Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:12 Gž Zk-187/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća te Dubravke Bosilj kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Nade Krnjak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. D., iz Z., OIB:..., zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u OD G., N. d.o.o. Z., protiv tuženice M. M., iz P., OIB:..., zastupana po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., radi tužbe za ispravak, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-316/2019 od 6. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 16. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-316/2019 od 6. ožujka 2020.

II. Tužena se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

I "1.Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva tuženice na suvlasničkom udjelu od 3/18 dijela na nekretnini oznake kat. čest. br. 3129 k.o. P., na temelju rješenja Općinskog suda u zadru, posl. br. Z-11240/2007/2944, pravno nevaljana.

2.Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-11240/2007/2944, te uspostavu novog zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva tuženice u dijelu 3/18 dijela na nekretnini oznake kat. čest. br. 3129 k.o. P., uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužiteljice J. D. za 3/18 dijela.

3.Nalaže se tuženici M. M. da naknadi parnični trošak tužiteljici u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“,

kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev

„4.Utvrđuje se da je tužiteljica stekla vlasništvo nekretnine oznake kat. čest. br. 3129 k.o. P. u suvlasničkom udjelu od 3/18 dijela, što je tuženica M. M. dužna trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženice.

5.Nalaže se tuženici M. M. da naknadi parnični trošak tužiteljici u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.250,00 kuna, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tuženice za naknadom troška se odbija kao neosnovan.“

2. Navedenu presudu, pravodobno podnijetom žalbom, pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr. 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), prava, uz prijedlog da se žalba usvoji pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

3. U odgovoru na žalbu tužena osporava sve žalbene navode u bitnome ponavljajući iznijete činjenice tijekom prvostupanjskog postupka uz prijedlog da se žalba odbije i potvrdi pobijana presuda uz naknadu troška tuženoj.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet ovog spora jeste tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da je uknjižba prava vlasništva u 3/18 dijelova nekretnine čk.br.3129 k.o. P. pravno nevaljana, a koji upis je izvršen rješenjem istog prvostupanjskog suda br. Z.- 11240/2007/2944 u postupku osnivanja i obnove zemljišne knjige za k.o. P., tijekom kojeg je odbijen njezin prigovor na sastavljeni zk. ul. 2939 te je upućena da svoje pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak sukladno čl. 203. st. 5. sada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – dalje: ZZK/19) odnosno čl. 194.st. 3. i čl. 195. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 - dalje: ZZK) koji je bio na snazi u trenutku podnošenja prigovora tužiteljice, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je tužiteljica stekla vlasništvo sporne nekretnine u 3/18 dijelova te da je tuženica dužna trpjeti upis njenog prava suvlasništva u zemljišne knjige na navedenom suvlasničkom dijelu.

5.1. Obrazlažući pobijanu presudu sud navodi sadržaj tužbe, sadržaj odgovora na tužbu, dokaze koje je proveo, ističe da je tužbeni zahtjev utemeljen na činjenici da je na nekretninama ranije oznake čk.br. 205/ 1 i 206/ 2 k.o. P. od dijelova kojih je u postupku obnove zemljišne knjige formirana sada sporna čk.br.3129 k.o. P. bio uknjižen kao suvlasnik D. P., pok. suprug tužiteljice u 2024/432000 dijelova te je ove nekretnine tužiteljica po njemu naslijedila ostavinskim rješenjem broj O-371/13 UPP- OS167/13 donijetom po javnom bilježniku D. G. R. iz Z. od 12. veljače 2014. Istovremeno tužena pobijajući navode tužiteljice ističe da je upravo ona isključiva vlasnica predmetne nekretnine, da je na njoj 70-tih godina prošlog stoljeća počela sa gradnjom, a 1974. i uselila u obiteljsku kuću sagrađenu na predmetnoj nekretnini, a istu da joj je darovao njezin pok. otac A. Š. K. pok. K. 70-tih godina. Po provedenom dokaznom postupku u kojem je izvršen uvid u svu dostavljenu pisanu dokumentaciju te proveden dokaz saslušanjem svjedoka N. M., P. M., K. K. i tužene sud kao nesporno utvrđuje:

