REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-131/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K.1 iz K., OIB:…, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU M. K.2 , Ž. R. i S. K. M. sa sjedištem u K., protiv tuženika OSIGURANJE d.d., Z., OIB:…, zastupani po punomoćnicima iz OD Ž. & partneri d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-308/2021-28 od 1. prosinca 2021., 16. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-308/2021-28 od 1. prosinca 2021. te se sudi:

"Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Osiguranje d.d., Z., OIB:…, da tužitelju M. K.1 , K., OIB:… isplati iznos od 97.500,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 26.06.2019. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11 i 78/15), sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka od 9.800,00 kn i trošak žalbe od 2.887,05 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku Osiguranje d.d., Z., OIB:…, da tužitelju M. K.1 , K., OIB:… isplati iznos od 97.500,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 26.06.2019. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2 i st.8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11 I 78/15), sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos troška tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2 i st.8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11 I 78/15), sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene prvostupanjske presude, tužitelj je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom, u bitnome navodi, da u predmetu ne postoji niti jedan dokaz da bi tužitelj odbio se podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti ili narkotiziranosti, nasuprot tome sam tuženik predložio je u svom odgovoru na tužbu kao dokaz saslušanje svjedoka T. M., I. M. i M. S. iz čijih iskaza, kao i iskaza samog tužitelja, ne proizlazi da bi tužitelj bio pod utjecajem alkohola. Time prvostupanjski sud ne daje valjane razloge zbog čega ne prihvaća iskaze svjedoka, jedan krajnje objektivni dokaz – dopis Prekršajnog suda u Bjelovaru Stalne službe u Križevcima iz kojeg proizlazi da se protiv tužitelja nije vodio prekršajni postupak zbog vožnje pod utjecajem alkohola ili narkotika, a time je i dokazano da tužitelj nije nikad vozio vozilo pod utjecajem alkohola ili opojnih droga. Ukazuje da je prije podnošenja tužbe pokušano s tuženikom mirno riješiti spor ali je tuženik isto odbijao obrazloženjem da je isti neosnovan do dostave zatražene dokumentacije i nije mijenjao svoj stav, ne navodeći niti jedan razlog isključenja svoje obveze. Prvostupanjski sud obrazloženjem pobijane presude navodi da je između stranaka sporan pravni osnov i visina, a tuženik je svojim odgovorom na tužbu naveo da ne osporava visinu postavljenog zahtjeva, pa je očito da visina nije sporna, te je u tom dijelu i obrazloženje nejasno. Zbog navedenog, pogrešno je utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, time i da nema pravo na isplatu zatraženo tužbom u ovom predmetu. Zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno je i primijenjena odredba čl. 6. t. 26. Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska tuženika.

Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude uz nalog tuženiku da plati utuženi iznos i parnični trošak, a podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz zahtjev troška žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP).

