Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž-1155/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. B., OIB:… iz Z., zastupane po punomoćnici P. Đ., odvjetnici u Z., protiv tuženice O. banke d.d., OIB:…, Z. zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva Ž. i p. iz Z., radi ništetnosti, isplate i dr. , odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 P-3255/2016-44 od 11. travnja 2019., ispravljene rješenjem istoga suda broj 79 P-3255/2016-53 od 3. travnja 2020., i o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 P-3255/2016-52 od 3. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice izjavljena protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 P-3255/2016-44 od 11. travnja 2019. ispravljenoj rješenjem istoga suda broj 79 P-3255/2016-53 od 3. travnja 2020. odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženice izjavljena protiv te presude djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana pa se navedena prvostupanjska presuda:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost valutne klauzule sadržane u članku 1. Ugovora o kreditu broj: 041108064146 i ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u članku 3. toga ugovora,

- potvrđuje u točki III. izreke,

- potvrđuje u točki IV. izreke

II. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 P-3255/2016-52 od 3. travnja 2020.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženice djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 P-3255/2016-44 od 11. travnja 2019. ispravljena rješenjem istoga suda broj 79 P-3255/2016-53 od 3. travnja 2020.

- ukida u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovorene naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržana u članku 6. Ugovora o kreditu broj: 041108064146,

- ukida u cijelosti u točkama II. V. i VI. izreke

i u tim ukinutim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 P-3255/2016- 44 od 11. travnja 2019., ispravljenom rješenjem istoga suda broj 79 P-3255/2016-53 od 3. travnja 2020. u točki I. izreke utvrđeni su ništetnima čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 041108064146 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini upisanoj u zk.ul. 951 poduložak 74 i 78 k.o. V. sklopljen 9. studenog 2004. između tužiteljice V. B. kao korisnice kredita i pravne prednice tuženice N. banka d.d. kao davatelja kredita i T. B. kao jamca u odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli te u cijelosti čl. 3. i 6. istog ugovora.

U točki II. izreke navedene presude naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 25.563,00 kn (rješenjem o ispravku od 3. travnja 2020. dosuđeni iznos zamijenjen je iznosom od 28.988,54 kn) sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose naznačene u izreci presude od naznačenog dospijeća do isplate.

U točki III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za utvrđenje ništetnosti čl. 1. predmetnog ugovora u odnosu na visinu odobrenog kredita te zahtjev za utvrđenje ništetnosti članaka 4., 5. i 9.4. Ugovora o kreditu broj: 041108064146 .

U točki IV. izreke tužiteljica je odbijena sa zahtjevom da se naloži tuženici izdavanje brisovnog očitovanja podobnog za brisanje založnog prava na nekretnini upisanoj u zk.ul. 951 k.o. V. poduložak 2 i 6 čestica 530/18 povezano sa vlasništvom stana u prizemlju označenom kao šesta etaža i sa spremištem u podrumu označeno kao posebni dio E-2 koje će u protivnom zamijeniti ova presuda.

U točki V. izreke naloženo je tuženici da počevši od podnošenja tužbe do konačne isplate buduće dospijevajući rate otplate kredita tužiteljici i jamcu T. B. obračunava primjenom tečaja CHF/kn koji je bio važeći na dan zaključenja Ugovora o kreditu broj: 041108064146 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnini upisanoj u zk. ul. 951 poduložak 74 i 78 k.o. V. sklopljen 9. studenog 2004.

U točki VI. naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.750,00 kn.

