REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9484/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. K.B., zbog prekršaja iz čl. 282. st. 4. i 9 Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaja prometne policije Pula, 19. kolovoza 2021., broj: 511-08-29/05-1-283-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. K.B. te preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljenome, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje: PZ), izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole po policiji.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovan prigovor okr. K.B. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. tč. 3.c) PZ-a okr. K.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. K.B. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 282. st. 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od devet mjeseci te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. K.B., osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4. Prigovor je djelomično osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenik u prigovoru u bitnome navodi da mu je izrečena novčana kazna prestroga, da ima 65% invaliditeta, da je nezaposlen, živi sam te je prisiljen obavljati poslove „na crno“, ne može pronaći stalno zaposlenje zbog invalidnosti, da zbog životnih okolnosti živi na rubu egzistencije, da mu je održavanje zdravstvenog stanja preskupo, da mu je auto potreban za kretanje i obavljanje svakodnevnih potreba, žali zbog počinjenog prekršaja te moli usvojiti žalbu.

7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna te kao stroža kazna, kazna zatvora do 60 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja prvenstveno blažu vrstu kazne, a potom i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

7.1. Kod takvog stanja stvari, okolnosti koje se ističu u prigovoru, a odnose se na zdravstveno stanje i loše materijalne prilike okrivljenika, nemaju utjecaj na visinu izrečene novčane kazne. Pritom je svakako potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio.

7.2. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u ovom dijelu.

8. Nadalje, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj iz čl. 282. st. 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno, odbijanja podvrgavanja uzimanja krvi i urina radi utvrđivanja koncentracije alkohola u krvi, uz novčanu kaznu, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od devet mjeseci. Međutim, po mišljenju ovog suda, navedeno vrijeme trajanja zaštitne mjere je previsoko odmjereno te je izricanje zaštitne mjere u trajanju od četiri mjeseca primjerenije s obzirom na težinu počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Primjena zaštitne mjere u navedenom trajanju, a u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka, a dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te je u skladu s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a.

8.1. Stoga je bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u smislu trajanja zaštitne mjere te je pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera izrekne u kraćem trajanju, odnosno, na vrijeme od četiri mjeseca.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u minimalnom iznosu od 100,00 kuna, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi s čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi istarskoj, Postaji prometne policije Pula, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika