Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-4220/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankice Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice B. Ž., OIB: …, iz S., zastupane po punomoćnici V. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženice M. B., OIB: …, iz S., zastupane po punomoćnici I. D., odvjetnici iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj 44 SSS P-1002/2019-10 od 30. lipnja 2020., 16. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj 44 SSS P- 1002/2019 od 30. lipnja 2020. u točki I. izreke do iznosa glavne tražbine od 48. 845,37 kn i troškova postupka od 415,40 kn sve sa zateznom kamatom.

II. Preinačuje se citirana presuda u točki I. izreke u dijelu glavne tražbine za iznos od 1.912,25 kn te troškova postupka od 415,40 kn sve sa zateznom kamatom te se odbija tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka za te iznose.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženici nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 112,70 kn u roku od 15 dana dok se preostali zahtjev za naknadu troškova postupka tuženice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženici da tužiteljici, platiti iznos od 50.807,62 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke te da joj je na ime troška parničnog postupka plati iznos od 5.466,00 kn sa zateznom kamatom, kao u izreci. Točkom II. izreke odbijena je tužiteljica s preostalim tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 0,20 kn te zateznih kamata na dosuđenu tražbinu za razdoblje od 08. ožujka 2011. do 11. srpnja 2019.

2. Protiv točke I. izreke presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrdi da je presuda nerazumljiva i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da je proturječna. Tvrdi i da iznos koji tužiteljica potražuje ne odgovara iznosu iz ukinute presude po VSRH jer parnični trošak po ukinutoj presudi iznosi 41.051,25 kn. Kada bi zahtjev za povrat parničnog troška i bio osnovan tužiteljica ne bi ostvarila pravo na povrat ovršnog troška koji je nastao njezinom krivnjom jer nije htjela dobrovoljno postupiti po tada pravomoćnoj presudi.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim:

-da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Samoboru, posl. br. P-1241/2007 od 28. listopada 2009. pod točkom II izreke naloženo ovdje tužiteljici naknaditi ovdje tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 41.051,25 kn u roku od 15 dana i da je ta presuda potvrđena Presudom Županijskog suda Velikoj Gorici, posl. br. Gž-640/10 od 27. listopada 2010. te da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1406/12 od 12. ožujka 2019. ukinute navedene presude i da je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Nastavno je utvrdio:

- da je ovdje tuženica podnijela ovršni prijedlog u predmetu poslovni broj Ovr- 184/11 od 01. ožujka 2011. radi namirenja tražbine po osnovi troškova postupka iz pravomoćne presude Općinskog suda u Samoboru, posl. br. P-1241/2007 od 28. listopada 2009. za isplatu iznosa od 41.051,25 kn sa zateznim kamatama od 28. listopada 2009., dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

- da se predmetna tražbina odnosi na presudom dosuđene troškove postupka sa zateznom kamatom u iznosu od 48. 895, 37 kn dok je trošak ovršnog postupka u kojemu je namirena ta tražbina 1.912,25 kn,

- da je tužiteljica 07. ožujka 2011. platila na račun punomoćnika tuženice iznos od 50.807,62 kn i da pobijanom presudom zahtjeva isplatu tog iznosa,

- da je u smislu odredbe članka 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) tuženica dužna vratiti tužiteljici iznos koji je primila po osnovi koja je otpala bez obzira na krivnju tužiteljice i to glavnicu, zatezne kamate i troškove ovršnog postupka jer da se sve što je isplaćeno temelji na ukinutoj presudi pa kako je primila iznos od 50.807,62 kn obvezao ju je na isplatu tog iznosa.

- na dosuđeni iznos, u smislu odredbe članak 1115. ZOO-a, obvezao ju je na isplatu zateznih kamata s tijekom od podnošenja zahtjeva za povrat, 12. srpnja 2019.

8. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaju tuženica. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Nije počinjena ni relativno bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., sud prvog stupnja nije povrijedio odredbu članka 8. ZPP-a već je pravilno analizirao sve provedene dokaze.

10. Pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženicu na isplatu iznosa od 41.051,25 kn na temelju odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) - dakle, zbog stjecanja bez osnove jer je taj iznos isplaćen tuženici u ovršnom postupku na temelju pravomoćne i ovršne isprave koja je nakon provedene ovrhe ukinuta.

11. Prema odredbi članka 1111. stavak 1. ZOO-a, koji se na sporni odnos stranaka primjenjuje na temelju odredbe članka 1165. stavak 1. tog Zakona, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu neke druge osobe, a taj prijelaz nema osnovu u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. U stavku 2. je određeno da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je naknadno otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

12. Donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 1406/12 od 12. ožujka 2019. kojim su ukinuti presude Općinskog suda u Samoboru, posl. br. P-1241/2007 od 28. listopada 2009. i presuda Županijskog suda Velikoj Gorici, posl. br. Gž-640/10 od 27. listopada 2010., otpala je pravna osnova na temelju koje tužitelj, a tamo tuženik izvršio isplatu utuženog iznosa s osnova naknade štete, a time su se ostvarile pretpostavke iz članka 1111. stavak 1. i 3. ZOO-a na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev i nastupila je obveza vraćanja primljenog iznosa tužitelju sadržanog u toj presudi od 41.051,25 kn.

13. Osim toga tužiteljici je pravilno dosuđen i iznos obračunatu zatezne kamate na taj iznos za razdoblje od dospijeća tražbine iz točke II pravomoćne presude Općinskog suda u Samoboru, posl.br. P-1241/2007, dana 28. listopada 2009. do isplate, 28. veljače 2011., u iznosu od 7. 794,12 kn jer je i to iznos koji je isplatila ovdje tužiteljica tuženici po osnovi ukinute presude te je pravilno dosudio tužiteljici iznos od 48. 845,37 kn i pobijanu presudu valjalo je potvrditi u tom dijelu.

14. Stoga, suprotni navodi tuženice u tom pogledu nisu osnovani.

15. Međutim, osnovano tuženica osporava utvrđenje suda prvog stupnja kojim joj je naloženo plaćanja troškova ovrhe u iznosu od 1.912,25 kn. Naime, navedeni prigovor tuženice ima uporište u odredbi članka 1117. stavak 2. ZOO-a, kojom je propisano da je stjecatelj dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala. Potraživanje troška ovršnog postupka ne proizlazi iz osnove koja je kasnije otpala, dakle ne proizlazi iz ovršne isprave na temelju koje je vođen ovršni postupak. To je samostalna tražbina koja je posljedica tužiteljičinog ne postupanja po pravomoćnoj sudskoj odluci i u odnosu na nju se ne primjenjuje odredba članka 1117. stavak 2. ZOO-a.

16. Iz toga razloga valjalo je preinačiti pobijanu presudu za iznos od 1.912,25 kn sa zateznim kamatama i odbiti tužbeni zahtjev u dom dijelu.

17. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a obvezao tuženicu kao poštenu stjecateljicu na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja zahtjeva.

18. Kako je kroz žalbenu fazu postupka tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 96,2 % dok je tuženik uspio u sporu u omjeru od 3,8 %, po sudu prvog stupnja pravilno utvrđene opravdane troškove postupka tužiteljice u iznosu od 5.466,00 kn valjalo je umanjiti te razmjerno uspjehu, utvrđenom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a koji iznosi 92,4 % (96.2-3,8%) potvrditi presudu u dijelu troškova postupka za iznos od 5.050,60 kn (5.466,00 %x 92,4%) odnosno odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova prvostupanjskog postupka za iznos od 415,40 kn.

19. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) tužiteljici koja je djelomično uspjela sa žalbom razmjerno tom uspjehu koji iznosi 3,8 % odmjeren je trošak sastavljanja žalbe uvećan za sudsku pristojbu u o iznosu od 112,70 kn (1.250,00+1.716,00 x3,8%).

20. Sukladno predmetnom utvrđenju, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

21. Nepobijana točka II. izreke presude ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 16. ožujka 2022.

Sutkinja

Brankica Malnar