- da je sporna čkbr.3129 k.o. P. u naravi stambena zgrada, gospodarska zgrada i dvorište površine 1179 m2 ograđena sa svih strana te upisana kao vlasništvo za cijelo u korist tužene u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. P. od 30. ožujka 2012. pod brojem Z-11240/2007/2944, na koji upis je u navedenom zemljišnoknjižnom postupku ovdje tužena podnijela prigovor koji je odbijen kao neosnovan te je podnositeljica prigovora upućena da može pokrenuti parnični postupak,

- da je iza smrti pok. P. D. supruga tužiteljice proveden ostavinski postupak, tijekom kojeg su i nekretnine od dijelova kojih je nastala i sada sporna nekretnina tj. čkbr.205/1 i čkbr.206/2 u 2024/432000 dijelova utvrđene ostavinskom imovinom pok. i nasljednikom je temeljem oporuke proglašena tužiteljica,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru, broj O.903/56 od 22. maja 1958. donijetog iza smrti K. K. pok. M. utvrđeno da njegova ostavinska imovina kao zemljišnoknjižno vlasništvo u suvlasničkom udjelu od 21/800 i 48/2400 dijelova čine i čest. zem.205/1 i 206/2, a njegovim nasljednicima proglašavaju se sinovi K. A., A. i V. svaki za po 5/18 dijelova, te unuk D. P. za 3/18 dijelova,

- iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka nesporno je utvrđeno da su u zk.ul.48 k.o. P. bile upisane čkbr.205/1 pašnjak površine 830 m2 kao treće zemljišnoknjižno biće i čkbr.206/2 oranica površine 1765 m2, kao četvrto zemljišnoknjižno biće u vlasništvu K. M. i to od osnivanja zemljišne knjige za O. P.,

- temeljem dosudnice od 17. prosinca 1890. broj 15749/89 iza smrti K. M. kao suvlasnici upisani su mldb. K. K. pok. M. K. A. pok. M., K. A. pok. M., B. M. rođena K., D. I. rođena K., K. Š. pok. J., K. M. pok. J., K. V. pok. J., K. A. pok. J. i K. Š. pok. J. svaki za 9/50 dijela,

- nakon smrti upisane suvlasnice M. B. rođene K. temeljem dosudnice od 4. januara 1910. njezin suvlasnički dio prelazi u vlasništvo K. K. pok. M. u 2/800 dijela kao i 48/2400 dijela nakon smrti K. A. pok. M.,

- nakon smrti K. K. pok. M. temeljem rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru broj O-903/56 na njegov suvlasnički udio upisan je prednik tužiteljice D. P. pok. S. u 2024/43200 dijela koji upis je i ostao neizmijenjen sve do obnove zemljišne knjige k.o. P. kada se od dijelova čkbr.205/1 i čkbr.206/2 formira sada sporna nekretnina čkbr.3129 k.o. P. na kojoj je u cijelosti u postupku preoblikovanja upisana tužena,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-908/96 od 17. listopada 1997. iza smrti A.-Š. K. (oca tužene) utvrđeno da njegovu ostavinu čine nekretnine čkbr.205/1 i čkbr.206/2 k.o. P., kao njegovo izvanknjižno vlasništvo upisano u posjedovnom listu broj 237, a njegovim nasljednikom za cijelo proglašen je sin K. K. pok. A.- Š.

5.2. Iz prethodnih utvrđenja koje proizlaze iz povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka i ostavinskih rješenja sud prihvaća tvrdnju tuženice koju potvrđuju i svi saslušani svjedoci tijekom postupka, da je predmetnu nekretninu tužena dobila usmenim darovanjem od svog pok. oca A. Š. K. 70-tih godina koji je bio posjednik u cijelosti, te da je na istoj do 1974. izgradila obiteljsku kuću, da ju nitko nikada u posjedu predmetne nekretnine nije ometao pa niti prednici tužiteljice, da je predmetna nekretnina u naravi obiteljska kuća katnica u cijelosti ograđena ogradnim betonskim zidom što je razvidno iz priloženog izvatka katastarskog plana GDU Područnog ureda za katastar Zadar za čkbr.3129; time da je iz rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije od 21. siječnja 2014. vidljivo da je tim rješenjem i ozakonjena samostojeća stambena zgrada i pomoćna zgrada sagrađena na čkbr.3129 k.o. P. Temeljem navedenog sud zaključuje da je tuženica pravo vlasništva na spornoj nekretnini stekla temeljem građenja sukladno pravnom pravilu §418 Općeg austrijskog građanskog zakonika koji se primjenjivao temeljem čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ( NN 73/91) jer ju nitko pa ni prednici tužiteljice nikada nije ometao u posjedu predmetne nekretnine niti prilikom gradnje kao ni kasnije.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu tužiteljica ističe da je zaključak prvostupanjskog suda pogrešan obzirom da je §418 OGZ na koji se prvostupanjski sud poziva propisano potpuno suprotno od onoga što navodi sud, odnosno da je propisano ako je gradioc gradio na tuđem zemljištu protiv znanja i volje vlasnika zemljišta zgrada pripada vlasniku zemljišta, a ako je graditelj bio pošten on može tražiti jedino naknadu potrebnih i korisnih troškova. Obzirom da iz utvrđenih činjenica po prvostupanjskom sudu nesporno proizlazi da su pravni prednici tužiteljice bili upisani kao suvlasnici u zemljišnim knjigama sporne nekretnine još od 1890., a prednici tužene se uopće ne navode kao suvlasnici ili vlasnici te nekretnine time da iz iskaza svjedoka K. K. brata tuženice proizlazi da on iskazuje o drugoj pravnoj osnovi stjecanja predmetne nekretnine po tuženoj, a ovo temeljem agrarne odluke kakve u spisu nema, predlaže usvojiti žalbu.

