija koju je on dostavio uz podnesak od 14. kolovoza 2019. (list 88.-89.), poruke (92.-101.) kao i poruke (126.-127.) koje je obrana dostavila uz podnesak 7. studenog 2019. (list 125.). Prema tome, sud je prihvatio niz dokaznih prijedloga obrane i gledajući ovaj kazneni postupak u cjelini ne radi se o nepoštenom postupku, niti je optuženiku u bilo kom vidu povrijeđeno pravo na obranu.
7.4. U biti, osuđenik kroz navedene tvrdnje iz zahtjeva zapravo prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja sugerirajući da je iskaz žrtve neistinit i da bi se provođenjem predloženih dokaza potvrdilo da on nije počinio predmetna kaznena djela. Međutim, kako se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi samo iz taksativno navedenih osnova propisanim odredbom čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08, koje ne obuhvaćaju osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to zahtjev osuđenika nije osnovan.
8. Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 16. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
III Kr 21/2022-3
