Poslovni broj: Usž-4393/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. Š. iz V., kojeg kao opunomoćenici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., H. i V. j.t.d., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi izricanja upravne mjere zabrane daljnjeg rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2472/21-6 od 4. listopada 2021., na sjednici održanoj 16. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2472/21-6 od 4. listopada 2021.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje tuženikovog rješenja, klasa: UP/II-471-02/21-01/85, urbroj: 513-04-21-2 od 31. svibnja 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), a prije svega upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Smatra pogrešnim utvrđenje da je u konkretnom slučaju obveznik fiskalizacije izdanih računa, jer poljoprivredne proizvode proizvedene na OPG-u kojeg je nositelj, vrši izravno krajnjim potrošačima na tržnici u O. i to u zatvorenom dijelu tržnice. Smatra da je pogrešan zaključak javnopravnih tijela, kao i prvostupanjskog suda da se prodaja poljoprivrednih proizvoda vrši u poslovnom prostoru u smislu članka 2. točke 7. Zakona o fiskalizaciji, jer tužitelj proizvode prodaje na štandu, što mu s obzirom na način prodaje daje pravo da izdane račune ne fiskalizirana u smislu odredbe članka 5. Zakona o fiskalizaciji.
3. Tužitelj dodaje da s T. d.o.o. O. ima zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj: 167/17 od 15. ožujka 2017. i Aneks od 18. veljače 2020. o zakupu poslovnog prostora broj: 26.1. koji u naravi čini box površine 26,33 m[2] omeđen pregradama u kojem mu je dopušteno postavljanje rashladnih vitrina, klupa ili štandova.
4. Tužitelj dalje u žalbi daje osvrt na primjenu odredbi Zakona o fiskalizaciji koje propisuju tko je sve obveznik fiskalizacije. Smatra da se iznimka od fiskalizacije propisana u članku 5. stavku 4. odnosi i na njega jer na tržnici prodaje poljoprivredne proizvode koje proizvodi kao nositelj OPG-a.
5. Tužitelj dalje u žalbi navodi i druge razloge zbog kojih smatra da je pravilno putem registar kase izdavao račune za prodanu robu iz vlastite poljoprivredne proizvodnje, na način usklađen i s mjerodavnim propisima koji reguliraju način prodaje pilećeg mesa (koji reguliraju sanitarne uvjete), a dodaje da i drugi proizvođači koji prodaju vlastite proizvode iz rashladnih vitrina ne fiskaliziraju izdane račune, premda je porezno tijelo samo u odnosu na tužitelja utvrdilo da nije izdavao ispravne račune, jer ih nije fiskalizirao.
6. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu ili podredno da pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev te meritorno odluči o predmetnoj stvari.
7. Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbenim navodima, nije dostavio odgovor na žalbu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenjem tuženika od 31. svibnja 2021. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja od 18. siječnja 2021. kojim je tužitelju izrečena upravna mjera zabrane daljnjeg rada – prodaje na malo domaće piletine u zakupljenom poslovnom prostoru unutar zatvorenog dijela o. tržnice u trajanju od mjesec dana tj. do početka provedbe postupka fiskalizacije (točka I. izreke). U točki II. izreke tog rješenja se određuje da će se provesti pečaćenje poslovnog prostora, a u točki III. koje sve pripremne radnje je tužitelj dužan obaviti po primitku rješenja, potrebne za njegovo izvršenje.
11. Tijekom upravnog spora je, a radi ocjene zakonitosti tuženikovog rješenja od 31. svibnja 2021., prvostupanjski sud dana 24. rujna 2021. održao usmenu i javnu raspravu, izvršio uvid u spis upravnih tijela, a strankama dao mogućost da se izjasne o svim zahtjevima i navodima druge strane tj. o svim pitanjima koja su predmet upravnog spora i okolnostima koje su od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj stvari.
12. Dakle, prvostupanjski sud je proveo cjelokupni dokazni postupak, u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavka 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
13. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. tavka 4. ZUS-a, a pobijanu presudu je donio na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, protivno žalbenim navodima.
14. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je po provedenom nadzoru utvrđeno da tužitelj u poslovnom prostoru kojeg koristi u zatvorenom dijelu na tržnici u O. (u kiosku) vrši prodaju mesa iz vlastitog uzgoja OPG-a, a promet evidentira putem registar blagajne i naplatu vrši isključivo gotovinom. Dalje je utvrđeno da je tužitelj kao fizička osoba obveznik poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti s registriranim OPG-om za poljoprivredu djelatnost (uzgoj peradi) i da je u sustavu PDV-a. Također je utvrđeno i da je obveznik ispostavljanja računa i da je preuzeo digitalni certifikat od FINA-e. Slijedom navedenog je pravilno i utvrđenje poreznih tijela da je tužitelj obveznik fiskalizacije izdanih računa naplaćenih u gotovini.
15. Odredba članka 2. točka 7. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“ 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20. – dalje: Zakon) propisuje pojam poslovnog prostora, a članak 3. Zakona propisuje tko je sve obveznik fiskalizacije. Tako je prema točki 1. tog članka Zakona obveznik fiskalizacije fizička osoba obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti prema odredbama Zakona kojim se uređuje porez na dohodak.
16. Prema članku 5. točki 3. Zakona, iznimno od članka 3., obveznikom fiskalizacije ne smatra se porezni obveznik za ostvarene promete u prodaji vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu izravno krajnjem potrošaču u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo, na štandovima i klupama izvan tržnica na malo i otvorenim prostorima.
17. Iz naprijed navedenog proizlazi da tužitelj prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda vrši u poslovnom prostoru unutar zatvorenog dijela tržnice, što je pravilno utvrdilo porezno tijelo, tj. da se radi o poslovnom prostoru u smislu članka 2. točke 7. Zakona, odnosno da se ne radi o štandu ili klupi na otvorenom dijelu tržnice. Zbog toga iznimka propisana u članku 5. točki 3. Zakona, nije primjenjiva u konkretnom slučaju, protivno žalbenim navodima.
18. Stoga je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku i dao za odluku iscrpno i razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti, pri čemu se osvrnuo na sve prigovore iz tužbe, koji tužitelj u bitnom ponavlja i u žalbi.
19. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud razmotrio sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonite odluke koju je donio uz pravilnu primjenu materijalnog prava i osnovano tužbeni zahtjev odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a uz valjano i dostatno obrazloženje razloga na kojima je odluku utemeljio. Tužitelj žalbenim razlozima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, niti su razlozi koji se tiču načina postupanja poreznih tijela u drugim slučajevima odlučni za drugačiji ishod ovog postupka.
20. Kako je ovaj Sud ocijenio da žalbeni navodi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 16. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan,v.r.
