Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž-3112/2019-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Tomislava Aralice, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. K.1 , OIB: …, i II. tužitelja D. M., OIB: …, oboje iz D. S., K., oboje zastupa punomoćnica K. J., odvjetnica u Odvjetničkom društvu J. & V., R., protiv I. tuženika M. B. iz D. S., K., OIB: …, i II. tuženika M. K.2 iz D. S., K., OIB: …, oboje zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Z., radi povrata u prijašnje stanje, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe I. tužiteljice i II. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-245/2019-99 od 28. veljače 2019., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-245/2019-115 od 27. siječnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba i dopuna žalbe I. tužiteljice M. K.1 i II. tužitelja D. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P- 245/2019-99 od 28. veljače 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-245/2019-115 od 27. siječnja 2022.

II. Nalaže se I. tužiteljici M. K.1 i II. tužitelju D. M. nadoknaditi I. tuženiku M. B. i II. tuženiku M. K.2 troškove nastale u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.375,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom pravomoćnim rješenjem istog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev I. tužiteljice M. K.1 i II. tužitelja D. M. da se naloži I. tuženiku M. B. uspostaviti prijašnje stanje i maknuti navezenu zemlju s kč.br. 884/1 i 884/4 sve k.o. D. S. 1, odnosno vratiti parcele na razinu parcele kč.br. 885/1 i 885/2 sve u k.o. D. S. 1, koje su u vlasništvu tužitelja te da se naloži II. tuženiku M. K.2 iz D. S., K., uspostaviti prijašnje stanje i maknuti navezenu zemlju s kč.br. 884/2 i 884/3 sve k.o. D. S. 1 odnosno vratiti parcele na razinu parcela kč.br. 885/1 i 885/2 sve k.o. D. S. 1 koje su u vlasništvu tužitelja. Odbijen je zahtjev I. tužiteljice i II. tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Nadalje, naloženo je tužiteljima nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 31.968,70 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobijaju žalbom od 15. ožujka 2019. i pravovremenom dopunom žalbe od 15. ožujka 2019., I. tužiteljica M. K.1 i II. tužitelj D. M., zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlažu nadležnom sudu drugog stupnja uvažiti žalbu i dopunu žalbe, i preinačiti pobijanu presudu, odnosno pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem, uz nadoknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu i dopunu žalbe I. tuženik M. B. i II. tuženik M. K.1 osporavaju žalbene navode u cijelosti te predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a dopunu žalbe kao nepravovremenu, odbaciti, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba i dopuna žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev I. tužiteljice M. K.1 i II. tužitelja D. M. da se naloži I. tuženiku M. B. uspostaviti prijašnje stanje i maknuti navezenu zemlju s kč.br. 884/1 i 884/4 sve k.o. D. S. 1, odnosno vratiti parcele na razinu parcele kč.br. 885/1 i 885/2 sve u k.o. D. S. 1, koje su u vlasništvu tužitelja te da se naloži II. tuženiku M. K.2 iz D. S., K., uspostaviti prijašnje stanje i maknuti navezenu zemlju s kč.br. 884/2 i 884/3 sve k.o. D. S. 1, odnosno vratiti parcele na razinu parcela kč.br. 885/1 i 885/2 sve k.o. D. S. 1, koje su u vlasništvu tužitelja.

6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđene su sljedeće činjenice:

- da su I. tužiteljica M. K.1 i II. tužitelj D. M., suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine i to oranice u … ulici površine 2088 m , dvorišta u … ulici površine 500 m[2] , kuće broj 67 i zgrade u … ulici površine 177 m , sve na kč.br. 885/1 kao i puta u … ulici na kč.br. 885/2 površine 71 m[2] , sve upisano u zk. ul. broj 983 k.o. D. S. 1;

- da je I. tuženik M. B. vlasnik kuće broj 73 i dvorišta u … ulici površine 512 m[2] na kč.br. 884/1 i oranice D. površine 458 m[2] na kč.br. 884/4 sve upisano u zk. ul. 2286;

- da je II. tuženik M. K.2 vlasnik kuće broj … i dvorišta u … ulici površine 571 m i oranice D. površine 388 m na kč.br. 884/3, sve upisano u zk. ul. br. 2287 k.o. D. S. 1;

