REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 595/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. G. B., OIB …, iz R., kojega zastupa punomoćnica M. Đ., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. A. J. H., OIB …, iz Norveške, 2. K. H. V. V., OIB …, iz Norveške, koje zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnica u Š. i 3. R. d.o.o. u stečaju Z., OIB …, koje zastupa stečajna upraviteljica D. H., a ovu punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-858/2020-2 od 28. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-203/2020-3 od 16. ožujka 2020., u sjednici održanoj 16. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I O d b i j a se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor zaključen dana 18.12.2012. godine kod javnog bilježnika pod brojem OV-8823/12 između R. d.o.o. iz Z. kao prodavatelja i K. H. V. V. i A. J. H. iz L. … B. V. Norveška kao kupca i to nekretnine 9 etaža 167/856 dijela kčbr. 2065/1 Z.U. 4708 K.O. R. bez učinka prema tužitelju u dijelu potrebnim za ispunjenje dospjelog potraživanja tužitelja u iznosu od 220.000 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan 19.10.2009. godine sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate iznosa od 60.000 eura ili 442.200 kuna na dan 12.5.2011. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate.
2. 2. i 3. tuženi su dužni dozvoliti tužitelju da svoja dospjela potraživanja u iznosu od 2.031,409,82 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće za iznos od iznosa od 220.000 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan 19.10.2009. godine sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate iznosa od 60.000 eura ili 442.200 kuna na dan 12.5.2011. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, namiri u ovršnom postupku prodajom nekretnine 9 etaže: 167/856 dijela kčbr. 2065/1 kuća i dvorište ukupne površine 664 m2, kuća 338 m2, dvorište 326 m2 K.O. R. Z.U. 4708 br. Poduloška 9, 167/856 dijela s kojim se uspostavlja vlasništvo na STAN S 8 na drugom katu objekta prikazan u crvenoj boji ukupne površine 92,56+51,00=146,26 m2, koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, sobe 1, sobe 2, kupaonice, hodnika, WC-a i stubišta, hodnika, 2 sobe, kupaonce i ostave smještenih n agaleriji drugog kata, te pripadaka prikazanih u narančastoj boji- terasa na jugositočnom dijelu objekta netto korisne površine 5,49 m2, parkirališno mjesto PM8 neto korisne površine 8,12 m2 i parkirališno mjesto temeljem kupoprodajni ugovor zaključen dana 18.12.2012. godine kdo javnog bilježnika pod brojem OV-8823/12 između R. d.o.o. iz Z. kao prodavatelja i k. H. V. V. i a. j. H. iz L. … B. V. Norveška kao kupaca, a temeljem kojeg kupoprodajnog ugovora pred Općinskim sudom u Šibenkiu 2. te 3. tuženi su se upisali kao vlasnici."
II Nalaže se tužitelju O. G. B. iz R., … nadoknaditi solidarno tuženiku ad.1. A. J. H. i tuženiku ad. 2. K. H. V. V. parnični trošak u iznosu od 130.320,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja koja glase:
„1.da li se u smislu čl.66 st.2 ZOO-a ima smatrati da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako je zbog nje došlo do negativne promjene u dužnikovoj imovini koja je namirenje vjerovnika potpuno onemogućeno.
2. da li je u smislu odredbe čl.67 ZOO-a vezano za članak trećim osobama nakon upisa zabilježbi tužbe bilo poznato potraživanje vjerovnika .da je zabilježba tužbe bila evidentirana u zemljišnim knjigama prije predbilježbe otuđenja i prije sklapanja predugovora kao i kupoprodajnog ugovora od 2012.g. a brisana 2013.g. što govori u prilog da je tužitelj imao zabilježbe u zemljišnim knjigama prije i kasnije od sklapanja predugovora i kupoprodajnog ugovora što znači da je ispunjen uvjet da je treća strana znala za potraživanje vjerovnika-tužitelja.
3. da li dostavljanje dokaza nakon otvaranja stečaja i vještačenja od strane Trgovačkog suda Zagreb u predmetu započet pod brojem ST-1105/2014 a otvoren dana 90.9.2017 g. dokaz koji je morao sud uzeti u obzir a pitanje glasi: ima li parnična stranka pravo dostaviti nalaz i mišljenje sudskog vještaka u bilo kojoj fazi postupka nakon zaključenja prethodnog postupka a bez da se to ima smatrati novim dokazom u smislu odredbe članka 299 Zakona o parničnom postupku.“
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopustivosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. U ovoj pravnoj stvari sud drugog stupnja utvrđuje:
„10.1. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da bi iz dokaza provedenih u parnici bilo razvidno da je tuženik ad 3. bio insolventan i tijekom 2011. i 2012. godine, što je u suprotnosti s naprijed opisanom potvrdom FINA o blokadi računa, zbog čega se zaključuje da u času zaključenja Predugovora o kupoprodaji od 8. studenoga 2012., Ugovora od 18. prosinca 2012. godine, kao niti u času uknjižbe kupaca u zemljišne knjige – tuženik ad 3. odnosno njegov prednik – nije bio insolventan. Osim toga, tuženici ad 1. i 2. su, temeljem naplatnog pravnog posla, kupoprodajnu cijenu uplatili na račun R. d.o.o. Z. dana 27. ožujka 2013. godine (list 115), zbog čega se ne može zaključiti da bi tim pravnim poslom bila nanesena šteta tužitelju, jer je imovina- nekretnina zamijenjena za imovinu-novac, i to po tržišnoj cijeni, zbog čega u času realizacije toga ugovora solventnost tuženika ad 3. nije bila drukčija nego prije toga, a žalbeni navodi o vještačenju kojim bi se utvrđivala uplata kupoprodajne cijene na račun tuženika ad 3. je nova činjenica, koja u žalbi nije dopuštena (članak 352. ZPP).
10.2. Također, suprotno žalbenim tvrdnjama, tuženici ad 1. i 2. – kupci opisane nekretnine nisu mogli biti upoznati s tim da bi prodavatelj sklapanjem kupoprodajnog ugovora mogao eventualno nanijeti štetu tužitelji, jer iz stanja zemljišne knjige nije proizlazila nikakva prepreka, a jedina zabilježba (ona koju je tužitelj zahtijevao u parnici Trgovačkog suda u Zagrebu koja je nastavljena kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu) je bila odbijena (zabilježba Z-9303/12 od 13. prosinca 2012, brisana rješenjem Z-145/13 od 15. veljače 2013. godine) prije zaključenja Ugovora o kupoprodaji.“.
6. Kraj takvih utvrđena sudova nižeg stupnja, razvidno je da odgovor na pitanja koja postavlja tužitelj nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetu univerzalne važnosti postavljenih pitanja za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kako to uvjetuje ZPP u svom čl. 385.a, već se radi o pitanjima kod kojih odgovor leži u specifičnim i jedinstvenim činjeničnim okolnostima ovog spora.
7. Odluke ovog suda na koje se poziva tužitelj (Rev-946/97 od 7. ožujka 2001., Rev- 924/16 od 10. rujna 2019. i Rev-1052/07 od 9. srpnja 2008. - u prijedlogu pogrešno navedeno „od 24. listopada 2005.“) radi se o predmetima radi naknade štete koji ni po čemu ne koincidiraju s predmetom spora u ovom postupku, pa stoga to pozivanje na praksu ovog suda nije od značaja u ovoj fazi postupka.
7. Zbog svih gore navedenih razloga odlučeno je ako u izreci na temelju odredbe čl. 392. ZPP-a.
Zagreb, 16. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