2. Rješenjem o ispravku broj P-3255/2016-53 od 3. travnja 2020. (koje je prema stanju spisa pravomoćno i nije predmetom odlučivanja u drugostupanjskom postupku) ispravljena je navedena prvostupanjska presuda u točki II. izreke na način da je dosuđeni iznos od 25.563,00 kn zamijenjen iznosom od 28.988,54 kn te u istoj točki u rednom broju 29 pogrešno naznačena godina "2019." zamijenjena godinom "2009." da bi i to rješenje prvostupanjski sud ispravio rješenjem broj P-3255/2016-57 od 4. lipnja 2020. na način da je dosuđeni iznos u točki II. izreke presude označen s iznosom od 28.988,54 kn zamijenjen iznosom od 30.171,49 kn. Povodom žalbe tužiteljice ovaj sud rješenjem broj Gž-1155/2020-7 od 16. ožujka 2022. ukinuo je rješenje o ispravku od 4. lipnja 2020. bez vraćanja sudu na ponovno odlučivanje uz zauzeto shvaćanje da nisu ostvarene pretpostavke za ispravak iz čl. 342.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) čije se odredbe obzirom da je tužba podnesena 3. studenog 2015. u ovoj pravnoj stvari primjenjuju osnovom čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 79/19).

3. Dopunskom presudom poslovni broj 79 P-3255/2016-52 od 3. travnja 2020. tužiteljica je odbijena sa prvo postavljenim tužbenim zahtjevima na utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu broj 041108064146 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke od 9. studenog 2004., isplate iznosa od 459.582,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose te sa zahtjevom za brisanje upisanog založnog prava.

4. Prvostupanjsku presudu od 11. travnja 2019. (ispravljenu rješenjem od 3. travnja 2020.) pravodobno uloženom žalbom pobija tužiteljica u odbijajućim dijelovima u točkama III. i IV. te u odluci o troškovima u točki VI. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. ZPP predlažući da se presuda preinači na način da se usvoji njezin prvo postavljeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tužiteljica pravodobno uloženom žalbom pobija i dopunsku presudu iz istih žalbenih osnova uz prijedlog da drugostupanjski sud istu preinači na način da utvrdi ništetnost cijelog ugovora o kreditu, tuženici naloži isplata utuženog iznos i izdavanje brisovnog očitovanja ili podredno ukine dopunsku presudu i presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženica prvostupanjsku presudu od 11. travnja 2019. pobija u točkama I., II., V. i VI. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP predlažući da se presuda u tim dijelovima preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i istu obveže na snošenje troškova postupka.

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalbe tužiteljice protiv presude i dopunske presude nisu osnovane, dok je žalba tuženice protiv presude djelomično osnovana.

8. Predmet spora je odlučivanje o tužbenim zahtjevima tužiteljice postavljenim u smislu odredbe čl. 188.st.2. ZPP za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj 041108064146 od 9. studenog 2004. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, isplate i izdavanja brisovnog očitovanja, odnosno u slučaju njegove neosnovanosti zahtjev za utvrđenje ništetnosti čl. 1., čl. 3., čl. 4., čl. 5., čl., 6. i čl. 9. 4. predmetnog Ugovora o kreditu, isplate, izdavanja brisovnog očitovanja i nalaganja tuženici buduće anuitete otplate kredita obračunavati primjenom tečaja za CHF važećim u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu. O tužbenim zahtjevima tužiteljice prvostupanjski je sud odlučivao na način da je najprije presudom od 11. travnja 2019. odlučio o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima dok je o prvo postavljenim tužbenim zahtjevima odlučio dopunskom presudom.

9. Među strankama nije bilo sporno da su N. banka d.d. kao pravna prednica tuženice i tužiteljica V. B. kao korisnica kredita (te T. B. kao jamac) dana 9. studenog 2004. zaključili Ugovor o kreditu broj: 041108064146 sa Sporazum o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanim u zk.ul. 951 poduložak broj 94 i poduložak broj 78 k.o. V. (nastavno: Ugovor o kreditu) za kupnju nekretnine te da je u predmetnom Ugovoru o kreditu:

- u članku 1. (namjena i iznos kredita) navedeno da je tužiteljici odobren dugoročni kredit u iznosu od 93.000,00 CHF koji će se isplatiti u protuvrijednosti kuna te da će se povrat kredita obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate svakog pojedinog anuiteta,

- u članku 3. ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva i početno iznosi 5,39% te da se promjena kamatnih stopa vrši u skladu sa Odlukom o kamatama banke na čiji primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje,

