REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-1280/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. pravne osobe P. M. d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13., 69/17. i 46/18.) i dr., odlučujući o žalbi okr. pravne osobe P. M. d.o.o. i okr. odgovorne osobe A. M., podnesenoj protiv t. I. osuđujućeg dijela presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju od 28. veljače 2020., broj: Pp G-613/2019- 32, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. pravne osobe P. M. d.o.o. i okr. odgovorne osobe A. M. kao neosnovana te se potvrđuje t. I. osuđujućeg dijela izreke pobijane prvostupanjske presude.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. pravna osoba P. M. d.o.o. i okr. odgovorna osoba A. M. su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna, svaki, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju od 28. veljače 2020., broj: Pp G-613/2019-32 proglašeni su krivima okr. pravna osoba P.M. d.o.o. i okr. odgovorna osoba A. M. da su, na način činjenično opisan u t. I. izreke pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o strancima, za koji im je izrečena novčana kazna uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, i to okr. pravnoj osobi u iznosu 15.000,00 kuna, a okr. odgovornoj osobi u iznosu 7.000,00 kuna, koje su dužni platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Okrivljenici su, u t. II. izreke pobijane presude, proglašeni krivima da su počinili prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o radu, za koji su, oboje okrivljenih, oslobođeni od kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da su okrivljenici obvezni naknaditi iste u iznosu 200,00 kuna, svaki.

1.1. Istom presudom, okr. pravna osoba P. M. d.o.o. i okr. odgovorna osoba A. M. su, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe da bi, na način činjenično opisan u t. I., II., III. i IV. oslobađajućeg dijela izreke pobijane presude, počinili prekršaje iz čl. 229. st. 1. t. 16. i st. 2., čl. 228. st. 1. t. 14. i st. 2., čl. 228. st. 1. t. 2. i st. 2. i čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu.

2. Protiv t. I. osuđujućeg dijela te presude, oboje okrivljenih su, putem braniteljice odvjetnice I. M., podnijeli zajedničku žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žale zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlažu da se žalba prihvati te da se pobijani dio prvostupanjske presude preinači na način da se optužba odbije ili da se okrivljeni oslobode od optužbe odnosno kazne, a podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenici, u t. I. žalbe, navode da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega nije primijenio čl. 73. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18.), koji propisuje da uređujući inspektor neće podnositi optužni prijedlog niti izdavati prekršajni nalog ukoliko se nesukladnost ispravi u određenom roku. Iako okrivljenici smatraju da je time počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 88. Prekršajnog zakona, očigledno je da se zapravo ističe bitna povreda iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, jer tvrde da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, koje su okrivljenici iznosili u svojim obranama.

5.1. Međutim, iako su u pravu okrivljenici da prvostupanjski sud nije dao razloge u odnosu na dio njihove obrane u kojoj su isticali nužnost primjerne čl. 73. Zakona o državnom inspektoratu, ovaj sud smatra da taj propust nema karakter bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz razloga što nema zakonskih uvjeta za primjenu navedene zakonske odredbe u ovom prekršajnom postupku.

5.2. Naime, Zakon o državnom inspektoratu je stupio na snagu 1. travnja 2019., a ovaj prekršajni postupak je započeo podnošenjem optužnog prijedloga 4. prosinca 2018., dakle prije stupanja na snagu Zakona o državnom inspektoratu. S obzirom da se čl. 73. Zakona o državnom inspektoratu odnosi na iznimke u pokretanju prekršajnog postupka, očigledno je da se radi o procesnoj odredbi, a procesne odredbe se ne mogu retroaktivno primjenjivati, nego tek od dana njihovog stupanja na snagu. Osim toga, sve da se i radi o procesnoj situaciji u kojoj su mogle biti primijenjene odredbe Zakona o državnom inspektoratu, a ne radi se, okrivljenicima se skreće pozornost da se čl. 73. Zakona o državnom inspektoratu, prema izričitoj odredbi st. 1. tog članka, ne odnosi na predmete iz djelokruga inspekcije rada, a u ovom prekršajnom predmetu se radi upravo o takvom predmetu. Iz navedenih razloga, ovaj sud smatra da, unatoč propustu prvostupanjskog suda da to sam obrazloži, nedostatak pobijane presude nema karakter bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6. Nadalje, okrivljenici u žalbi ističu da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona počinjena i time što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je bilo doneseno usmeno rješenje kojim je okrivljenoj pravnoj osobi zabranjen rad u prostoru ugostiteljskog objekta od 4. rujna do 4. listopada 2018., a što nedvojbeno proizlazi iz provedenih dokaza, u kojem periodu je okrivljena pravna osoba propustila ostvariti dobit koju je po redovnom tijeku stvari mogla očekivati. Pritom okrivljenici ne konkretiziraju u kom smislu smatraju da je prvostupanjski sud trebao cijeniti navedenu činjenicu odnosno da li ovim žalbenim navodima smatraju da im je povrijeđeno pravo obrane ili da prvostupanjski sud u pripremanju ili tijeku glavne rasprave odnosno postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku odredbu Prekršajnog zakona.