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim ističe pravilnost i zakonitost pobijane presude, pozivom i na identičan stav odluka Županijskog suda u Splitu i Županijskog suda u Bjelovaru. Tužitelj nije alkotestiran jer se udaljio, odnosno pobjegao s mjesta nesreće a bijeg s mjesta prometne nesreće predstavlja radnju usmjerenu na odbijanje provođenja alkotestiranja koja rezultira gubitkom prava iz osiguranja. Nije točna tvrdnja tužitelja da prvostupanjski sud ne daje razloge zašto ne prihvaća iskaze svjedoka, kao i da na njihove iskaze nije bilo primjedbi, obzirom je ocjena iskaza svjedoka sadržana u obrazloženju prvostupanjske presude a prigovor na istinitost njihovog iskaza istaknut je na ročištu 8. lipnja 2021., dok je očito omaškom u pisanju navedena da je sporna visina, obzirom se i dalje u obrazloženju ne raspravlja o visini tužbenog zahtjeva, te to ne utječe na valjanost presude. Žalbeni je prijedlog odbijanje žalbe i potvrđivanje presude prvostupanjskog suda uz zahtjev za trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za isplatom štete temeljem police osiguranja automobilskog kaska, cijeneći odredbu čl. 6. t. 26. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska tuženika, da je razlog za isključenje obveze osiguratelja šteta nastala na vozilu ako vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika, osim za vozila rent-a-cara i kad vozilom upravlja djelatnik osiguranika ili ugovaratelja, te da se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u krvi utvrdi da udio alkohola iznosi 0,5 g/kg više ili se utvrdi prisutnost droge ili narkotika u organizmu ili ako se nakon prometne nesreće odbije podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti ili narkotiziranosti. Uvidom i u spis predmeta prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj PpP-1768/18 u kojem je vođen postupak protiv tužitelja zbog prekršajnog dijela iz čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u kojem je presudom tužitelj proglašen krivim jer kao vozač u prometu na cesti nije brzinu kretanja svog vozila prilagodio osobinama i stanju ceste tako da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, uslijed čega je izazvao prometnu nesreću, te pri tom kao vozač sudionik prometne nesreće nije popunio i potpisao Europsko izvješće ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima, dakle kao vozač sudionik prometne nesreće u kojoj je uzrokovana materijalna šteta napustio mjesto prometne nesreće a da nije vlasniku vozila ili druge oštećene stvari ostavio podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću. Navodeći iskaze svjedoka T. M., I. M., M. S. i tužitelja kao stranke, navodi da ne smatra u potpunosti vjerodostojnim iskaze svjedoka I. M. i M. S., obzirom da nisu u suglasju jer je svjedok I. M. izjavio da je na sajam u G. došao službenim automobilom, dok je M. S. izjavio kako su na sajam u G. išli s njegovim šogorom, pa stoga iskazi nisu jasni i nedvojbeni da bi se činjenično stanje nedvojbeno utvrdilo, kao i da ti iskazi nisu relevantni. Cijeneći odredbu čl. 6. t. 26. Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska koje je tužitelj morao znati obzirom čine sastavni dio police a odbio se podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti, time je izgubio pravo iz kasko osiguranja, odnosno time je isključena obveza tuženika na isplatu po polici jer se samovoljno udaljavanje tužitelja s mjesta prometne nezgode ima smatrati odbijanjem podvrgavanju ispitivanja alkoholiziranosti. Nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj napustio mjesto prometne nezgode, u policiju se javio tek sutradan kada više nije bilo moguće niti svrsishodno provoditi alkotestiranje a isto tako neobično je da je osoba D. K. sudjelovao u prometnoj nezgodi jer evidentno nije sudjelovao u prometnoj nezgodi, što proizlazi iz svih dokaza tijekom postupka, pa slijedom navedenog, utvrđuje kako tužitelj nije dokazao pravu osnovu tužbenog zahtjeva i time je tužbeni zahtjev odbijen.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku, pa tako nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Obzirom na žalbene navode i utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu tužiteljice pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio njezin tužbeni zahtjev.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom, a tako i u žalbenom dijelu postupka, sporno je da li je napuštanjem mjesta prometne nezgode tužitelj izbjegao ispitati alkoholiziranost i time osnovanost tužbenog zahtjeva, dok visina tužbenog zahtjeva nije sporna. Tuženik je i tijekom postupka naveo da bijeg sa mjesta prometne nesreće predstavlja radnju usmjerenu na odbijanje provođenja alkotestiranja i time presumpciju alkoholiziranosti tužitelja.

9. Tijekom postupka utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- da tužitelj kao osiguranik sa tuženikom ima zaključenu policu osiguranja automobilskog kaska osobnog automobila Audi A5 u vremenu trajanja od 17.11.2017. do 17. 11.2018.;

- da tužitelj 7. travnja 2018. upravljajući osobnim automobilom oko 20,55 sati brzinu kretanja vozila nije prilagodio osobinama i stanju ceste – zavoju, te je vozilom prešao na suprotnu stranu kolnika, gdje je došlo do udara prednjim lijevim bočnim cijelom osobnog automobila u prednji lijevi bočni dio osobnog automobila marke … u vlasništvu M. M., kojim je automobilom upravljao T. M., što je za posljedicu imalo odbacivanja osobnog automobila tužitelja po kolniku, udara u prometni znak Stop i PVC smjerokazni stupić vlasništvo PZC V., te slijetanja u desno van kolnika gdje je potom došlo do višestrukog prevrtanja vozila i zaustavljanja u polju;

- da je u prometnoj nesreći lake tjelesne ozljede zadobio T. M., i suputnici u automobilu tužitelja I. M. i M. S.;

- da je tužitelj napustio mjesto događaja;

- da iz zapisnika o očevidu PP Križevci od 7. travnja 2018., proizlazi da su dolaskom na mjesto događaja djelatnici Javne vatrogasne postrojbe otvorili osobni automobil reg. oznaka … i iz istog izvukli ozlijeđenog T. M., kojeg su potom djelatnici hitne medicinske pomoći prevezli u Opću bolnicu K. radi saniranja zadobivenih ozljeda, a vozač i putnici iz osobnog automobila reg.oz. … su napustili mjesto događaja i nisu zatečeni po dolasku policije, dok iz posebnog izvješća PP Križevci proizlazi, osim navedenog, da je nešto kasnije na mjesto događaja došao D. K. koji je izjavio da je vozač vozila …, te su T. M. i on prevezeni u Opću bolnicu K. gdje je od PP Koprivnica izvršeno alkotestiranje i kod obojice utvrđen 0,00 g/kg alkohola, dok su naknadno u bolnici zatečeni I. M. kod kojeg je utvrđeno alkotestom 0,78 g/kg alkohola i M. S. od 0,40 g/kg alkohola, te je započeto traganje za M. K.1 , upisanog vlasnika vozila, koji nije pronađen kod kuće, niti se javljao na telefon, već se idućeg dana 08. travnja 2018., uz branitelja javio u postaju gdje je ispitan;

- da je u odnosu na tužitelja od strane Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima PpP-1768/18 11. prosinca 2018. donesena presuda, uz izričito i detaljno priznanje okrivljenika-tužitelja u postupku u vezi prekršaja, kojom mu je izrečena novčana kazna od 3.000,00 kn obzirom da, kao vozač u prometu na cesti brzinu kretanja svog vozila nije prilagodio osobinama i stanju ceste, tako da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, uslijed čega je izazvao prometnu nesreću s ozlijeđenim osobama, te je istog dana u isto vrijeme u istom mjestu upravljao istim vozilom i pritom kao vozač sudionik prometne nesreće napustio mjesto prometne nesreće a nije popunio i potpisao Europsko izvješće ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima, te time počinio prekršaj iz čl. 51. st. 1. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaj iz čl. 176. st. 2. a u svezi sa čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz zabranu upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od jednog mjeseca;

- da je po prijavi, u predmetnom postupku tuženika, Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru temeljem odredbe čl. 206. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku odbacilo kaznenu prijavu podnesenu protiv nepoznatog počinitelja obzirom, da su policijski službenici PP Križevci koji su po dojavi došli na mjesto prometne nesreće poduzeli sve zakonom propisane mjere i radnje, te su utvrdili na terenu da je vozilom upravljao M. K.1 i poduzete radnje intenzivnog traganja ali isti nije pronađen i nije se uspio ostvariti kontakt, dok je M. K.1 kod podnositelja predmetne kaznene prijave i poduzeo radnje koje se odnose na ostvarivanje prava po polici osiguranja automobilskog kaska ali iz takvih postupanja nije moguće izvesti zaključak da bi bila ostvarena obilježja prijavljenog kaznenog djela prijevare u pokušaju, sa ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi bijegom sa mjesta nesreće, kao niti postupanjem policijskih službenika nisu ostvarena obilježja prijavljenog kaznenog djela,

- da je po prijedlogu tuženika i zatražena od strane prekršajnog suda informacija o postojanju prekršaja u odnosu na tužitelja vezano za alkoholiziranost, iz kojeg proizlazi da u odnosu na tužitelja nije vođen ni jedan postupak u odnosu na prekršajno djelo alkoholiziranosti u prometu, dok iz presude prekršajnog suda proizlazi da je jedino vođen postupak u odnosu na remećenje javnog reda i mira,

- da je odredbom čl.6. t. 26. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska tuženika propisano, da je iz osigurateljnog pokrića isključena šteta nastala na vozilu ako vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika, osim vozila rent-a-cara ili kad vozilom upravlja djelatnik osiguranika ili ugovaratelja a smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola, droga ili narkotika, između ostalog ako se nakon prometne nesreće odbije podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti ili narkotiziranosti;

