REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-933/2019-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1) V. T., OIB: …2) N. T.,

OIB: … 3) J. T., OIB:…, koje zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S., protiv tuženika G. S, OIB:…kojeg zastupa

punomoćnica I. D., dipl.iur., radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 31.siječnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu dana 16.ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I - Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svaki za po 1/3 idealna dijela realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 5329/16 ZU 7774 K.O. S., ukupne površine 235 m3, koji je na Skici vještva od nadnevka „S, rujan 2021.“ izrađene od strane sudskog vještaka za geodeziju I.B. iz tvrtke T…do.o. S.,

prikazan likom šrafiranim crvenom bojom, a lomne točke tog lika označene velikim slovom A-B-C-D-E-F-G-H-A, a koja Skica vještva predstavlja sastavni dio izreke ove presude.

II - Dužan je tuženik trpjeti parcelaciju nekretnine oznake čest. zem. 5329/16, Z.U. 7774, K.O. S. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste pobliže označen u točci I. izreke ove presude i od navedenog dijela formira samostalna čestica s novim z.k. brojem te provedbu parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za K.O. S..

III - Tužitelji su ovlašteni temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 5329/16, Z.U. 7774, K.O. S., opisana u točci II. izreke ove presude, u zemljišnoj knjizi izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta koja je nastala tim prijavnim listom, svaki za po 1/3 dijela cjeline, uz istodobno brisanje upisanog prava vlasništva s imena tuženika, a bez bilo kakvog njegovog daljnjeg sudjelovanja ili pristanka.

IV - Dužan je tuženik naknaditi tužitelju u roku od 15 dana na ime troškova parničnog postupka iznos od 12.735,30 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16.ožujka 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelji su 25.8.2015. protiv tuženika podnijeli tužbu radi utvrđenja vlasništva nekretnine označene u izreci. Tužba se činjenično temelji na tome da su dosjelošću stekli predmetnu nekretninu.

Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 11.11.2021.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i naveo u bitnom: da je prednik tužitelja za predmetnu nekretninu podnio zahtjev za povrat oduzete imovine; da nisu dokazali navode; da su zbog oduzimanja nekretnine znali da im ne pripada pravo na posjed.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, očevidom na licu mjesta, geodetskim vještačenjem po vještaku I. B. te saslušanjem svjedoka I.K., Lj. K. i N. T..

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva točno realno određenog dijela nekretnine.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

4.2.Među strankama nije sporno: da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine i da su tužitelji sad u posjedu spornog dijela.

4.3.Sporno je među strankama jesu li na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.

5. U postupku je utvrđeno sljedeće:

Pravni prednik tužitelja je bio J.T. pok.M. koji je svom sinu M.

T. ugovorom o darovanju od 28.5.1985. darovao (s uvođenjem u posjed) 1/2 obiteljske kuće izgrađene na č.zem.5334/3, 5334/4 i 5334/5 k.o.S. i pravo korištenja čest.zem.5334/6, 5336/1, 5336/2 k.o.S..

M. T. su naslijedili tužitelji na jednake dijelove što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju br. O-2275/08 od 7.7.2009.

J. T. je 1997. u katastru bio upisan kao posjednik nekretnina č.zem.5336/2, 5334/4, 5334/5 k.o.S. što je vidljivo iz izvatka (list 8).

5.1.Prednik tužitelja M. T. je 27.6.1997., što je vidljivo iz zahtjeva, zatražio povrat ili naknadu za oduzete nekretnine među kojima su i č.zem.5334/3, 5334/4 k.o.S. za koje tuženik tvrdi da je od njih nastala sporna č.zem.5329/16.

Predniku tužitelja J. T. je iz posjeda oduzeto građevinsko zemljište č.zem.5334/3 površine 575 m2 što je vidljivo iz rješenja Skupštine Općine S. od 14.10.1987. Navedeno zemljište je, prema sadržaju tog rješenja (toč.IV istog), pripojeno nekretnini č.zem.5329/16 k.o.S. koji parcelacijski elaborat je proveden u zemljišnoj knjizi 22.4.1988. (povijesni izvadak – list 58).

5.2.Onaj dio koji tužitelji drže u posjedu prikazan je na skici (izradu koje su privatno naručili tužitelji) vještaka T. Č. te je provođenjem očevida na licu mjesta

u ovom postupku i vještačenjem po vještaku geodetu I. B. identificirano to zemljište kao dio č.zem.5329/16 k.o.S., površine 235 m2, označeno slovima A-B- C-D-E-F-G-H-A, a u naravi predstavlja ograđeni vrt na kojemu su zasađene kulture voća i povrća.

