Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica Hrvatske državnosti 5                                         

          Poslovni broj: 5 P-315/2021-10

 

 

              R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

        R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja M. J., OIB: …, iz R. S., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tuženika  R. A. d.d. OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku iz Z., radi isplate, dana 8. ožujka 2024.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 14. listopada 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 218-50-3340770, sklopljenog 15. ožujka 2006. te radi isplate.

 

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu uvodno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a u prigovoru navodi da su čl. 12. Ugovora o kreditu parnične stranke ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora tj. tuženika, dakle ugovorena je mjesna nadležnost suda u Zagrebu. Predlaže da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim i spor uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu.

 

3. Tužitelj se protivi tuženikovu prigovoru mjesne nenadležnosti ovog suda. Poziva se na postojeću sudsku praksu i na odredbu čl. 19.st.1.Zakona o potrošačkom kreditiranju smatrajući da je tužitelj iskoristio pravo izbora koje mu pruža navedena zakonska odredba, te je tužbu naslovio na sud svoga prebivališta.

 

4. Sud smatra da prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan.

 

5. Čitanjem Ugovora o kreditu broj 218-50-3340770 od 15. ožujka 2006. sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita utvrđeno je da je čl. 12. ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Kreditora.

 

 

 

 

 

                                                                           -2-                                           Poslovni broj: 5 P-315/2021-10

 

 

Nije sporno da je u ovom postupku predmet spora utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena obveza tužitelja kao korisnika kredita na plaćanje naknade za obradu kredita u jednokratnim iznosu od 3,30 % od iznosa odobrenog kredita.

 

6. U konkretnom slučaju nije sporno da je sjedište kreditora - tuženika u Zagrebu.

U predmetnom ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca, odnosno pružatelja usluge pa se prema ocjeni ovog suda primjenjuje mjerodavno potrošačko pravo.

 

7. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.).

 

8. Prema odredbi čl. 82. točka 19. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Identične odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) koji je sada na snazi, a taj je Zakon usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (nastavno: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.  Prema odredbi čl. 82. točka 19. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

Identične odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) koji je sada na snazi, a taj je Zakon usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (nastavno: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

9. Prema čl. 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (st. 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati ne njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st. 2.), a iz odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe

 

                                                                                    -3-                          Poslovni broj: 5 P-315/2021-10

 

 

nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi (st. 1), kao i da države članice

poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (st. 2).

 

10. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to: da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

Prema ocjeni suda, valja primijeniti Zakon o zaštiti potrošača koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Osim navedenog ukazuje se i na praksu suda Europske unije odnosno na presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr. (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama, a u toj odluci sud je utvrdio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljene pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

11. U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije smatra da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale. Odredba čl. 12. Ugovora o kreditu kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana i tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj, a ona uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi tužitelj kojem je prebivalište u R. selu, a sjedište odvjetničkog ureda njegovog punomoćnika u K., radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Z., gdje je registrirano sjedište tuženika, bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena radi odlazaka na ročišta u Zagreb, dok se isto ne odnosi na tuženika.

 

12. Također, prema čl. 19. točka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne

vremena radi odlazaka na ročišta u Z., dok se isto ne odnosi na tuženika.

Također, prema čl. 19. točka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16) u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudom države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

 

 

 

                                                                                 -4-                            Poslovni broj: 5 P-315/2021-10

 

 

13. Tužitelj ima prebivalište u R. S., za koje je Zakonom o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 67/18) propisana nadležnost Općinskog suda u Koprivnici.

 

14. Iz naprijed obrazloženih razloga, na temelju nepoštene odredbe Ugovora ne može se zasnivati nadležnost suda u Zagrebu, kao registriranog sjedišta tuženika, a tužitelj koji ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, pravilno je podnio predmetnu tužbu ovom sudu kao mjesno nadležnom sudu za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda valjalo odbiti kao neosnovan.

 

15. Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Koprivnica, 8. ožujka 2024.

 

                                                                                                                              Sutkinja

                                                                                                                   Sonja Gundić-Biškup, v.r

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka pismeno, a o žalbi će rješavati Županijski sud.

 

 

Dostaviti:

1.Odvjetnik B. P., K.

2.Odvjetnik J. G., Z.