Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž Ob-546/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. F. iz R., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku D. Z., odvjetniku u O. društvu Z. & partneri d.o.o., P. O., …, protiv tuženika Z. F. iz B., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici u V., …, radi utvrđenja bračne stečevine i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P Ob-434/2019-15 od 23. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 16. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P Ob- 434/2019-15 od 23. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tužiteljica zahtijevala da se tuženiku naloži da joj izda tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P Ob-434/2019-15 od 23. ožujka 2021.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi da je suvlasnica iznad 1/4 do 1/2 dijela, a tuženik suvlasnik 1/2 dijela nekretnine stečene tijekom braka i bračne zajednice i to dvosobnog stana – stan broj 1, koji se nalazi u B., …, u prizemlju zgrade, lijevo od ulaza, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja i lođe, ukupne površine 64,32 m[2] , s pripadajućim dijelom podruma i sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, sagrađene na kčbr. 1066 k.o. B., broj poduloška 747, a koja se povezana s odgovarajućim suvlasničkim dijelom stambene zgrade k.b. 2/A, 2/B, 2/C i dvorišta u ulici …, površine 1895 m[2] , upisane u zk. ul. br. 1723 k.o. B.,

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke,

te se u tom dijelu sudi:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica iznad 1/4 do 1/2 dijela, a suvlasnik 1/2 dijela nekretnine stečene tijekom braka i bračne zajednice i to dvosobnog stana – stan broj 1, koji se nalazi u B., …, u prizemlju zgrade, lijevo od ulaza, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja i lođe, ukupne površine 64,32 m[2] , s pripadajućim dijelom podruma i sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, sagrađene na kčbr. 1066 k.o. B., broj poduloška 747, a koja se povezana s odgovarajućim suvlasničkim dijelom stambene zgrade k.b. 2/A, 2/B, 2/C i dvorišta u ulici …, površine 1895 m[2] , upisane u zk. ul. br. 1723 k.o. B..

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 (petnaest) dana nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.353,12 kn.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.171,87 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tužiteljica kojim je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi da je suvlasnica iznad 1/4 do 1/2 dijela, a tuženik suvlasnik 1/2 dijela nekretnine stečene tijekom braka i bračne zajednice i to dvosobnog stana – stan broj 1, koji se nalazi u B., …, u prizemlju zgrade, lijevo od ulaza, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja i lođe, ukupne površine 64,32 m[2] , s pripadajućim dijelom podruma i sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, sagrađene na kčbr. 1066 k.o. B., broj poduloška 747, a koja se povezana s odgovarajućim suvlasničkim dijelom stambene zgrade k.b. 2/A, 2/B, 2/C i dvorišta u ulici …, površine 1895 m[2] , upisane u zk. ul. br. 1723 k.o. B., kao i tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se tuženiku naloži da joj izda tabularnu ispravu podobnu za upis njenog suvlasništva u zemljišnim knjigama (točka I. izreke). Također, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi koji su brak sklopili 11. veljače 1978.,

- da je faktična bračna zajednica tužiteljice i tuženika prestala 5. listopada 2009., dok je brak formalno razveden presudom Općinskog suda u Valpovu broj P-167/12-9 od 27. rujna 2012.,

- da je u braku tužiteljice i tuženika rođeno troje djece i to: kći M. koja je rođena 16. srpnja 1978., sin Z. koji je rođen 19. travnja 1985., te sin P. koji je rođen 28. lipnja 1995.;

- da je tijekom trajanja bračne zajednice kupljen stan koji se nalazi u B., … u prizemlju zgrade lijevo od ulaza, ukupne površine 64,32 m[2] i to Ugovorom o kupoprodaji od 2. svibnja 1995. kojeg je tuženik kao kupac sklopio s tadašnjom Općinom B., kao prodavateljem uz rok otplate od 30 godina,

- da je tuženik upisan u cijelosti kao vlasnik stana u zemljišnim knjigama,

- da je tuženik za vrijeme trajanja braka stranaka neprestano bio u radnom odnosu, dok je tužiteljica samo povremeno bila zaposlena, a većinom je vodila brigu o kućanstvu i njihovih troje, tada mlt. djece, te se povremeno bavila pečenjem kolača i pružanjem pomoći starijoj osobi;

- da je ranijom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Valpovu broj P Ob- 192/2015-35 od 19. listopada 2018. pravomoćno utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica predmetnog stana u 1/4 dijela,

7. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. NIje stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP jer je sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje su pravno relevantna za donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

8. U prvostupanjskom, a i sada žalbenom postupku, sporno je da li je tužiteljica, pored pravomoćnog utvrđenog suvlasničkog dijela od 1/4, suvlasnica još i daljnjeg suvlasničkog udjela od 1/4 odnosno da li su tužiteljica i tuženik suvlasnici predmetnog stana svaki u 1/2 dijela kako to smatra tužiteljica ili u omjeru od 1/4 tužiteljica a 3/4 tuženik, kako to tvrdi tuženik u postupku.