Na mišljenje vještaka B. nijedna od stranaka nije imala primjedbi, isto djeluje stručno i precizno napravljeno pa ga ovaj sud uzima kao vjerodostojan dokaz.

5.3.Saslušanjem svjedoka I. K., Lj. K. i N. T.

utvrđeno je kako je obitelj tužitelja (tj. njihovi pravni prednici J. i potom M. T.)

neometano u posjedu predmetnog zemljišta svakako od 1963. ili 1964. otkad se to zemljište nedvojbeno koristi kao vrt. Navedeno osobito proizlazi iz osobnog opažanja Lj. K. koja je tu živjela tijekom srednjoškolskog obrazovanja i N.T. koja je kao dijete od 6-7 godina došla sestri u posjet. Isto tako, obitelj

K. prema uputi i dopuštenju oca tužitelja predmetno zemljište kontinuirano obrađuje od 1985. godine.

Iskazima ovih svjedoka nijedna od stranaka nije prigovarala, svjedoci su djelovali neposredno uvjerljivo pa ovaj sud njihove iskaze uzima kao vjerodostojan dokaz.

5.4.Uplatnice za komunalnu naknadu, plaćenu vodu i električnu energiju (list 12-15) nisu od značaja budući da ovdje predmet spora nije kuća u kojoj su ti priključci već okolno zemljište.

Položajni nacrti iz 1973. i 1974. (list 62-63) nisu od značaja jer je zemljište prednika tužitelja pripojeno spornoj nekretnini tek 1987. prilikom odluke o deposesiji.

6.Odredbama čl.11.st.2. i čl.18.st.5.ZV posjed se predmnijeva samostalnim i poštenim dok se ne dokaže suprotno.

Tuženik nije u ovom postupku ničim dokazao da je posjed tužitelja i njihovih prednika bio nesamostalan (tj. da su priznavali višu vlast drugog posrednog posjednika) ili nepošten. Samostalnost posjeda se vidi i u tome što tužitelji i prednici tužitelja daju dopuštenje i upute obitelji K.za obrađivanje predmetnog zemljišta.

To što je doneseno rješenje o deposesiji 1987.g. nije od značaja i ne čini njihov posjed nepoštenim jer iz iskaza svjedoka (koji spominju obrađivanje zemljišta od 1985.) proizlazi da se stanje na terenu u pogledu spornog zemljišta nakon donošenja rješenje o deposesiji 1987.g. nije na nijedan način promijenilo budući da su prednici tužitelja ostali u posjedu jednako kako su bili i prije donošenja tog rješenja. Uostalom, to se vidi i iz fotografija u sklopu nalaza i mišljenja vještaka. Dakle, tužitelji po ničemu nisu mogli znati da im ne pripada pravo na posjed spornog dijela zemljišta.

6.1.Kad je u pitanju stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su 8.10.1991. bile u društvenom vlasništvu, treba reći da je, u skladu sa pravnim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava (predmeti Trgo protiv Republike Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Republike Hrvatske te Jakeljić protiv Republike Hrvatske), recentna sudska praksa (ŽS Zagreb: Gž-656/20; ŽS Rijeka: Gž- 2494/2020; VSRH: Rev-3014/19) zauzela stav da se računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8.10.1991. te da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17.11.1999., kao dana donošenja odluke Ustavnog suda RH kojom je bila ukinuta odredba čl.388.st.4.ZV kako je tad glasila.

6.2.Povrh toga, treba reći da je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava dana 20.3.2018. objavilo presudu (u predmetu Radomilja i dr. protiv RH) kojom je presudilo da država nije povrijedila pravo podnositelja na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola br.1. uz Konvenciju) te je utvrđeno da su nedopušteni prigovori u mjeri u kojoj obuhvaćaju razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991.

Ovakva presuda je donesena zbog toga što podnositelji zahtjeva nisu u zahtjevima uključili razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991. u činjeničnu i pravnu osnovu svojih prigovora (toč.130.obrazloženja te presude) pa da je gore navedena presuda donesena izvan opsega predmeta kako je određen prigovorima podnositelja zahtjeva (toč.133.).

Dakle, ovom presudom Velikog vijeća nije dirano u pitanje odlučnosti vremena podnošenja tužbe radi utvrđenja vlasništva tj. je li podnesena prije ili nakon 17.11.1999.

Identično tumačenje citirane odluke je ovaj sud dao i u predmetu ovog suda br. P- 1178/2019 u kojemu je Županijski sud u Zadru presudom br. Gž-1290/2021 potvrdio prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

6.3.Stoga, zaključno se može reći da je u ovoj parnici dokazano da su zbog posjedovanja od minimalno 1964. do dana podnošenja tužbe 25.8.2015. temeljem čl.159.st.3. i 4. u vezi s čl.160.ZV ispunjeni uvjeti za stjecanje točno određenog realnog dijela predmetne nekretnine koji predstavlja pojedinačno određenu stvar (tako VSRH, Rev-2328/16) pa je temeljem navedenih odredbi odlučeno kao pod točkom I. izreke. Napominje se da su tužitelji na jednake dijelovi nasljednici svog prednika pa su zato svaki od njih utvrđeni suvlasnikom za 1/3 točno određenog realnog dijela koji pripada samo njima.

6.4.Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na trpljenje parcelacije i ovlaštenje tužitelja da se uknjiže, za reći je sljedeće.

Ovlaštenje tužitelja, kao vlasnika koji su vlasništvo stekli dosjelošću, da se uknjiže proizlazi iz odredbe čl.130.st.1.ZV. Međutim, u konkretnom slučaju, budući da predmet stjecanja vlasništva nije cijela čestica već dio iste, nužno je da prethodno taj dio dobije zasebnu katastarsku oznaku, a to može dobiti jedino parcelacijom.

Pojedini sudovi (ŽS Zadar: Gž-820/21, Gž-893/20; ŽS Dubrovnik: Gž-769/20) odbacuju zbog apsolutne nenadležnosti tužbu u dijelu kojim se tužbeni zahtjev odnosi na ovlaštenje da tužitelji provedu parcelaciju realnog dijela nekretnine. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelji traže od tuženika trpljenje parcelacije. Svaki zahtjev na trpljenje (jer je trpljenje jedna od 4 vrste tražbina) predstavlja imovinski spor iz čl.1. u vezi s čl.34.st.2.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) za što je nadležan općinski sud. Stjecatelj vlasništva je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva u skladu čl.161.st.1.toč.3.Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13) (tako ŽS Split: Gž-7/18, Gž-2193/19, Gž-1257/15). Ovaj sud niti određuje niti provodi parcelaciju već samo obvezuje tuženika da istu otrpi.

Ako su tužitelji vlasnici točno određenog dijela nekretnine, a jesu jer je to utvrđeno ovom presudom, onda oni temeljem ovlaštenja iz čl.30.st.1.ZV imaju pravo prema onome tko im osporava vlasništvo (tuženiku) staviti svaki zahtjev koji je nužan da bi realizirali svoje pravo vlasništva (tj. činili sa svojom stvari što ih je volja) i isključili tuženika od zadiranja u njihovo vlasništvo. Dakle, mogu s osnovom prema tuženiku staviti i zahtjev za trpljenje parcelacije koja je nužna da bi kao vlasnici bili uknjiženi. Konačno, treba reći da ako bi se u upravnom postupku parcelacije tuženik usprotivio parcelaciji, tad bi po čl.55.st.1.Zakona o općem upravnom postupku upravno tijelo trebalo (ako ne želi samo riješiti to pitanje) prekinuti postupak i čekati da nadležni sud riješi to pitanje. Dakle, stranke bi se opet našle u parnici.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT).

Tužitelju je od troška priznato: po 750,00 kuna za sastav tužbe i podnesaka od 25.3.2021., 10.11.2021. te za ročišta od 7.6.2016., 26.3.2021., 20.9.2021., 21.12.2021., 31.1.2022., 375,00 kuna za sastav žalbe (Tbr.10.toč.5.OT), što zbrojeno i uvećano za 20% (Tbr.36 OT) i 25% PDV-a te za 400,00 kuna na ime pristojbe tužbe i isti iznos za pristojbu presude te 2.372,80 kuna za očevid i vještačenje što iznosi 12.735,30 kuna.

Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 23.2.2021. jer je nepotreban (čl.155.st.1.ZPP) budući da su odmah trebali postaviti uredan zahtjev. Zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

U Splitu, 16.ožujka 2022.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-tuženiku

.