7. Iako nije sporno da je prednik tužiteljice D. P. pok. S. bio uknjižen kao suvlasnik u suvlasničkom dijelu od 2024/43200 dijelova prije postupka obnove zemljišne knjige k.o. P. kao jedan od 57 suvlasnika, kako je to razvidno iz izvatka iz zemljišne knjige na nekretninama čkbr.205/1 pašnjak sa 830 m2 i čkbr.206/2 oranica sa 1761 m2 od dijelova kojih je u postupku preoblikovanja formirana sada sporna nekretnina čkbr.3129 sa površinom od 1179 m2, te da je K. K. pravni prednik stranaka, razvidno je i iz rješenja o nasljeđivanju broj O-908/96 iza A. Š. K., oca tužene da se njegova ostavinska imovina sastoji između ostalog i od nekretnina čkbr.205/1 i čkbr.206/2 čiji da je ostavitelj posjednik u cijelosti. Odredbom čl. 8. st. 2. ZZK/96 kao i čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Načelo povjerenja u zemljišne knjige očituje se u predmnjevi da zemljišne knjige odražavaju potpuno i istinito stanje u pogledu vlasništva te svih drugih stvarnih prava vezanih za nekretninu. Povjerenje u potpunost se odražava na način da stjecatelj koji postupa u dobroj vjeri stječe nekretninu koja potpuno odražava stanje u pogledu prava vlasništva te stječe nekretninu slobodnu od svih tereta i prava trećih koja tog časa nisu upisana u zemljišnu knjigu (čl. 124. ZV-a), a povjerenje u istinitost se očituje u tome što stjecatelj koji postupa u dobroj vjeri valjano stječe nekretninu od osobe koja je upisana u zemljišnu knjigu, premda ona to nije, te ako mu upis ne bude eventualno brisan zbog nevaljanosti (čl. 123. ZV-a). Dakle, povjerenje u zemljišne knjige djeluje samo ukoliko stjecatelj postupa u dobroj vjeri. Kraj činjenice da je tužena u nesmetanom posjedu sporne nekretnine (formirane u postupku preoblikovanja od dijelova čk.br. 205/1 i 206/2) od 70-ih godina prošlog stoljeća temeljem usmenog darovanja od strane oca A. Š. K., a prije toga u njegovom posjedu, da je navedena nekretnina ograđena sa svih strana, da je na istoj sagrađen stambeni objekt u kojem tužena stanuje od 1974. kao i gospodarska zgrada tužene, da je od dana darovanja i ulaska u posjed nitko nikada nije smetao u njenom posjedu mora se zaključiti da tužiteljica nije u dobroj vjeri, za razliku od tužene koja nije imala osnove obzirom na prethodno navedeno sumnjati u svoje pravo vlasništva na prijeporu bez obzira na nesređeno zemljišnoknjižno stanje i upis 57 suvlasnika na istom. Tužiteljica se u prilog osnovanosti svog tužbenog zahtjeva poziva isključivo i samo na predmnjevu o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige koja je oboriva, jer je tužena temeljem samog zakona poštenim i nesmetanim posjedovanjem prijepora duže od 30 godina stekla pravo vlasništva sukladno čl. 159. st. 3. ZV-a i na suvlasničkom dijelu uknjiženom na prednika tužiteljice. Posjed tužene sve od 70-ih godina prošlog stoljeća nije pribavljen ni silom ni potajno ni prijevarom ili zloupotrebama povjerenja jer je u posjed ušla darovanjem od ranijeg posjednika – svoga oca, ima i valjani pravni temelj tog posjedovanja – darovanje, time da je njezin posjed svakako pošten jer u trenutku stjecanja nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed.

8. Obzirom na prednje navedeno, nedolazak tužiteljice na ročište na kojem je bilo određeno njezino saslušanje, iskaz tužene u kojem navodi da nema poima tko je tuženica, da je predmetna nekretnina oduvijek bila od njezinih predaka (roditelja), pradjeda I., djeda K., njenog oca Š. koji je istu njoj darovao, što potvrđuju i svi saslušani svjedoci, dok tužiteljica ni jednim provedenim dokazom nije niti osporila ova utvrđenja već tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev temelji isključivo na uknjižbi svog pravnog prednika D. P. u suvlasničkom omjeru 2024/43200 i rješenju o nasljeđivanju broj O-371/13 od 12. veljače 2014. iza P. D. prema kojem se kao ostavinska imovina iza njega utvrđuju i nekretnine čkbr. 205/1 i čkbr. 206/2 u 2024/432000 dijela, a nasljednicom istog ovdje tužiteljica, za koji upis je provedenim dokazima utvrđeno da je pogrešan jer je pravo vlasništva u to vrijeme već stekla tužena na temelju zakona – dosjelošću, dok prednik tužiteljice D. P. kao ni njegovi prednici nikada nije eventualno tražio od prednika tužene ili same tužene diobu ili isplatu niti pokretao bilo kakve postupke radi predaje u posjed svog suvlasničkog dijela nekretnine i zbog čega niti tužena nije imala nikakvog razloga sumnjati da bi prednik tužiteljice imao bilo kakvo pravo na spornoj nekretnini zbog čega je valjalo, a s obzirom da je i odluka o troškovima pravilno utemeljena na čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odbiti žalbu tužiteljice jer žalbeni razlozi nisu osnovani niti je sud počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a, a uz pravilnu primjenu materijalnog prava potvrditi u cijelosti prvostupanjsku presudu osnovom čl. 368. ZPP-a.

9. Trošak odgovora na žalbu tuženoj se ne dosuđuje s obzirom isti nije bio potreban. U Varaždinu, 16. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.