- da je nekretnina tužitelja u naravi dvorište s obiteljskom kućom i gospodarskim zgradama iza koje zgrade se proteže livada nalazeći na k.č.br. 885/1 k.o. D. S. koja sa sjeverne strane graniči s nekretninama I. i II. tuženika;

- da je nekretnina II. tuženika M. K.2 obiteljska kuća i dvorište nalazeći se na kč.br. 884/2 i 884/3 te da se između nekretnine tužitelja i II. tuženika nalazi betonirani parapet (zidić), a visina istog gledajući s nekretnine tužitelja iznosi 30 cm uz kč.br. 884/2 dok je visina uz kč.br. 884/3, 60 cm na početku do 90 cm na kraju;

- da je nekretnina I. tuženika M. B. u naravi livada kč.br. 884/4 koja se nalazi zapadno od nekretnine II. tuženika, odnosno iza nje i s njom graniči dok s južne strane graniči s nekretninom tužitelja gledajući s nekretnine tužitelja na sjevernoj strani i da je na predmetnoj nekretnini u međuvremenu sagrađen objekt;

- da između nekretnina I. i II. tužitelja, i I. tuženika ne postoji fizička međa već postoji vidljiva razlika u visini terena te je visina kč.br. 884/4 za oko 50 cm iznad kč.br. 885/1;

- da se nekretnina tužitelja kč.br. 885/1 nalazi u depresiji, odnosno, ispod razine okolnog terena i kako ne postoji mogućnost otjecanja vode s nje, izvjesno je zadržavanje vode tijekom kišnih razdoblja, posebno u najnižim dijelovima i da visinska razlika između nekretnine tužitelja i nekretnine tuženika iznosi od 5-55 cm;

- da nekretnina tužitelja čini depresiju, odnosno da su krajnji dijelovi kč.br. 885/1 na višoj visinskoj koti od središnjeg dijela i proizlazi da nekretnine tuženika kčbr. 884/2, 884/3 i 884/4 povećavaju depresiju, odnosno visinsku razliku između najniže točke tužiteljeve nekretnine, ali da isto ne utječe na zadržavanje vode na nekretnini tužitelja, jer i sama nekretnina tužitelja čini depresiju gdje se u najnižim dijelovima zadržava voda, da ne postoji kvalitetno rješenje odvodnje, odnosno izvedene drenaže zbog čega postoji mogućnost zadržavanja vode tijekom kišnih razdoblja, čime je umanjena vrijednost nekretnine tužitelja čemu nisu uzrok nekretnine tuženika, da podizanje nivoa tla od strane tuženika, kao i postojanje betonskog zida, nije od utjecaja na stanje nekretnine tužitelja, da podizanje nivoa nekretnine tuženih nije uzrok poplavljivanja nekretnina tužitelja (nalaz i mišljenje građevinskog vještaka dipl. ing. A. B.);

- da je provedenim ponovljenim očevidom na licu mjesta, uz sudjelovanje novog vještaka (dipl. ing. A. B.) utvrđeno da je parcela kč.br. 885/1, nekretnina tužitelja, prirodni pokos cijele parcele blago konkavan i s obzirom na tu činjenicu, vrlo nepovoljan, jer pogoduje zadržavanju oborinskih i slivnih voda što uzrokuje nastala oštećenja na predmetnoj nekretnini, da je prometnica sa sjeverne i zapadne strane na višoj koti od same parcele tuženika, što ima kao posljedicu slijevanje vode s tih prometnica, da je obilaskom parcela tuženika i to k.č.br. 884/2 i 884/3 utvrđeno da je prilikom planiranja i građenja kuća prirodna konfiguracija terena uzdignuta i prilagođena okolnim javnim prometnim površinama, što je rezultiralo ogradnim zidom duž južne međe spomenutih čestica, da je ogradni zid promjenjive visine prema parceli tužitelja cca. 20 cm do 100 cm te da je nivo parcele tužitelja niži, da je prilikom očevida utvrđeno da je na parcelama tuženika ispravna odvodnja krovnih voda i drenaže na parceli, ali ne i spoj na gradsku kanalizaciju, jer nisu omogućeni istražni radovi koji bi utvrdili postojanje spoja na gradsku kanalizaciju, da je pregledom stanja sjeverne prometnice i kanala sa sjeverne strane, utvrđeno da se zbog neodržavanja kanala i nedostatnog broja slivnih mjesta na prometnici prilikom obilnih kiša, voda slijeva na okolne parcele i zadržava na najnižem mjestu koje se nalazi na tužiteljevoj parceli;

