Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 Gž-1079/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja C. osiguranje d.d. Z., OIB: …, protiv I. tuženika K. I. iz Z., OIB: … i II. tuženika P. I. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćniku I. Č., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-1498/17-28 od 28. rujna 2020., 16. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

U odnosu na tuženika K. I. žalba se odbija kao neosnovana, a u odnosu na tuženika P. I. žalba se uvažuje i u pobijanom dijelu – točkama I. i III. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-1498/17-28 od 28. rujna 2020. se:

a) potvrđuje u točki I. i III. u odnosu na tuženika K. I.,

b) preinačuje u točki III. u odnosu na tuženika P. I. i sudi:

"Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku P. I. parnične troškove u svoti od 3.609,38 kuna u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se I. tuženiku K. I. iz Z., OIB: …, da isplati tužitelju C. osiguranju d.d. Z., OIB: …, iznos od 9.532,90 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studeni 2014. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje od 26. studeni 2014. do 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u odnosu na II. tuženika P. I. u cijelosti, kao neosnovanim.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobijaju tuženici i to tuženik K. u dijelu pod točkama I. i III., a tuženik P. I. u dijelu pod točkom III. (odluci o troškovima). Žalba se izrijekom podnosi zbog svih žalbenih razloga, točnije zbog bitnih povreda pravila postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelji predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti i tužitelja obvezati tuženicima naknaditi troškove postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na tuženika K., dok je osnovana u odnosu na tuženika P..

5. Predmet spora zahtjev je osiguratelja da mu tuženici, kao osobe odgovorne osobe za štetu, isplate ono što je on isplatio vlasniku oštećenog vozila. Odgovornost tuženika K. temelje na tvrdnji da je, kao maloljetnik, upravljao vozilom kojim je šteta počinjena, a odgovornost tuženika P., K. oca, temelje na tvrdnji da je dopustio tuženiku K., tada maloljetnom, upravljati vozilom vozilom.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je štetu prouzročio tuženik, tada maloljetni K., i to kada je upravljajući vozilom svog oca, tuženika P., udario u vozilo osigurano kod tužitelja, a koje je u tom času bilo parkirano, pa je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika K., a odbio u odnosu na tuženika P., dok je odlučio da troškove postupka snose svaka stranka svoje a s obzirom na uspjeh stranaka u sporu svake od 50%.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, a na neku od njih niti žalitelji ne ukazuju.

7.1 Žalitelj K. tvrdi da prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio provedene dokaze radi čega je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno, dakle opisno ukazuje na žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i povredu parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a.

7.2. Prvostupanjska se presudu ne može pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući je riječ o sporu male vrijednosti.

7.3. Naime, predmet tužbenog zahtjeva novčana je tražbina od 9.532,90 kuna, a sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sporovi su male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP-a).

7.4. Člankom 467. ZPP-a propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim iz točke 3. ZPP-a, te se u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. tog Zakona.

7.5. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, tuženika K. obvezao tužitelju naknaditi štetu, pa žalbeni navodi ovog tuženika koji se tiču merituma spora nisu osnovani.

7.6. Kako je ovaj tuženik spor izgubio, to nema pravo niti da mu protivna strana naknadi troškove postupka radi čega je u odnosu na njega žalbu valjalo odbiti i odlučiti kao pod a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

8. Tuženik P. osnovano napada odluku o troškovima, naravno u dijelu u kojem se ona na njega odnosi. Naime, činjenica da su tuženici otac i sin, a da je tužbeni zahtjev prihvaćen samo u odnosu na jednog od njih, a u odnosu na drugog odbijen, ne može se tumačiti onako kako to čini prvostupanjski sud, odnosno kao uspjeh stranaka u sporu svake po 50%.

8.1. Tuženik K. je izgubio spor u cijelosti, dok je tuženik P. u cijelosti u sporu uspio (u dijelu u kojem je u odnosu na njega tužbeni zahtjev odbijen – točka II. izreke, tužitelj se nije niti žalio). Stoga je, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, valjalo naložiti tužitelju ovome tuženiku naknaditi parnične troškove. Troškovi na koje ovaj tuženik ima pravo su troškovi zastupanja po odvjetniku koji su odmjereni u visini polovice popisanih troškova oba dvojice tuženika, a na koje ima pravo prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Riječ je o troškovima sastava jednog podneska (odgovor na tužbu), te zastupanja na ročištima od 2.3. i 8.11.2018.,

6.12. 2019., te 12.2. i 9.9. 2020., po polovicu od 82,50 bodova, sukladno Tbr. 7. točka 1. u vezi Tbr. 36. Za ročišta održana 13.6.2018. i 6.3.2019. tuženiku je priznata naknada od 50% sukladno Tbr. 9. točka 2. Tarife, što sveukupno, uvećano za 25% PDV-a, iznosi 3.609,38 kuna.

8.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod b) izreke ove presude na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Dubrovniku, 16. ožujka 2022.

Sutkinja:

Josita Begović