9. Nakon što je presudom Općinskog suda u Valpovu broj P Ob-192/2015-35 od 19. listopada 2018. djelomično potvrđenom presudom ovog suda poslovni broj Gž Ob- 1310/2018 od 22. listopada 2019., utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica spornog stana u 1/4 dijela, preostalo je bilo raspraviti osnovanost preostalog dijela tužiteljičinog tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva da se utvrdi da je suvlasnica osim prvomoćno utvrđenog 1/4 dijela) i suvlasničkog dijela od 1/4 (iznad dosuđenog 1/4 dijela do traženih 1/2 dijela).

10. Sud prvog stupnja odbio je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva na 1/4 dijela spornog stana jer je smatrao da je tuženikov doprinos u stjecanju stana veći i to iz razloga što je isti tuženik kupio po znatno povoljnijim uvjetima zbog dugogodišnjeg rada u K. B.. Također, sud prvog stupnja smatrao je da je tuženikov udio u zajedničkoj imovini veći jer je tuženik najvećim dijelom otplaćivao predmetni stan, te iz razloga što je nakon prekida bračne zajednice sa tužiteljicom u njega uložio sredstva.

11. Međutim, pravna shvaćanja sud prvog stupnja u pogledu udjela stranaka u zajedničkoj imovini su pogrešna što s pravom ističe tužiteljica u podnijetoj žalbi. U konkretnom slučaju, sporni stan je stečen na temelju Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo s obročnom otplatom cijene od 2. svibnja 1995. Slijedom toga, za ocjenu osnovanosti tužiteljičinog tužbenog zahtjeva mjerodavne su odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst, 59/90, 25/94 – dalje: ZBPO) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja vlasništva na stanu, pa sve do 1. srpnja 1999. godine.

12. Odredbom čl. 277. ZBPO, propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.

13. Odredbom čl. 287. st. 1. ZBPO propisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu (prema sadašnjoj terminologiji bračnu stečevinu) tužiteljice i tuženika, što između stranaka i nije sporno. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 277. i čl. 287. ZBPO kada je utvrdio da udio tužiteljice u zajedničkoj imovini iznosi 1/4 dijela, a tuženika u 3/4 dijela.

15. Naime, čl. 277 ZBPO definira zajedničku imovinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Predmetni stan je stečen 1995. godine, pa je za određivanje suvlasničkih udjela tužiteljice i tuženika u zajedničkoj imovini mjerodavno vrijeme od početka bračne zajednice, pa do 1995 godine kada je stan kupljen. Stoga okolnost tko je nakon stjecanja stana otplaćivao kredit za stan, te tko je i u kojem opsegu izvršio nakon kupnje stana ulaganja u stan nisu pravno relevantna za utvrđivanje udjela u zajedničkoj imovini na spornom stanu. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio je udio tuženika u zajedničkoj imovini veći zbog ulaganja u stan i plaćanja obroka kredita za predmetni stan.

16. Također, pogrešno sud smatra da okolnost što je stan kupljen po povoljnijoj cijeni uslijed popusta zbog činjenice dugotrajnog rada tuženika u K. B. ima utjecaj na utvrđivanje veličine suvlasničkih udjela u zajedničkoj imovini tužiteljice i tuženika. Naime, popust koji je tuženik ostvario kod kupnje stana je posljedica rada tuženika, pa kako čl. 277. ZBPO određuje zajedničku imovinu kao imovinu koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, popust koj je tuženik ostvario zbog toga što je za vrijeme trajanja bračne zajednice radio u K. B., ne može biti razlogom zbog čega bi udio tuženika u zajedničkoj imovini trebao biti veći.

17. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik u pravno relevantnom razdoblju od 1978. do 1995. godine bio zaposlen, te ostvarivao plaću. S druge strane u tom razdoblju tužiteljica se brinula o kućanstvu i odgoju i podizanju dvoje djece. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbama čl. 277. i čl. 287. st. 1.i 2. ZBPO, ocjena je ovog suda da su udjeli tužiteljice i tuženika u zajedničkoj imovini jednaki. Dakle, tužiteljica i tuženik su suvlasnici predmetnog stana svaki u 1/2 dijela, što znači da je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je, pored ranije pravomoćno utvrđenog suvlasničkog dijela od 1/4, suvlasnica i u daljnjem suvlasničkom udjelu od 1/4, osnovan.

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, u tom dijelu preinačiti presudu prvog stupnja, te utvrditi da je tužiteljica suvlasnica predmetnog stana i za daljnjih 1/4 suvlasničkog dijela.

19. S druge strane, žalba tužiteljice nije osnovana u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev za izdavanjem tabularne isprave. Naime, izdavanje tabularne isprave može se osnovano zahtijevati samo kada je osnova stjecanja prava vlasništva pravni posao. U konkretnom slučaju, tužiteljica je pravo suvlasništva stekla temeljem zakona, a ne temeljem pravnog posla, tako da nema osnove da joj tuženik izdaje tabularnu ispravu. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je zahtijevala izdavanje tabularne isprave odbio.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao djelomično neosnovanu u dijelu u kojem je zahtijevala da se tuženiku naloži da joj izda tabularnu ispravu, te u tom dijelu potvrditi presudu suda prvog stupnja.

21. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

22. Tužiteljica u postupku, osim sa zahtjevom za izdavanjem tabularne isprave, nije uspjela i sa zahtjevom za isplatom iznosa od 2.250,00 EUR s osnove polovice vrijednosti prodanog automobila, kao niti sa zahtjevom naknade od 500,00 kn mjesečno s osnove troškova podstanarstva zbog nemogućnosti korištenja svog suvlasničkog dijela nekretnine za razdoblje od 6. listopada 2009. do 10. rujna 2018. u kojim dijelovima je ranija prvostupanjska presuda bila potvrđena. S druge strane, tužiteljica je u cijelosti uspjela sa zahtjevom za utvrđenjem prava suvlasništva. Imajući u vidu navedeno, kao i važnost i vrijednost pojedinih tužbenih zahtjeva, ocjena je ovog suda da je tužiteljica u postupku uspjela u omjeru od 2/3, što, s druge strane, znači da uspjeh tuženika u parnici iznosi 1/3. To nadalje znači da je tuženik, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, dužan tužiteljici nadoknaditi 1/3 (uspjeh tužiteljice od 2/3 umanjeno za uspjeh tuženika od 1/3) priznatih troškova tužiteljice.

23. Tužiteljici su sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT) kao troškovi parničnog postupka priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7.1 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim dana 27. siječnja 2014., 7. svibnja 2014., 26. svibnja 2014., 20. listopada 2014., 24. studenog 2014., 26. siječnja 2015., 4. ožujka 2016., 30. ožujka 2016., 18. siječnja 2017., 6. travnja 2018., 21. rujna 2018., 13. ožujka 2020., 30. rujna 2020., 9. veljače 2021. u iznosu od po 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr. 9.1. OT), trošak zastupanja na uviđaju održanom dana 5. lipnja 2014. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9.7. OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 25. svibnja 2018. i 8. lipnja 2018. u iznosu od po 250,00 kn za svako ročište (Tbr. 9.5. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom dana 19. listopada 2018 u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.3. OT), trošak sastava podnesaka od 15. veljače 2016. i 20. rujna 2018. u iznosu od po 1.000,00 kn za svaki podnesak (Tbr. 8.1 OT), trošak sastava žalbe od 6. studenog 2018. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10.1. OT), što sveukupno iznosi 20.250,00 kn. Tom iznosu potrebno je pridodati porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 5.062,50 kn, tako da ukupno priznati troškovi tužiteljice iznose 25.312,50 kn. To nadalje znači da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.353,12 kn (1/3 od priznatih 25.312,50 kn).

24. Tužiteljici nije dosuđen trošak zastupanja na ročištu održanom dana 10. veljače 2014. jer na istom punomoćnik tužiteljice nije bio nazočan. Također, tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sudskih pristojbi obzirom da je tužiteljici u postupku bilo odobreno korištenje sekundarne pravne pomoći koja obuhvaća i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

25. Obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom, tužiteljici su priznati i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10.1. OT) uz 25 % poreza na dodanu vrijednost, što sveukupno iznosi 1.562,50 kn. Tužiteljica je sa žalbom uspjela u dijelu koji se odnosi na utvrđenje suvlasništva, dok s istom nije uspjela u dijelu koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave, tako da je sa žalbom prema ocjeni ovog suda, uspjela u omjeru od 75 %. Slijedom toga, tužiteljici su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, dosuđeni troškovi žalbenog postupka u iznosu od 1.171,87 kn.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj