REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-1313/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice V. M. K., iz K., kojeg zastupa opunomoćenik A. B., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, R., radi izdavanja odobrenja za nabavu oružja, 16. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, broj: 511-09-19/3-UP/I-4078-21. od 27. rujna 2021. i radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, broj: 511-09-19/3-UP/I-4078-21. od 27. rujna 2021., odbijen je zahtjev tužiteljice, podnesen 22. travnja 2021., za izdavanje odobrenja za nabavu kratkog oružja za držanje i nošenje u svrhu samoobrane.
2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da joj je oružje potrebno radi zaštite od Ž. K., s kojim je bila u emotivnoj vezi do Valentinova 2019., kada ju je napao i zlostavljao, uz prijetnje ubojstvom ako ostane bez posla u policiji, što se u međuvremenu i dogodilo. Tužiteljica sumnja da Ž. K. posjeduje privatno vatreno oružje, neovisno o tome posjeduje li dozvolu za to. K. je supruga službenica Policijske uprave primorsko-goranske, pa tužiteljica smatra da se iz paušalne odluke tuženika može iščitati nepotizam. Ističe da ne postoji pravna osnova po kojoj bi bilo opravdano odbiti tužiteljičin zahtjev. Prigovara i povredi načela utvrđivanja materijalne istine. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 1.250,00 kuna (PDV uključen).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, da su Ž. K. oduzeti pištolj i pripadajući oružni list, da se tuženik vodio mjerama opreza dosad izrečenima Ž. K. u kaznenom postupku, da je tužiteljici omogućeno sudjelovanje u postupku, te da je tužiteljici osigurana dostatna zaštita institucijama sigurnosti, pri čemu nije dokazano da je tužiteljici potrebna dodatna zaštita posjedovanjem kratkoga vatrenog oružja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjima odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tim rješenjima, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 16. ožujka 2022., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Mjerodavne su ponajprije sljedeće odredbe Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18 i 42/20):
Članak 11.
(1) Nadležno tijelo izdat će podnositelju zahtjeva odobrenje za nabavu vatrenog oružja kategorije B radi bavljenja lovom, sportskim streljaštvom ili radi osobne sigurnosti ako ispunjava opće i posebne uvjete.
(2) Opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi su:
1. da je položila lovački ispit, ako vatreno oružje nabavlja radi bavljenja lovom ili da se aktivno bavi sportskim streljaštvom, ako vatreno oružje nabavlja radi bavljenja sportskim streljaštvom, o čemu mora priložiti odgovarajuće uvjerenje, potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz ili da ima opravdani razlog za nabavu oružja, ako oružje nabavlja radi osobne sigurnosti
(…)
Članak 12.
(1) Opravdani razlog za nabavu oružja radi osobne sigurnosti ima osoba koja dokaže da je njezina osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da joj za njezino osiguranje treba oružje te ako zbog naravi posla ili okolnosti u kojima ga obavlja postoji potreba za nabavom oružja, a aktivnostima i mjerama institucija sigurnosti ili drugim mjerama ne bi se mogla osigurati dostatna zaštita. (2) Mišljenje o tome postoji li kod osobe koja je podnijela zahtjev za nabavu oružja radi osobne sigurnosti opravdani razlog za nabavu oružja daje povjerenstvo koje osniva čelnik nadležnog tijela, na temelju činjenica i okolnosti koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo podnositelj zahtjeva i činjenica i okolnosti utvrđenih tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja.
Članak 19.
(…)
(2) Građaninu koji ispunjava opće i posebne uvjete iz članka 11. ovoga Zakona nadležno tijelo izdat će odobrenje za nabavu lovačkog oružja radi držanja i nošenja te odobrenje za nabavu sportskog oružja i oružja za osobnu sigurnost radi držanja.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, građaninu koji ispunjava opće i posebne uvjete iz članka 11. ovoga Zakona nadležno tijelo može izdati odobrenje za nabavu oružja za osobnu sigurnost radi držanja i nošenja, o čemu nadležno tijelo odlučuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir činjenice i okolnosti koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo podnositelj zahtjeva i činjenice i okolnosti utvrđene tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja.
(…)
7. U osporavanom rješenje citirane su i druge mjerodavne norme Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.
8. Povezano sa člankom 19. stavkom 3. navedenog Zakona, primjenjive su i odredbe upravnopostupovnih zakona što se odnose na slobodnu ocjenu.
8.1. Članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP) glasi:
U upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.
8.2. Članak 4. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS) glasi:
Upravni spor ne može se voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.
9. Sud, u prvom redu, ukazuje na ograničeni doseg upravnosudske ocjene zakonitosti rješenja donesenog primjenom slobodne (diskrecijske) ocjene (čl. 4. st. 2. ZUS-a, vezano uz čl. 19. st. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana). Nesporno je da je osporavano rješenje doneseno u okviru zakonom propisanih granica diskrecijskog odlučivanja u ovoj vrsti predmeta. Sud ocjenjuje da je negativna odluka tuženika o predmetnom zahtjevu tužiteljice sukladna svrsi konkretne diskrecijske ovlasti, što je dodatno elaborirano u nastavku obrazloženja.
10. Tužiteljica je zatražila odobrenje za nabavu oružja za osobnu sigurnost radi držanja i nošenja oružja. To je odobrenje potrebno razlikovati od odobrenja za: (1) držanje i nošenje lovačkog oružja; (2) držanje sportskog oružja; (3) držanja oružja za osobnu sigurnost. Zbog bitno većeg stupnja rizika vezanog uz nabavu oružja za osobnu sigurnost radi njegova držanja i nošenja, člankom 19. stavkom 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana izrijekom je propisana iznimnost izdavanja rečene vrste odobrenja. Zbog toga je i interpretacija s time povezanih mjerodavnih pravnih normi nužno striktna.
11. Nadalje, pri primjeni kriterija iz članka 12. stavka 1. i članka 19. stavka 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana nije mjerodavan samo subjektivni osjećaj stranke, već i objektivne okolnosti, ali i rizik koji nabava oružja radi njegova držanja i nošenja predstavlja kako za druge osobe, tako i za sâmog posjednika oružja. Sud utvrđuje da je nadležno Povjerenstvo svojim mišljenjem od 20. srpnja 2021. valjano obrazložilo zbog čega u odnosnom slučaju ne postoji opravdan razlog za nabavu oružja, u svjetlu članka 12. stavka 2. i drugih mjerodavnih odredaba Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.
12. Pritom standard dostatne zaštite iz članka 12. stavka 1. toga Zakona ne razumijeva apsolutnu zaštitu, niti isključivanje svakog oblika rizika. Takvu razinu zaštite nije moguće zajamčiti nikome.
13. Neuvjerljiva je tvrdnja tužiteljice da tuženik nastoji pogodovati svome (prijašnjem) službeniku Ž. K.. Ne samo zbog toga što su disciplinska tijela tuženika u međuvremenu Ž. K. izrekla kaznu prestanka državne službe, već i zato što bi prihvaćanje spomenute tvrdnje tužiteljice u osnovi impliciralo pristanak tuženika na to da tužiteljica bude izložena mogućem nasilju od strane Ž. K., što je i nelogično i očito neosnovano.
14. Sadržaj spisa predmeta upravnog postupka ne ukazuje da je prilikom rješavanja predmetne upravne stvari došlo do povrede načela utvrđivanja materijalne istine, uređenog člankom 8. ZUP-a.
15. Naposljetku, navodi sâme tužiteljice, izneseni u upravnom postupku i upravnom sporu, razmotreni u cjelini s drugim utvrđenim činjenicama i okolnostima, ne dovode do zaključka da je, radi ostvarivanja svrhe odnosne diskrecijske ovlasti, tužiteljici nužno izdati zatraženo odobrenje, tj. da je njezina osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da joj za njezino osiguranje treba odobriti nabavu oružja radi njegova držanja i nošenja, te da se dostatna zaštita ne bi mogla osigurati aktivnostima i mjerama institucija sigurnosti ili drugim mjerama.
16. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 16. ožujka 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