- u članku 4. ugovoreno da na sve dospjele tražbine iz ugovora koje ne budu podmirene u određenom roku korisnik kredita plaća zateznu kamatu u skladu sa važećim odredbama Odluke o kamatama banke s time da se obračun kamata vrši sukladno odredbama Zakona o kamatama,

- u članku 5. (troškovi kredita) ugovoreno da je korisnik kredita obvezan platiti banci troškove, naknadu za odobravanje kredita (troškovi obrade zahtjeva, skrbi oko osiguranja i rezerviranja sredstava kao i administrativnih i drugih radnji po kreditu) jednokratno 0,99% od iznosa odobrenog kredita, unaprijed, a najkasnije prije korištenja odobrenog kredita,

- člankom 6. (prijevremena otplata) ugovoreno da korisnik kredita može zatražiti prijevremenu otplatu kredita pri čemu je dužan banci platiti naknadu u skladu s odlukom o tarifi banke koja je podložna izmjenama i dopunama,

- u članku 9.4. ugovoreno osnivanje založnog prava u iznosu odobrenog kredita u protuvrijednosti kuna uvećano za pripadajuće redovne i zatezne kamate, naknade i eventualne troškove.

10.1. Obrazlažući presudu prvostupanjski sud nakon detaljnog reproduciranja navoda tužbe, odgovora na tužbu, očitovanja stranaka na podneske suprotne strane, sadržaja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., iskaza svjedoka J. Z., A. H., T. B. i tužiteljice te nalaza i mišljenja financijskog vještaka D. P. u bitnome zaključuje da je u predmetnoj pojedinačnoj parnici tužiteljice kao potrošača vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. te pravnim stavovima Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pa tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtjeva utvrđenje ništetnosti dijela čl. 1. ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu i čl. 3. ugovora koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu utvrđuje ništetnom i posljedično tome tuženicu obvezuje na isplatu iznosa od 25.563,00 kn (28.988,54 kn prema rješenju o ispravku od 3. travnja 2020.) s osnova preplaćene kamate za razdoblje od veljače 2008. do travnja 2017. Ništetnom je utvrđena i ugovorna odredba o prijevremenoj otplati kredita (članak 6. ugovora) uz obrazloženje da je takva ugovorna odredba u suprotnosti sa odredbom čl. 1068.st.4. ZOO/91.

10.2. Sud smatra da ugovorne odredbe o visini kredita (dio članka 1.), odredbe o zateznim kamatama (čl. 4.), troškovima kredita (čl. 5.) i odredbe o založnom pravu (čl. 9.4.) nisu ništetne te u konačnici zaključuje da ništetnost pojedinih ugovornih odredbi ne povlači i ništetnost samog ugovora kako je to propisano čl. 87. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03) te da utvrđena ništetnost čl. 1., 3. i 6. predmetnog ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora budući isti može opstati i bez odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj promjeni kamatne stope. Neosnovanim je ocijenjen i zahtjev tužiteljice za izdavanje brisovnog očitovanja s obrazloženjem da je hipotekom osigurana cijela tražbina, a obveza tužiteljice koja i nadalje otplaćuje kredit i dalje traje.

10.3. U dodatnom obrazloženju dopunske presude kojom odbija zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti cijelog predmetnog Ugovora o kreditu (i posljedično tome zahtjeve za isplatu svih iznosa koje je tužiteljica isplatila po osnovi ništetnog ugovora i izdavanje brisovnog očitovanja) prvostupanjski sud rukovodeći se čl. 17.2. predmetnog ugovora kojim je ugovoreno: "Ako bila koja odredba ovog Ugovora postane po zakonu ništava, odnosno nevažeća, ugovorne strane određuju da takva ništavost neće utjecati na valjanost preostalih odredbi ovog ugovora. Ništava odredba zamijenit će se valjanom" zaključuje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje cijelog ugovora ništetnim u smislu odredbe čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje - ZOO/05) jer je predmet obaveze moguć, dopušten i odrediv pa utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora nema za posljedicu nemogućnost ispunjenja ugovora.

10.4. U odnosu na prigovor zastare zahtjeva za isplatu po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dosuđenih točkom II. izreke presude prvostupanjski sud zaključuje da isti nije osnovan uz zauzeto stajalište da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 koja je počela ponovno teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.), a tužba u ovom predmetu podnesena prije isteka petogodišnjeg roka iz čl. 225. ZOO/05. Visinu zahtjeva za isplatu prvostupanjski je sud utvrdio na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja.

11. Tužiteljica u žalbi protiv presude navodi da je prvostupanjski sud pobijanom presudom počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP jer je izreka presude proturječna sama sebi i obrazloženju presude obzirom da u točki I. izreke utvrđuje ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli sadržanu u članku 1. ugovora o kreditu, a istovremeno u toč. III. izreke odbija dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti članka 1. ugovora o iznosu kredita, a u obrazloženju presude na stranici 16., četvrti odlomak navodi da je utvrdio ništetnost cijelog članka 1. ugovora o kreditu. U nastavku žalbe obrazlaže svoje stajalište u pravcu da su odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi koje je sud utvrdio ništetnim kao i iznos kredita (u kom je dijelu odbijen tužbeni zahtjev) bitni sastojci ugovora o kreditu bez kojih isti ne može opstati slijedom čega smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo usvojiti prvo postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu. Osporavajući utvrđeno činjenično stanje ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu stvarnog iznosa kredita naglašavajući da je u članku 1. ugovora visina kredita pogrešno označena obzirom da joj nikada nije isplaćen iznos od 93.000,00 CHF već da joj je isplaćena protuvrijednost od 91.212,73 CHF.

12. Tuženica u žalbi protiv presude u bitnome navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 11. ZPP obzirom nije iznio razloge prihvaćanja utvrđenja iz kolektivnog spora na predmetnu pojedinačnu parnicu. U preostalom dijelu žalbe izlaže svoje stajalište prema kojem se stavovi i utvrđenja iz kolektivne tužbe i presude koja je utvrdila ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi na apstraktnoj razini i obzirom na odredbu čl. 502.c. ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ne mogu jednostavno preslikati na konkretnu pojedinačnu parnicu što znači i obvezu tužiteljice u ovoj parnici dokazati ništetnosti osporenih odredbi konkretnog ugovora o kreditu. Posebno ukazuje na izostanak bilo kakvih razloga za odluku pod točkom V. izreke presude kojom je obvezana sve buduće dospijevajući rate kredita obračunavati primjenom tečaja važećeg u trenutku zaključenja ugovora. Ustraje i kod prigovora zastare smatrajući da podnošenje kolektivne tužbe nije jedan od zakonskih razloga prekida zastare u smislu odredbe čl. 388. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) koji se kao važeći u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, obzirom da se prema njezinom shvaćanju radi o tražbini za povrat mjesečnih anuiteta to se ima primijeniti zastarni rok od tri, a ne pet godina, a osporava i pravilnost dosuđenog tijeka zateznih kamata smatrajući da bi one, i pod pretpostavkom osnovanosti zahtjeva, mogle teći tek od dana podnošenja tužbe obzirom da se tuženica ne može smatrati nesavjesnom stjecateljicom.

Na žalbu tužiteljice i tuženice protiv presude:

13. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud u toč. I. izreke presude prihvatio osnovanim zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 1. predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, čl. 3. o promjenjivoj kamatnoj stopi i čl. 6. o prijevremenoj otplati kredita (ugovorenoj naknadi za prijevremenu otplatu). U toč. II. izreke prihvaćen je zahtjev za isplatu po osnovi preplaćene kamate za razdoblje od 1. veljače 2008. do 15. travnja 2017., a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužiteljice da se tuženici za razdoblje od podnošenja tužbe do konačne otplate kredita buduće dospijevajući rate obračunavaju po tečaju CHF važećem u vrijeme zaključenja ugovora (točka V. izreke presude).

14.1. Pri ocjeni ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski se sud suprotno žalbenim navodima tuženice pravilno pozvao na učinke i pravna shvaćanja iz kolektivne tužbe Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka pa tako i tuženice predmet kojeg je između ostalog bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i promjenjivoj kamatnoj stopi, pa s tim u vezi treba navesti da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica OTP banka d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača , korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditima tuženica i potrošači nisu pojedinačno raspravljali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni kamatne stope. Prvostupanjska presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. u odnosu na utvrđenje o nepoštenim odredbama o promjenjivim kamatnim stopama potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u zagrebu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

14.2. Prema izmijenjenoj odredbi čl. 502.c ZPP (ZID ZPP/19) fizičke i pravne osobe mogu se u parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Iako je prvobitna odredba toga članka tek izmjenom iz 2019. dopunjena i sintagmom "za isplatu" prema ocjeni ovoga suda nema nikakve dvojbe da se pravni učinci novelirane odredbe toga članka odnose i na parnice za isplatu u kojima tužitelji kao potrošači od pojedinih banaka traže povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditima glede promjenjive kamatne stope (i valutne klauzule) jer bi svako drugačije tumačenje bilo protivno svrsi vođenja kolektivnog spora i zaštite interesa potrošača.

14.3. Nadalje, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14, 110/15 i 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP treba dakle zaključiti da je sud u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači, a to tužiteljica nedvojbeno jeste, mogu pozivati na utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga, kako je u postupku povodom kolektivne tužbe pravomoćno utvrđeno da su banke, a među njima i tuženica, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti redovne kamate i valutne klauzule, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to prvostupanjski sud nije bio dužan na okolnost ništetnosti takve ugovorne odredbe provoditi posebne dokaze neovisno o tome što se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na apstraktnoj i općenitoj razini (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2020.).

15. Kako je predmetni ugovor koji u sebi u čl. 1. sadrži spornu odredbu o valutnoj klauzuli, a u čl. 3. sadrži spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope sklopljen u periodu obuhvaćenom odlukama sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača to se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz spomenutih odluka te posljedično tome pravilno odlučio o ništetnosti tih odredbi ugovora pa žalbene razloge tuženice kojima osporava ocjenu prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 3.) i valutnoj klauzuli (dio čl.1.) ovaj sud ne nalazi osnovanima.

16. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da osporene odredbe ugovora o visini glavnice kredita (dio toč. 1. ugovora), odredbe o obvezi plaćanja zateznih kamata na zakašnjela plaćanja ( čl.4.), troškovima kredita ( čl.5.) i upisu založnog prava ( čl.9.4.) nisu ništetne. Tužiteljica u tužbi sama navodi da joj je po odbitku troškova i naknada za obradu kredita stvarno isplaćena protuvrijednost od 91.212,73 CHF koji glavnični iznos je financijski vještak koristio pri obračunu preplaćenog kredita po osnovi promjenjive ugovorne kamate pa ovaj sud ne nalazi razloge ništetnosti osporenog dijela članka 1. ugovora o visini odobrene glavnice kredita. Pri tome je potrebno ukazati i na neosnovanost žalbenih navoda tužiteljice o navodnoj proturječnosti presude u odnosu na ništetnost čl.1. ugovora obzirom iz obrazloženja suda i izreke presude jasnim proizlazi da je sud utvrdio ništetnim članak 1. ugovora samo u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, a ne i u odnosu na visinu odobrenog kredita. Plaćanje zateznih kamata čija je visina određena zakonom posljedica su zakašnjenja u plaćanju u smislu odredbe čl. 277 st.1. ZOO/91 odnosno istovjetne odredbe čl. 29. st.1. ZOO/05. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio nepostojanje razloga ništetnosti čl. 5. predmetnog ugovora koji se odnosi na obvezu plaćanja troškova obrade kredita čija visina u ovoj parnici nije posebno utvrđivana niti je tužiteljica na okolnost ništetnosti te ugovorne odredbe predlagala izvođenje dokaza pa samo na temelju njezinih navoda da se niti o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno raspravljalo nije moguće zaključiti o postojanju značajne neravnoteže na štetu tužiteljice. Pogotovo se to odnosi na odredbu čl.9.4. predmetnog ugovora o upisu hipoteke (založnog prava) radi osiguranja tražbine tuženice iz predmetnog ugovora o kreditu.

17. Prvostupanjski je sud točkom IV. izreke presude pravilno tužiteljicu odbio sa zahtjevom za izdavanje brisovnog očitovanja. Naime, nije sporno da je založno pravo osnovano radi osiguranja povrata kredita kojeg tužiteljica još uvijek otplaćuje, pa kako založno pravo u smislu odredbe čl. 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo određeno, to u smislu te zakonske odredbe nisu ispunjene pretpostavke za brisanje zaloga odnosno nalaganje tuženici izdavanja brisovnog očitovanja.

18. Iz navedenih razloga valjalo je odbijanjem kao neosnovane žalbe tužiteljice i djelomično žalbe tuženice temeljem čl. 368.st.1.ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost valutne klauzule sadržane u članku 1. Ugovora o kreditu broj: 041108064146 i ništenost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u članku 3. toga ugovora te u cijelosti u točkama III. i IV. izreke i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

19. Osnovani su međutim žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud odlukom pod točkom I. izreke presude u dijelu kojom je utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati kredita (članak 6. ugovora), pod točkom II. izreke tuženici naložio isplatu iznosa od 25.563,00 kn (28.988,54 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose i pod točkom V. izreke tuženici naložio da buduće dospijevajući rate kredita obračunava primjenom tečaja za CHF koji je vrijedio na dan zaključenja ugovora ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, na koju povredu ovaj sud ujedno pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP.

20.1. Pobijana presuda nema valjanih razloga prihvaćanja kao osnovanog tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati kredita (članak 6. ugovora), pri čemu je ovome sudu potpuno neprihvatljivo i nerazumljivo pozivanje suda na odredbu čl. 1068 st.4. ZOO/91 kojom je normirano da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen jer to nije predmet ove parnice obzirom da tužiteljica nije niti zahtijevala prijevremenu otplatu kredita iz predmetnog ugovora.

20.2. U točki II. izreke presude tuženici je naloženo s osnova razlike preplaćene kamate isplatiti tužiteljici iznos od 25.563,00 kn (28.988,54 kn prema pravomoćnom rješenju o ispravku od 3. travnja 2020.) sa zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose koji u zbroju iznose 30.171,49 kn (provjerom utvrdio ovaj sud). O zahtjevu za isplatu iznosa od 25.563,00 kn postavljenog po provedenom financijskom vještačenju prvostupanjski je sud odlučio prihvativši očigledno nalaz i mišljenje financijskog vještaka iz kojeg proizlazi da je tuženica zaduženje po predmetnom kreditu obračunavala za razdoblje od 7. siječnja 2008. do 15. lipnja 2008. primjenom kamatne stope u visini od 5,89% godišnje, za razdoblje od 16. lipnja 2008. do 9. studenog 2008. primjenom kamatne stope u visini od 6,25%, za razdoblje od 10. studenog 2008. do 6. lipnja 2009. primjenom kamatne stope od 6,75% godišnje, za razdoblje od 7. lipnja 2009. do 14. siječnja 2011. primjenom kamatne stope od 6,99% godišnje, za razdoblje od 15. siječnja 2011. do 14. veljače 2011. primjenom kamatne stope od 6,74% godišnje i za razdoblje od 15. veljače 2011. do 31. siječnja 2014. primjenom kamatne stope u visini od 6,24% godišnje, dok je za razdoblje od 1. veljače 2014. pa sve do 15. travnja 2017. primijenjena kamatna stopa od 3,23% godišnje te da razlika u iznosu kamata naplaćenih od strane tužiteljice za razdoblje od 1. veljače 2008. do 15. travnja 2017. (tabela tri) iznosi 25.563,16 kn time da je zbroj pojedinačnih uplata iskazan u nalazu vještaka veći, koju proturječnost prvostupanjski sud nije otklonio pa zbog navedene proturječnosti izreke presude koju ovaj sud nije u mogućnosti otkloniti ostaje nejasno koliki je novčani iznos tuženica dužna isplatiti tužiteljici po osnovi preplaćene kamate za utuženo razdoblje to tim više što sud interpretirajući vještački nalaz na stranici 13. kao utvrđenu razliku navodi i iznos od 29.475,71 kn.

20.3. Prvostupanjski sud nije iznio nikakve razloge prihvaćanja zahtjeva tužiteljice da joj tuženica buduće dospijevajući obroke obračunava primjenom tečaja za CHF važećem u vrijeme zaključenja ugovora, pa kako odluka suda u tom segmentu nema razloga niti je utvrđeno po kojem tečaju tuženica obračunava anuitete za razdoblje od podnošenja tužbe pa nadalje to ovaj sud nije u mogućnosti zbog nedostatka razloga odgovoriti na žalbene navode tuženice.

21. Slijedom iznijetog valjalo je zbog počinjene bitne povrede temeljem čl. 369.st.1.ZPP ukinuti pobijanu presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovorene naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržana u članku 6. Ugovora o kreditu broj: 041108064146, u točkama II. i V. izreke te posljedično u odluci o troškovima postupka u toč. VI. izreke i predmet u tim ukinutim dijelovima vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud u cilju otklanjanja bitne povrede zbog koje je djelomično ukinuta prvostupanjska presuda provesti već ranije izvedene dokaze te ponovno odlučiti o preostalim dijelovima tužbenog zahtjeva time da će novu odluku obrazložiti na način propisan odredbom čl. 338.st.4. ZPP i istom ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka uključujući i troškove ovoga žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

Na žalbu tužiteljice protiv dopunske presude.

23. Tužiteljica u žalbi protiv dopunske presude u pretežitom dijelu ponavlja navode iz žalbe podnijete protiv prvostupanjske presude od 11. travnja 2019. U odnosu na ugovornu odredbu čl. 17.2. koja predstavlja tzv. salvatornu klauzulu u bitnome navodi da niti ta odredba kao niti ostale odredbe predmetnog ugovora nije postignuta temeljem suglasne volje ugovornih strana jer tužiteljica u fazi pregovara, a niti kasnije prilikom sklapanja ugovora nije imala mogućnost pregovaranja o bilo kojoj ugovornoj odredbi budući da je riječ o standardno unaprijed formuliranim ugovornim odredbama od strane banke pa se također radi o ništetnoj ugovornoj odredbi uz načelno isticanje da se prvostupanjski sud u primjeni materijalnog prava pogrešno poziva na odredbe ZOO/05 umjesto na odredbe ZOO/91 koji u čl. 1065. propisuje da su iznos kredita i njegova cijena bitni elementi bez kojih ugovor o kreditu ne može opstati pa se radi o ništetnom ugovoru u smislu odredbe čl. 103. ZOO/91. U prilog svoga stajališta da ništetnost odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ima za posljedicu ništetnost cijelog ugovora jer bez odredbi o predmetu ugovora i cijeni takav ugovor ne može postojati poziva se na mišljenje prof.dr.sc. Vilima Gorenca u Komentaru ZOO objavljenom u RRIF iz listopada 2005., presude Suda Europske unije u predmetima C-118/17 (predmet Zsuzanna Dunai protiv Erste banka Hungary Zrt) i C-260/18 (predmet Dziubak protiv Raiffeisenbank Internacional AG), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima Rev-907/2002 od 27. veljače 2003. i II Rev-111/1996 od 27. kolovoza 1997., te sudsku praksu određenih općinskih i županijskih sudova u Republici Hrvatskoj uz konačni zaključak da je sud trebao utvrditi ništetnim cijeli predmetni ugovor o kreditu vodeći pri tome računa da se ona još uvijek nalazi u ugovornom odnosu sa tuženicom i plaćanjem anuiteta izravno trpi materijalnu štetu u obliku umanjenja svoje imovine zbog plaćanja temeljem ništetnog ugovora.

24.1. Obzirom na izneseno stajalište tužiteljice u žalbenoj fazi sporno je može li predmetni ugovor o kreditu ostati na snazi bez ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

24.2. Niti za ovaj sud nije dvojbeno da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i time ništetne no one ne čine bitne elemente ugovora o kreditu. Članak. 1065. ZOO/91 ugovor o kreditu definira kao ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. U postupku je utvrđeno da je tuženica prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice istoj sukladno njezinoj kreditnoj sposobnosti odobrila i isplatila namjenski kredit za kupnju nekretnine te radi osiguranja naplate u svoju korist zasnovala založno pravo na kupljenoj nekretnini. Dakle svrha predmetnog ugovora o kreditu bila je stjecanje novčanih sredstava za kupnju nekretnine (potvrđeno iskazom tužiteljice i svjedoka T. B.) te joj je realizacijom kredita tuženica isplatila ugovoreni novčani iznos u kunama koji predstavlja protuvrijednost od 93.000,00 CHF umanjenu za naknade i troškove kredita, a tužiteljica se obvezala vratiti primljeni iznos kredita u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF uvećan za ugovorenu kamatu koja je promjenjiva, a u trenutku zaključenja ugovora je iznosila 5,39 % godišnje.

24.3. Za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora mjerodavne su odredba čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003, 46/2007 i 79/2007 - dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (9. studenog 2004.) kojim je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe te odredba čl. 105. st. 1. ZOO/91 prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen time da će u smislu st. 2. istog članka ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje. Odredba čl. 105. st. 1. ZOO/91 istovjetna je odredbi čl. 324. st. 1. ZOO/05 kojom je također propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe.

24.4. Utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužiteljica kao potrošač dovedena u poziciju kao da je ugovor sklopila bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopila po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora. Stoga prema ocjeni ovoga suda predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi jer je utvrđenjem njegove djelomične ništetnosti tužiteljici omogućeno od tuženice po pravilima o stjecanju bez osnove potraživati preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi ( u tom je smislu tužiteljica postavila tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi povišenih kamatnih stopa za određeno razdoblje). Pravni stav da djelomična ništenost ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da će se redovna kamata mijenjati prema odluci banke i u dijelu kojim je valuta obveze izražena u CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu sukladno čl. 87.st.1.Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i čl. 105 ZOO791 donijet je i na sjednici građanskog odjela ovoga drugostupanjskog suda održanoj 12. listopada 2021., a identično pravno stajalište o održavanju na snazi ugovora o kreditu koju u sebi sadržava odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. koji je u odgovoru na pitanje "Kakvi su pravni učinci utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi te s time u vezi može li, i u kojem sadržaju, ostati na snazi predmetni ugovor bez onih odredaba koje su utvrđene ništetnim" naglasio da se ništetne odredbe ugovora načelno imaju smatrati kao da nisu niti postojale tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

Stajalište prvostupanjskog suda da se predmetni ugovor o kreditu može održati na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe toga ugovora utvrđene ništetnim ne protivi se čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5.travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/2012). Navedena Direktiva u stavku 1.propisuje da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba, a u stavku 2. propisuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice.

Sud Europske unije u predmetima C-118/2017 i C-260/2018 zauzevši stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni čl.6. Direktive Vijeća EEZ/13 doduše polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna (predmet C-260/2018), no da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe te da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2018) pa kako je upravo odredbom čl. 105. ZOO/91 propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe to izloženo shvaćanja prvostupanjskog suda obzirom na svrhu sklopljenog ugovora (kupnju nekretnine) nije u protivnosti sa citiranim odlukama Suda EU i domašajem čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13.

25. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem čl. 368 st..1.ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu dopunsku presudu.

U Varaždinu 16. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj v.r.