Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-843/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Đ., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika Zavod, Z., OIB: ..., zastupanog po V. B. dipl. iur., punomoćnici po zaposlenju, radi isplate razlike plaće, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-201/2021-9 od 1. lipnja 2021. i rješenja istog suda poslovni broj Pr-201/2021-11 od 1. srpnja 2021., 16. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-201/2021-9 od 1. lipnja 2021. u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu te u točki II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-201/2021-11 od 1. srpnja 2021.,

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.400,97 kn na ime razlike bruto plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. U točki II. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer da su izostali razlozi o opravdanosti donošenja takve odluke.

4. Ističe da ni Dodatak Sporazumu iz 2009. niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu dio zakonskog teksta kojim bi bila utvrđena hipotetska osnovica koju je prvostupanjski uvažio, a niti je ta osnovica sastavni dio kolektivnog ugovora da bi se mogla izravno primijeniti. Odlukom Vlade Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) da je bila utvrđena osnovica u visini od 5.108,84 kn te je žalitelj mogao prilikom obračuna plaće primijeniti samo tu osnovicu. Ukazuje na odredbu čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09) koji na snazi od 24. listopada 2009., a kojim je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade RH i sindikata, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, da osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Stoga da je jedino na takav način mogla biti određena osnovica plaće u prijepornom razdoblju. Navodi da nije ovlašten samostalno donijeti drugačiju odluku u vezi povećanja osnovice, bez odgovarajuće odluke Vlade RH. Ukazuje i na odredbu čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2012. kojim je utvrđeno da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće te sve njegove izmjene i dopune važeći dokument, ali nije ugovoreno da su sastavni dio kolektivnog ugovora, kako je to bilo stipulirano odredbom čl. 49. st. 4. ranije važećeg Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2007. Stoga da je primijenio jedini mogući važeći dokument, odluku Vlade RH od 1. travnja 2009. te 30. prosinca 2016. Smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu iz 2011. ne proizvode pravne učinke i nemaju utjecaja na važeći Zakon kojim se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama te tvrdi da ničim nije povrijedio odredbe ugovora o radu već je isplaćivao plaću u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje ZR). Osporava i odluku o parničnom trošku, uz obrazloženje da podnesak od 6. ožujka 2021. nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

5. Predlaže stoga pobijanu presudu ukinuti i "tužbeni zahtjev i tužbu odbaciti".

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Prije svega valja istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, pa se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a), već isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., prema odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

10. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

-da je tužitelj u prijepornom razdoblju bio zaposlen kod tuženika,

-da su Vlada RH i Sindikati i to Sindikat 1, Sindikat 2, Sindikat 3, Sindikat 4, Sindikat 5, Sindikat 6, Sindikat 7 te Sindikat 8 sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

-da su Vlada RH i isti Sindikati sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Zavod 1 ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

-da su Vlada RH i Sindikati sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da te izmjene nije potpisao Sindikat 1, kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

-da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009., pri čemu je, između ostalog, o načinu povrata osnovice odlučeno jednako kao u čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011,

-da su Vlada RH i Sindikati koji su potpisali narečene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

-da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Zavod 1 trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

-da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Zavod 1 za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.,

-da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 132/16) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

11. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tužitelj tužbeni zahtjev zasniva na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Zavod 1 ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, kao i na članku IV. st. 2. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojima je utvrđeno na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi. Utvrđuje da je u javnim službama plaća definirana čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09) na način da plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok je osnovica plaće propisana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata, a ako kolektivnim ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, tada osnovicu plaće određuje Vlada RH posebnom odlukom.

12. Također proizlazi da je u prijepornom razdoblju na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13, 153/13 – dalje: TKU/12) kojim je u čl. 51. st. 4. određeno da su Dodatak Sporazumu/2009 te njegove izmjene i dopune, ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

13. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, te čl. 51. st. 4. TKU/12, što da proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje tog akta radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u svezi s čl. VII. st. 1. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. Stoga zaključuje da je tužitelj trebao primati plaću primjenom osnovice od 5.415,37 kn od 1. siječnja 2016. Pritom ocjenjuje da nije došlo do odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna Sporazuma/2011 kojim je uređen način povrata osnovice, već se odgoda odnosila na način usklađivanja pariteta plaća određenog u čl. IV. i V. istog dokumenta.

14. Kako visina obračuna razlike plaće nije bila sporna, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužitelju razliku u plaći za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a.

15. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužiteljici priznat trošak zastupanja odvjetnika u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 3.281,25 kn.

16. Prema stajalištu ovog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine" broj 115/10

– dalje TKU/2010).

17. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 su potpisali sindikati s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009 osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da bi takve odredbe morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora.

18. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 nije odgođeno primjenom odredbe čl.

VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužitelju isplaćivati plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn bruto, s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice na razinu iz 2009.

19. Točno je da prema odredbi čl. 7. Zakona o radu poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, međutim, tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema narečenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (čl. 9. st. 3. ZR-a).

20. Pravilna je i odluka o parničnom trošku. Tužitelj je uspio u parnici pa mu pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na zastupanje odvjetnika, a trošak je pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife. Na žalbene navode u tom dijelu, treba odgovoriti da je osnovano priznata nagrada odvjetnika za sastav podneska od 6. ožujka 2021. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu tuženika, pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i Tbr. 8. toč. 1. Tarife.

21. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu potvrditi, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a. Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u odbijajućem dijelu je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

22. Rješenjem suda prvog stupnja od 1. srpnja 2021. je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak pristupa odvjetnika na ročište za objavu presude u iznosu od 468,75 kn.

23. Protiv tog rješenja je žalbu podnio tuženik. U žalbi navodi da je tužitelj bio dužan podnijeti zahtjev za nadoknadu troškova do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, odnosno do zaključenja glavne rasprave, u skladu s odredbom čl. 164. ZPP-a, pa kako to nije učinio, smatra da je taj trošak tužitelju nezakonito priznat.

24. Predlaže rješenje ukinuti.

25. Žalba nije osnovana.

26. Naime, sud prvog stupnja je priznao tužitelju trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 468,75 kn, uz obrazloženje da je zahtjev podnesen primjenom važeće Tarife, da je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu presude te da taj trošak nije uključen u parnični trošak o kojemu je odlučeno presudom, budući da u tom trenutku još nije nastao.

27. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tužitelj ima pravo na nadoknadu troška zastupanja odvjetnika u narečenom iznosu. Naime, iz priloženog zapisnika proizlazi da je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu presude, a prema Tarifi i to Tbr. 9. toč. 3. Tarife odvjetniku pripada pravo na nagradu za tu radnju u visini 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife. S obzirom na vrijednost predmeta spora, proizlazi da nagrada iznosi 750,00 kn pa kada se tome pridoda porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 42. Tarife, proizlazi da nagrada iznosi 937,50 kn, a 50% nagrade predstavlja iznos koji je priznat pobijanim rješenjem.

28. Na žalbene navode tuženika, treba odgovoriti da je punomoćnik tužitelja prije zaključenja glavne rasprave specificirao svoj zahtjev za nadoknadu parničnog troška, uključujući i nagradu za pristup na ročište za objavu presude pa proizlazi da je zahtjev podnesen pravovremeno, u skladu s odredbom čl. 164. ZPP-a.

29. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i pobijano rješenje potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 16. ožujka 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan