Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica Hrvatske državnosti 5                                         

          Poslovni broj: 5 P-220/2021-9

 

 

              R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

        R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice M. B., OIB: …, K. zastupane po punomoćniku Z. Š., odvjetniku iz K., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, dana 8. ožujka 2024.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je 6. srpnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti čl. 2. i. 7. Ugovora o kreditu broj: 041-50-2647834 od 1. veljače 2005. i radi isplate. Naime, tužiteljica je Rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1387/12-7 od 10. siječnja 2013. javnog bilježnika M. O. iz K. utvrđena kao jedina zakonska nasljednica pokojni supruga N. B., umrlog 15. prosinca 2012. te iz toga razloga podnosi tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu i isplate, kojega je zaključio njen pokojni suprug N. B., kao korisnik kredita sa tuženikom kao Kreditorom.

 

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu uvodno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a u prigovoru navodi da su čl. 12. Ugovora o kreditu, prednik tužiteljice, njen pokojni suprug N. B. i tuženik, ugovorili za postupanje u ovoj pravnoj stvari mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta Kreditora pa predlaže da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim.

 

3. Tužiteljica se protivi tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti ovog suda. Navodi da je odredba predmetnog ugovora o mjesnoj nadležnosti nepoštena i ništetna jer se o istoj nije posebno pregovaralo. Poziva se na postojeću sudsku praksu, Direktivu vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. i to na čl. 1. st. 3., na praksu suda Europske unije i na odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. (Narodne novine broj: 79/07- u daljnjem tekstu ZZP).

 

4. Sud smatra da prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan.

 

 

 

                                                                           -2-                                           Poslovni broj: 5 P-220/2021-9

 

 

5. Čitanjem Ugovora o kreditu broj 041-50-2647834 od 1. veljače 2005. sklopljenog između tuženika kao kreditora i prednika tužiteljice kao korisnika kredita utvrđeno je da je čl. 12. ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Kreditora.

Nije sporno da je u ovom postupku predmet spora utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i zahtjev za isplatu s osnova preplaćenog temeljem navedenih ugovornih odredbi po osnovi Ugovora o kreditu broj 041-50-2647834 od 1. veljače 2005. sklopljenog između prednika tužiteljice B. N., kao korisnika kredita i tuženika kao Kreditora.

 

6. U konkretnom slučaju nije sporno da je sjedište kreditora - tuženika u Zagrebu.

U predmetnom ugovornom odnosu prednik tužiteljice njen pok. suprug N. B. imao je status potrošača, a tuženik status trgovca, odnosno pružatelja usluge pa se prema ocjeni ovog suda primjenjuje mjerodavno potrošačko pravo.

 

7. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.).

 

8. Prema odredbi čl. 82. točka 19. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Identične odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) koji je sada na snazi, a taj je Zakon usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (nastavno: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.  Prema odredbi čl. 82. točka 19. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

Identične odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) koji je sada na snazi, a taj je Zakon usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (nastavno: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

9. Prema čl. 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (st. 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo

 

                                                                                    -3-                           Poslovni broj: 5 P-220/2021-9

 

 

ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati ne njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st. 2.), a iz odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe

nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi (st. 1), kao i da države članice

poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (st. 2).

 

10. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to: da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja. Prema ocjeni suda, valja primijeniti Zakon o zaštiti potrošača koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Osim navedenog ukazuje se i na praksu suda Europske unije odnosno na presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr. (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama, a u toj odluci sud je utvrdio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljene pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

11. U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije smatra da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale. Odredba čl. 12. Ugovora o kreditu kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana i korisnik kredita nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao zakonske nasljednice potrošača, jer bi tužiteljica kojoj je prebivalište u K., a sjedište odvjetničkog ureda njezinog punomoćnika u K., radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Z., gdje je registrirano sjedište tuženika, bila izvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena radi odlazaka na ročišta u Z., dok se isto ne odnosi na tuženika.

 

12. Također, prema čl. 19. točka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju(„Narodne novine broj: („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16), u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudom države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

 

 

                                                                                 -4-                            Poslovni broj: 5 P-220/2021-9

 

 

13. Tužiteljica ima prebivalište u K., a Zakonom o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 67/18) propisana je nadležnost Općinskog suda u Koprivnici za područje grada Koprivnice.

 

14. Iz naprijed obrazloženih razloga, na temelju nepoštene odredbe Ugovora ne može se zasnivati nadležnost suda u Z., konkretno Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao suda registriranog sjedišta tuženika, a tužiteljica, koja ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, pravilno je podnijela predmetnu tužbu ovom sudu kao mjesno nadležnom sudu za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda valjalo odbiti kao neosnovan.

 

15. Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Koprivnica, 8. ožujka 2024.

 

                                                                                                                              Sutkinja

                                                                                                                   Sonja Gundić-Biškup,v.r

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka pismeno, a o žalbi će rješavati Županijski sud.

 

 

Dostaviti:

1.Odvjetnik Z. Š., K.

2.Odvjetnik M. K., Z.