6.1. Međutim, iako okrivljenici nisu ni konkretizirali u kom smislu smatraju da je prvostupanjski sud trebao cijeniti navedenu činjenicu da je bilo doneseno usmeno rješenje o zabrani obavljanja rada, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona ni u jednom segmentu. Naime, usmeno rješenje od 28. kolovoza 2018. kojim je Inspektorat rada zabranio okrivljenoj pravnoj osobi obavljanje registrirane djelatnosti u određenom poslovnom prostoru do otklanjanja utvrđenih nedostataka u poslovanju, a najkraće na rok od 30 dana je upravna mjera koja se ne može poistovjetiti sa sankcijom. Prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz 43/2017 od 8. studenog 2017., upravna mjera se niti ekstenzivnim tumačenjem ne može poistovjetiti sa sankcijom, jer je njena svrha promptno suzbijanje zatečenog protupravnog stanja i onemogućavanje počinitelja da nastavi s takvim činjenjem i njome se ne odlučuje o meritumu prekršaja. Iz navedenih razloga, nije bilo nikakve osnove da navedena upravna mjera, osim eventualno kod izbora vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, u kom dijelu ju je prvostupanjski sud očigledno cijenio, ima bilo kakav utjecaj u ovom prekršajnom postupku. Iz navedenih razloga, žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona nisu osnovani.

7. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenici ističu i da odluka o kazni i troškovima postupka nije obrazložena sukladno Prekršajnom zakonu. Time, iako to u žalbi nije izričito navedeno, okrivljenici očigledno smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

7.1. Točno je da su razlozi prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni i troškovima postupka vrlo šturi, no u konkretnom slučaju ipak nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, jer iz cjelokupnog obrazloženja pobijane presude, kao i činjenice da je okrivljenicima izrečena novčana kazna koja je daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, jasno proizlazi da prvostupanjski sud nije utvrdio ni jednu otegotnu okolnost, nego samo olakotne i da je utvrđene olakotne okolnosti ocijenio naročito izraženim i to u mjeri koja opravdava primjenu instituta ublažavanja kazne. Jednako je i u odnosu na odluku o troškovima, jer je okrivljenicima određena paušalna svota minimalno iznad najmanje mogućeg iznosa paušalne svote pa je očigledno da je prvostupanjski sud imao na umu sve okolnosti složenosti i trajanja ovog prekršajnog postupka te imovnog stanja okrivljenih. Iz navedenih razloga, ovaj sud smatra da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona koju okrivljenici ističu.

8. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenici ističu da je prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja kazne, trebao imati na umu da je zabrana obavljanja rada bila posebno tegobna za njih jer u tom periodu nisu mogli ostvarivati dobit. Međutim, po ocjeni ovog suda, navedena okolnost koja se ističe u žalbi našla je dovoljno odraza u izrečenim novčanim kaznama i iste su primjerene svim okolnostima koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, stupnju krivnje okrivljenih, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Ovo stoga što je za prekršaj za koji je okrivljena pravna osoba proglašena krivom zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna, a izrečena joj je novčana kazna u iznosu 15.000,00 kuna, dok je za prekršaj za koji je odgovorna osoba proglašena krivom zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna, a izrečena joj novčana kazna u iznosu 7.000,00 kuna. Dakle, novčane kazne su izrečene u visinama koje su doista vrlo daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma i ovaj sud smatra da su primjerene i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenih. Iz podataka u spisu ne proizlazi da je okr. pravna osoba insolventna odnosno da je okr. odgovorna osoba lošeg imovnog stanja, a niti se to tvrdi u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje poslovanje okr. pravne osobe odnosno uzdržavanje okr. odgovorne osobe.

10. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.