Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-896/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz D. kod Š., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske-M.f., C. uprava, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja o naknadi troškova parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-824/2018 od 5. lipnja 2020., 16. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se djelomično potvrđuje rješenje o naknadi troškova parničnog postupka sadržano u točki II izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-824/2018 od 5. lipnja 2020. za tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn.
II. Djelomično se prihvaća žalba tuženice te se preinačava citirano rješenje o naknadi troškova parničnog postupka za dosuđeni parnični trošak preko iznosa od 5.000,00 kn i rješava:
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 kn (preko iznosa od 5.000,00 kn do iznosa od 5.500,00 kn).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.781,19 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.825,67 kn (sa zateznom kamatom) odbijen kao neosnovan.
2. Točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.500,00 kn.
3. Protiv odluke o naknadi troškova parničnog postupka sadržane u točki II. izreke pobijane presude, koja se smatra rješenjem žalbu je podnijela tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i odbije zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, ili podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženice, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i rješenje o naknadi parničnog troška potvrdi.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Prema stanju u spisu prvostupanjska presuda u dosuđujućem i odbijajućem dijelu točke I izreke postala je pravomoćna zbog izostanka žalbi stranaka, dok tuženica žalbom pobija samo odluku o naknadi parničnog troška u točki II izreke.
7. Ispitujući pobijanu odluku o naknadi troškova parničnog postupka u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.
8. Pazeći i po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da su djelomično osnovani žalbeni navodi tuženice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
9. Prvostupanjski sud, odlučujući o naknadi parničnog troška te cijeneći da je tužitelj djelomično uspio u parnici primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, tužitelju je za poduzete parnične radnje po punomoćniku odvjetniku zajedno s PDV- om priznao za cjelovit uspjeh u parnici iznos od 12.500,00 kn.
10. Ocijenio je da je tužitelj uspio u parnici s obzirom na osnov i visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od 62% a tuženica u omjeru od 38%, slijedom čega da konačan uspjeh tužitelja u parnici iznosi 24%, pa je, sukladno tom omjeru tužitelju dosudio parnični trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 3.000,00 kn, te za troškove predujma za vještačenje koji su priznati u cijelosti iznos od 2.500,00 kn ili ukupan iznos od 5.500,00 kn.
11. Tuženica u žalbi osporavajući pravilnost u primjeni materijalnog prava ukazuje da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava te s obzirom na stanje u spisu, trebao primjenom odredbe čl. 157. ZPP-a zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbiti u cijelosti, odnosno, tuženici dosuditi pripadajući parnični trošak.
12. U vezi toga ističe da je već u očitovanju na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora navela da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan za 81 sat prekovremenog rada te da je tužitelju priznala za te prekovremene sate ukupan iznos od 4.942,49 kn pri čemu da je u podnesku pogrešno navela točan iznos o kojem se radi, međutim da iz dokumentacije proizlazi da se radi o iznosu od 4.942,49 kn. S obzirom na to ukazuje da je tužitelju priznala čak i veći iznos od onog kojeg je vještak utvrdio u dopunskom vještačenju, te koji je, prvostupanjski sud dosudio tužitelju.
13. Nadalje ističe da obzirom je tužitelj već u času primitka odgovora na tužbu raspolagao svom relevantnom dokumentacijom kao i specifikacijom obračuna prekovremenih sati rada te da je tuženica u odgovoru na tužbu osporila potraživanje tužitelja preko priznatog iznosa, smatra da tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška za sve daljnje poduzete radnje u postupku koje su uzrokovane krivnjom tužitelja te da je tužitelj u primjeni odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a također u obvezi tuženici naknaditi parnični trošak.
14. Također navodi da sud pogrešno utvrđuje, imajući u vidu osnov i visinu tužbenog zahtjeva omjer s kojim je tužitelj uspio u parnici te da sud pogrešno zaključuje da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, a uz to ukazuje da okolnost što tuženica u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora nije precizirala novčani iznos na koji tužitelj ima pravo ne ukazuje na pravilnost zaključka da bi tuženica bila u obvezi tužitelju naknaditi parnični trošak.
15. Žalbeni navodi tuženice o primjeni odredbe čl. 157. ZPP-a za odlučivanje o naknadi parničnog troška u konkretnom slučaju nisu osnovani.
16. Prema odredbi čl. 157. ZPP-a ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.
17. S obzirom na stanje u spisu, pretpostavke iz citirane odredbe čl. 157. ZPP- a u konkretnom slučaju nisu ostvarene, jer, suprotno navodima tuženice, tuženica je dala povod za tužbu, a isto tako, tuženica tijekom cijelog postupka, nije, pa niti djelomično priznala tužbeni zahtjev.
18. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je tuženica u odgovoru na zahtjev tužitelja za mirno rješenja spora (list 11.) jedino navela da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario 81 prekovremeni sat, da nije navela u kojoj visini smatra osnovanim potraživanje tužitelja niti je tužitelju, iako je predložila sklapanje izvansudske nagodbe ponudila određeni novčani iznos.
19. Nadalje u odgovoru na tužbu (list 9.-10.) tuženica je jedino navela da je tužitelj ostvario 81 sat prekovremenog sata te da mu pripada naknada u bruto iznosu od 953,72 kn, međutim prema stanju u spisu, tuženica niti u odgovoru na tužbu kao i u daljnjem tijeku postupka nije izričito navela da barem u tom iznosu priznaje tužbeni zahtjev.
20. Prema stanju u spisu, tužitelj je radi dokazivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva predložio provođenje knjigovodstvenog vještačenja, te je tuženica imala primjedbe na osnovni nalaz i mišljenje vještaka, nakon čega je vještak izradio dopunski nalaz, u kojem je naveo da bi razlika plaće na koju bi tužitelj imao pravo bila 3.781,18 kn koji je sud dosudio tužitelju, a koji tuženica sada žalbom ne pobija.
21. Međutim, nakon što je tuženici dostavljen dopunski nalaz i mišljenje vještaka, tuženica niti tada nije priznala tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 953,72 kn, kao ni za iznos od 3.781,18 kn.
22. U takvim okolnostima u konkretnom slučaju za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu ne dolazi odredbe čl. 157. ZPP-a kao ni odredba čl. 156. st. 1. ZPP-a, jer se ne radi o troškovima koje je tužitelj uzrokovao tuženici svojom krivnjom.
23. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odluku o naknadi parničnog troška utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Međutim prema shvaćanju ovog suda, a obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, uspjeh tužitelja u parnici iznosi 60%, a tuženice 40% pa stoga konačan uspjeh tužitelja u parnici iznosi 20%.
24. Prvostupanjski sud je za poduzete parnične radnje u zastupanju tužitelja zajedno s PDV-om za potpun uspjeh u parnici utvrdio iznos od 12.500,00 kn što razmjerno konačnom uspjehu tužitelja od 20% daje iznos od 2.500,00 kn. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova predujma za knjigovodstveno vještačenje u cijelosti u iznosu od 2.500,00 kn jer je provođenje tog dokaza bilo potrebno za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju trebalo dosuditi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn, a preostali dio zahtjeva u iznosu od 500,00 kn trebalo je odbiti kao neosnovan pa je stoga primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
25. Prvostupanjska presuda u dosuđujućem i odbijajućem dijelu točke I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 16. ožujka 2022.
Sudac
Duško Abramović
