REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9772/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.R., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad, od 21. srpnja 2021., broj: 511-19-43/05-3-49-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okr. J.R. kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje: PZ), okr. J.R. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. J.R. da je, na način činjenično opisan u izreci pod t. 1. počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju kojeg mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, zatim na način činjenično opisan u izreci pod t. 2. počinio prekršaj iz čl. 216. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju kojeg mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, na način činjenično opisan u izreci pod t. 3. počinio prekršaj iz čl. 238. st. 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju kojeg mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna te na način činjenično opisan u izreci pod t. 4. počinio prekršaj iz čl. 66. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) na temelju kojeg mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna pa mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 17.300,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 580,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. J.R. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru u bitnome ističe da mu je novčana kazna prestrogo izrečena, priznaje prekršaj, nikoga nije ugrozio, moli da mu se smanji izrečena novčana kazna ili zamijeni mjerom upozorenja opomenom ili uvjetnom osudom, kao i da mu se ukine zaštitna mjera jer mu je vozilo potrebno radi obavljanja svakodnevnog posla koji je izvan mjesta u kojem stanuje, da bi plaćanje novčane kazne ugrozilo egzistenciju njegove obitelji jer živi s roditeljima od kojih nitko nije zaposlen.
7. Međutim, razmotrivši odluku o utvrđenim novčanim kaznama, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje okrivljeniku izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna pa je okrivljeniku utvrđena najniža zakonom propisana novčana kazna za predmetni prekršaj, nadalje za prekršaj iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna te kazna zatvora do 60 dana pa utvrđena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja prvenstveno blažu vrstu kaznu, a potom i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj te je za prekršaj iz čl. 238. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u točno utvrđenom iznosu od 2.000,00 kuna koliko je utvrđeno i okrivljeniku za predmetni prekršaj, dok je za prekršaj iz čl. 66. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, propisana novčana kazna od 300,00 do 1.000,00 kuna pa je okrivljeniku utvrđena najniža zakonom propisana novčana kazna. Ovaj sud smatra da, a cijeneći da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanih posebnih minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
8. Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ- a, okrivljenik dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi u pogledu loše financijske situacije, ostali na razini paušalnog isticanja.
9. U odnosu na žalbeni navod kojim se predlaže primjena uvjetne osude, ukazuje se žalitelju da u konkretnom slučaju ne postoje zakonski uvjeti za primjenu uvjetne osude kao mjere upozorenja, budući da okrivljeniku nije izrečena kazna zatvora. Nadalje, nije osnovan prijedlog okrivljenika da se primijeni mjera upozorenja opomena, budući da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove za prekršaje iz čl. 199. st. 2. i 7. i čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Prema odredbi čl. 43. st. 1. PZ-a, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna“, a što u ovom konkretnom slučaju za navedene prekršaje nije ostvareno. U odnosu na prekršaj iz čl. 238. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te za prekršaj iz čl. 66. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema stavu ovog suda, cijeneći činjenicu da je okrivljenik istom prilikom počinio više prekršaja, čime je pokazao veći stupanj neodgovornosti i bezorbzirnosti, ovaj sud smatra da nisu ostvareni uvjeti za izricanje opomene za navedene prekršaje.
10. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju tri mjeseca, budući da je predmetne zgode počinio više prekršaja, od kojih i upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola (od 1,03 g/kg alkohola u organizmu), koji prekršaj je jedan od najtežih prekršaja iz oblasti sigurnosti prometa na cestama pa su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog svakodnevnog odlaska na posao u drugo mjesto, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere.
10.1. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenih prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.
10.2. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje njegove obitelji.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Ivanić-Grad, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