- da je vještak tražio uvid u katastar vodovoda kako bi se moglo utvrditi postojanje komunalne infrastrukture u prometnicama, koju dokumentaciju Grad D. S. nije imao;

- da je vještak zaključio da nekretnina tužitelja čini depresiju u odnosu na okolni teren gdje se u najnižim dijelovima terena zadržava oborinska voda, i da uzdignuće nivoa tuženikovih parcela duž sjeverne međe kč.br. 884/2 i kč.br. 884/3, nije bitno utjecalo na oštećenje i propadanje tužiteljeve nekretnine;

- da ponovljenim očevidom 21. svibnja 2018. nisu uočena mjesta direktnog procurivanja vode s čestica oba tuženika na parcelu tužitelja;

- da je u svojem usmenom očitovanju (ročište za glavnu raspravu održano 30. listopada 2018.), vještak A. B., ostao kod svog nalaza i mišljenja tvrdeći kako je zemljište tužitelja u prirodnoj depresiji u odnosu na okolne prometnice te sada nasutu, odnosno izdignutu parcelu tuženika, ali da na očevidu nije primijećeno niti jedno mjesto procurivanja vode na parcelu tužitelja te je naveo da bi se, kada bi postojala, mjesta procurivanja vode vidjela i u vrijeme kada ne pada kiša, jer je zemlja prirodni materijal koji akumulira vodu odnosno vlagu te se isušuje kroz duži vremenski period, a to nije bilo evidentno na prvotnom očevidu. Nadalje, da postoji voda na nekretnini tuženika, a koja nema kako otjecati, slijevala bi se na nekretninu tužitelja, što bi bilo vidljivo i na očevidu. Vještak je posebno upirao, a što je bilo vidljivo i na očevidu, da se nekretnina tužitelja nalazi u depresiji u odnosu na okolne prometnice i nekretnine i izvidom je utvrđeno da odvodnja okolnih prometnica nije adekvatno riješena, odnosno da se na dijelu prometnice prema groblju, gdje se nalazi i parkiralište, nalazi samo jedan slivnik čiji ispust nije poznat, na koju stranu je okrenut, te da se najveća količina oborinskih voda slijeva direktno na okolne parcele pa tako i na parcelu tužitelja. Nadalje, vještak je naveo kako je prilikom očevida utvrđeno da se na prometnici na strani groblja nalazi jedan slivnik koji nije dovoljan da prikupi svu oborinsku vodu s predmetne prometne površine. Što se pak tiče drenaže, vještak je naveo kako se ista pravi kod nekretnina gdje postoji mogućnost prodora vode u unutrašnjost nekretnine, odnosno zgrade, pa je vještak ponovio da nisu primijećena vidljiva mjesta procurivanja na susjednu nekretninu. Nadalje, vještak je u odnosu na potporni zid naveo da isti može biti zaštita od procurivanja, budući da je beton takav materijal koji, ako je izrađen u određenim čvrstoćama, odnosno markama, sam po sebi vodonepropustan. Oštećenja potpornog zida, vještak je evidentirao u svom nalazu i mišljenju, ali nije vidljivo da je probijena rupa u cijeloj širini betonskog zida. I uloga potpornog zida, kao što mu sam naziv kaže, je pridržavanje materijala koji je nasut. Vještak u konačnici zaključuje da ne dolazi do slijevanja vode s nekretnina tuženih na nekretninu tužitelja u tolikoj mjeri da bi došlo do poplavljivanja cijele parcele, ali da bi za točno utvrđivanje uzroka, bilo potrebno izraditi geomehanička istraživanja, odnosno odrediti sastav tla po visini stupca, odnosno po dubini, te utvrditi je li materijal ispod tuženikove parcele porozan ili nije. Vještak je zaključio kako je nemoguće da tužiteljeva parcela površine 2700 m[2] potone u kratkom vremenskom periodu i to u roku od 7 godina, za koje razdoblje tužitelji tvrde da im je nekretnina poplavljena zbog podizanja nivoa nekretnine tuženika, a da tuženici nisu spojeni na kanalizaciju, tada bi, po vještaku, na nekretninu tužitelja dolazile i fekalije. Vještak je prilikom očevida također utvrdio da u podrumu tužitelja ima vode, a takvog vlaženja ne bi bilo da je oko kuće tužitelja napravljena pravilna drenaža.

7. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio da podizanje nivoa nekretnine tuženika nije uzrokom plavljenja nekretnine tužitelja koja se nalazi u depresiji, odnosno ispod nivoa prometnica koje nemaju dobru odvodnju voda, posebno prometnica pored groblja jer postoji samo jedan slivnik što nije dovoljno, pa da tuženici nisu krivi za slijevanje voda na nekretninu tužitelja (što je utvrđeno i prvotnim vještačenjem po građevinske struke dipl. ing. Ž. Ž.), a da tužitelji nisu predložili geomehaničko istraživanje sastava tla, pa je slijedom navedenih razloga odbio tužbeni zahtjev u cijelosti (čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 20/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV).

8. Razmatrajući žalbene razloge tužitelja, ovaj sud drugog stupnja je, radi otklanjanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje povrede su tužitelji upirali u žalbi, na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373. b. st. 2. ZPP, rješenjem od 8. prosinca 2021., odredio izvođenje dokaza saslušanjem I. tužiteljice M. K.1 i II. tužitelja D. M., saslušanjem svjedoka D. L., I. T., D. P. i G. Š. te dopunskim saslušanjem vještaka građevinske struke dipl. ing. A. B. pred prvostupanjskim sudom (čl. 373. b. st. 3. ZPP), koji je dokaze sud prvog stupnja izveo na ročištu održanom 27. siječnja 2022.

9. U konkretnom slučaju I. tužiteljica M. K.1 i II. tužitelj D. M. tužbeni zahtjev, kojim zahtijevaju uspostavu prijašnjeg stanja tako da se naloži tuženicima maknuti navezenu zemlju s njihovih nekretnina, odnosno vratiti parcele tuženika na razinu parcele u suvlasništvu tužitelja, temelje na činjeničnim tvrdnjama da je visinska razlika između nekretnina tužitelja i tuženika, koja je nastala radnjama I. i II. tuženika, navoženjem zemlje na njihove nekretnine, uzrok slijevanja oborinskih (i slivnih) voda na njihovu nekretninu koja je prouzročila nastanak štete na njihovoj nekretnini.

10. Slijedom navedenog, predmetni sporni odnos između parničnih stranaka valja prosuđivati prema pravilima negatorijske zaštite sadržanim u odredbama čl. 167. (zaštita od uznemiravanja), i čl. 110. ZV (specifična negatorijska zaštita od imisija).

11. Prema odredbi čl. 167. st. 1. ZV, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st. 2.).

12. Dakle, slijedom citiranih odredbi ZV, ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način zahtijevajući da to uznemiravanje prestane koje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u faktičnom vršenju vlasničkih prava i slično. Da bi u tome uspio vlasnik mora dokazati svoje pravo vlasništva ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istinit način stjecanja) te dokazati neosnovano uznemiravanje.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 100. st. 1. ZV, (specifična negatorijska zaštita od štetnih imisija) nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije (st. 2.). Iznimno, od stavka 2. ovoga članka, kad prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja im je izložena nemaju pravo dok to dopuštenje traje zahtijevati propuštanje obavljanja te djelatnosti, ali su ovlašteni zahtijevati naknadu štete koju su imisije nanijele, kao i poduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe prekomjerne imisije, odnosno nastupanje štete, ili da se smanje (st. 3.).

14. Dakle, pravilo iz čl. 110. st. 1. ZV, sadrži zabranu služiti se i koristiti nekretninom i tako da na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl. ako su prekomjerni (prekomjerne posredne imisije). Vlasnik nekretnine izložene takvim imisijama ovlašten je od vlasnika nekretnine s koje potječu, zahtijevati da otkloni njihov uzrok i naknadi mu prouzročenu štetu, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrok imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da se onemoguće (s iznimkom iz čl. 110. st. 3. ZV), dok je kod neposrednih imisija temeljna ovlast vlasnika kojeg netko uznemirava (imisijama) zahtijevati da ono prestane (čl. 167. st. 1. u vezi s čl. 110. st. 4. ZV). Naime, vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti neposredne imisije, tj. da ga itko neovlašteno uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu kakve imisije, pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se naknadi pretrpljena šteta (čl. 110. st. 4. ZV).

15. S prethodno navedenim u vezi valja reći kako je pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na poduzimanje radnji za otklanjanje uzroka posrednih štetnih imisija, utvrđenje postojanja prekomjernih štetnih imisija u smislu citirane odredbe čl. 110. st. 1. ZV.

16. U (ponovljenom) postupku je provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke dipl. ing. A. B., iz čijeg nalaza i mišljenja te njegovih usmenih dopuna proizlazi zaključak, da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o štetnim i prekomjernim imisijama, jer je naime utvrđeno da nekretnina tužitelja čini depresiju, odnosno da su krajnji dijelovi kč.br. 885/1 na višoj visinskoj koti od središnjeg dijela i da nekretnine tuženika kčbr. 884/2, 884/3 i 884/4 povećavaju depresiju, odnosno visinsku razliku između najniže točke tužiteljeve nekretnine, ali da isto ne utječe na zadržavanje vode na nekretnini tužitelja, jer i sama nekretnina tužitelja čini depresiju gdje se u najnižim dijelovima zadržava voda, i da ne postoji kvalitetno rješenje odvodnje, odnosno izvedene drenaže zbog čega postoji mogućnost zadržavanja vode tijekom kišnih razdoblja, čime je umanjena vrijednost nekretnine tužitelja, čemu nisu uzrok nekretnine tuženika, da podizanje nivoa tla od strane tuženika, kao i postojanje betonskog zida, nije od utjecaja na stanje nekretnine tužitelja, te da podizanje nivoa nekretnine tuženih nije uzrok poplavljivanja nekretnina tužitelja.

17. Vještak je u usmenom očitovanju, odgovarajući na prigovore tužitelja, (ročište za glavnu raspravu održano 30. listopada 2018.), ostao kod svog nalaza i mišljenja obrazloživši kako je zemljište tužitelja u prirodnoj depresiji u odnosu na okolne prometnice te sada nasutu, odnosno izdignutu parcelu tuženika, ali da na očevidu nije primijećeno niti jedno mjesto procurivanja vode na parcelu tužitelja te je naveo da bi se, kada bi postojala, mjesta procurivanja vode vidjela i u vrijeme kada ne pada kiša, jer je zemlja prirodni materijal koji akumulira vodu odnosno vlagu te se isušuje kroz duži vremenski period, a to nije bilo evidentno na prvotnom očevidu. Vještak je posebno pojasnio, a što je utvrđeno očevidom na licu mjesta da se nekretnina tužitelja nalazi u depresiji u odnosu na okolne prometnice i nekretnine i da je izvidom utvrđeno da odvodnja okolnih prometnica nije adekvatno riješena, odnosno da se na dijelu prometnice prema groblju, gdje se nalazi i parkiralište, nalazi samo jedan slivnik čiji ispust nije poznat, na koju stranu je okrenut, te da se najveća količina oborinskih voda slijeva direktno na okolne parcele pa tako i na parcelu tužitelja. Nadalje, vještak je pojasnio kako je prilikom očevida utvrđeno da se na prometnici na strani groblja nalazi jedan slivnik koji nije dovoljan da prikupi svu oborinsku vodu s predmetne prometne površine. Što se pak tiče drenaže, vještak je naveo kako se ista pravi kod nekretnina gdje postoji mogućnost prodora vode u unutrašnjost nekretnine, odnosno zgrade, pa je vještak ponovio da nisu primijećena vidljiva mjesta procurivanja na susjednu nekretninu.

18. U dopunskom usmenom očitovanju (na ročištu održanom 27. siječnja 2022.), vještak je očitujući se na dopis (očitovanje) Grada D. S., Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, komunalno i stambeno gospodarstvo, KLASA:363-01/18-02/116, URBROJ:238/07-06/01-06-18-2 od 11. prosinca 2018., naveo kako nije dokazano da predmetna prometnica u kojoj se nalazi odvodnja s te prometnice ima uporabnu dozvolu, niti je dostavljen ikakav tehnički podatak o dostatnosti kanalizacije, odnosno izvedenih slivnika s cijele te površine ceste i parkirališta groblja. U odnosu na kanal koji se spominje u prethodno navedenom dopisu, vještak je ponovio kako kanal nije u funkciji, kako je zarastao, a da su ispusne cijevi koje ulaze ispod ceste sa sjeverne strane M. zarasle i neodržavane (skice na stranici 253 spisa predmeta), a što proizlazi i iz iskaza svjedoka T. koji je iskazao kako je duž cijele glavne ceste postojao kanal koji je vodio do kraja ceste do spoja s … ulicom i dalje K. do glavne ceste B. i da se sve skupljalo u kolektor koji je vodio u S., da je voda s nekretnina stranaka. S navedenim u vezi, a na žalbene navode tužitelja valja reći kako je sud prvog stupnja pravilno, kao objektivan i stručan prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. B., kao i njegovo usmeno očitovanje. Vještak je detaljno i argumentirano odgovorio na prigovore I. i II. tužitelja, i time dodatno pojasnio eventualne nejasnoće, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni prigovori I. i II. tužitelja. Žaliteljima valja ukazati kao su u žalbenom postupku, u smislu odredbe čl. 352. ZPP, prekludirani u isticanju novih dokaznih prijedloga (kombinirano građevinsko – geološko vještačenje).

19. Slijedom izloženih razloga, a polazeći od navedenih utvrđenja, koja su dopunjena saslušanjem vještaka, svjedoka i I. i II. tužitelja, a s obzirom na to da I. i II. tužitelji nisu predujmili troškove izvođenja dokaza geološkim vještačenjem, a koje je, suprotno žalbenim navodima I. i II. tužitelja, upravo na njihov prijedlog bilo određeno rješenjem suda prvog stupnja, na ročištu 30. listopada 2018. (stranica 339 spisa predmeta), a na temelju kojeg bi se sa sigurnošću moglo utvrditi je li podizanje nivoa nekretnine u vlasništvu tuženika uzrokovalo slijevanje oborinskih (i slivnih) voda na nekretnine tužitelja, u vidu prekomjernih i štetnih imisija, to I. i II. tužitelji, na kojima je teret dokaza postojanja prekomjernih i štetnih imisija (čl. 219. st. 1. i čl. 221. a. ZPP), nisu dokazali postojanje pretpostavi iz citirane odredbe čl. 110. st. 1. ZV, kao niti odredbe čl. 167. ZV, pa stoga ne mogu osnovano od I. i II. tuženika tražiti uklanjanje uzroka slijevanja oborinskih (i slivnih voda) na njihovu nekretninu.

20. Pritom, a kada je riječ o otklanjanju uzroka prekomjernih štetnih imisija valja ukazati i kako I. i II. tužitelji nisu ovlašteni sami tražiti na određeni način poduzimanje radnji koje su potrebne da se onemoguće prekomjerne imisije i na način kako to smatraju potrebnim u ovom slučaju, već to ovisi od okolnosti slučaja i prvenstveno nalazu i mišljenju vještaka, pri čemu te mjere moraju biti u onoj mjeri koje sprječavanju daljnje prekomjerne posredne imisije, a ujedno da na najmanji način opterećuju nekretninu s kojih dolaze prekomjerne posredne imisije (u tom smislu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-970/08 od 12. prosinca 2012.).

21. Slijedom navedenog, a kako je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 373. b. ZPP, činjenično stanje upotpunjeno (saslušanjem svjedoka i I. i II. tužitleja te dopunskim očitovanjem vještaka građevinske struke), nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8., 220., i čl. 265. ZPP, te kako presuda sadrži jasne i pravilne razloge koji korespondiraju sadržaju spisa predmeta i rezultatu dokazivanja, to nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) to je pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu odredaba čl. 167. st. 1. i čl. 110. st. 1. ZV, žalbu i dopunu žalbe I. tužiteljice M. K.1 i II. tužitelja D. M., valjalo kao neosnovane odbiti, i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

22. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama čl. 154. st.

1. i čl. 155. ZPP.

23. Slijedom navedenog, valjalo je pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi (čl. 368. i čl. 377. b. ZPP).

24. Odluka o troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka (zastupanje I. i II. tuženika na ročištu održanom 27. siječnja 2022.), utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 1., u vezi s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 16. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Tomislav Aralica, v.r.