- da je iskazom saslušani svjedok T. M. naveo, da je te večeri vozio se u autu sam i bio vezan, imao uključena svijetla, te je u jednom trenutku vidio četiri svjetla i auto je prelazio u njegovu traku, pokušao smotati koliko je išlo ali je došlo do prometne nezgode, da je došao gos. M. do njega i pitao dali je sve u redu, mada ne može točno tvrditi da je te večeri došao do njega i tužitelj jer se toga ne sjeća, iako ga je on idući dan nazvao i rekao da je i on došao do njega ali se toga ne sjeća, da je prevezen kolima hitne pomoći u koprivničku bolnicu a vatrogasci su ga izvlačili iz auta, te je ostavljen na promatranju u bolnici zbog opasnosti od puknuća slezene, a u trenutku dolaska policije na mjestu nezgode nije bio nitko;

- da je svjedok I. M. naveo, da je tog dana bio na sajmu u G., njegov prijatelj M. S. i on a tužitelj je došao po njih jer su si malo popili, da mu tijek prometne nezgode nije poznat jer nije sudjelovao u vožnji, niti očekivao takvo što, sjedio je na suvozačkom mjestu i čega se sjeća da je svog prijatelja M. koji je sjedio iza, vukao van jer je on bio ozlijeđen, da tužitelj nije vozio alkoholiziran jer su ga upravo zvali iz tog razloga da ne bi vozili alkoholizirani i ostali bez vozačke, da je do sajma u G. bio sa službenim vozilom a sa mjesta prometne nezgode se udaljio jer je išao potražiti pomoć i naišao na čovjeka koji je njega i M. S. odvezao na hitnu, prije nego što je hitna pomoć došla na mjesto nezgode i ne zna gdje je tada bio tužitelj,

- da je svjedok M. S. naveo, da su on i njegov prijatelj I. M. tog dana kad se dogodila prometne nezgoda išli na sajam u G., da su došli do G. sa njegovim šogorom, na sajmu su si malo popili i nisu htjeli nazad vozili jer šogor nije mogao natrag prevesti jer je morao ostati kod svog štanda, pa su tada nazvali prijatelja M. – tužitelja, da dođe po njih a da M. nije bio alkoholiziran kad je došao po njih, da je sjedio iza vozača i u trenutku prometne nezgode imao telefon i razgovarao sa prijateljem, te se sjeća samog udarca i završetka na polju – njivi, bio je ozlijeđen i pomogao mu je prijatelj I. M., a na pitanje tuženika gdje je otišao tužitelj, da je ležao na podu dok misli da je tužitelj otišao vidjeti drugog unesrećenog a obzirom da hitne nije dugo bilo I. M. je našao čovjeka na cesti, te ih je on odvezao na hitnu u K.,

- da prema iskazu tužitelja proizlazi, da je otišao u G. po I. M. i M. S. jer su oni popili a taj dan on nije uopće konzumirao alkohol koji ne pije već 13 godina, niti je u tih 13 godina imao kakav prekršaj da bi vozio alkoholiziran, da je u toj vožnji nešto počeo prčkati po radiju i prešao na drugu stranu kada se dogodila prometna nezgoda a auto T. je ostalo na cesti, dok su oni završili u polju i prvo što je napravio, obzirom da je I. ostalo sa M. u automobilu, on je otišao vidjeti šta je sa T. koji je sjedio i rekao da ga ne dira dok ne dođe hitna i da ga ne izvlači iz automobila, da su počeli dolaziti drugi automobili između ostalog i njegov poznanik iz viđenja, koji je stao dok je on bio u stanju tog šoka i ne možete znati kako ćete reagirati u takvoj situaciji, te ga je pitao dali želi da ga poveze, a bojao se i tate jer je njega i kasko osiguranje, iako automobil glasi na njega ali tata plaća kasko, pa ga je taj čovjek odvezao na selo baki u G. a mobitel je ostao u automobilu, gdje ga je i pronašao njegov tata, da je ostao kod bake noćiti, te nakon te noći i grižnje savjesti otišao na policiju dati iskaz i reći što se dogodilo, a na pitanje zašto je njegov brat došao na mjesto prometne nezgode i rekao da je on vozač, da može reći ono što je čuo, da se on uplašio i bojao se da netko nije poginuo i rekao da je on vozač ali ne zna gdje je brat bio u vrijeme kad je saznao za prometnu nezgodu.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je zahtjev tužitelja za naknadu štete osnovan i ostvareno pravo iz osiguranja osnovom čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78715, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO). Navodi prvostupanjskog suda o suprotnim iskazima I. M. i M. S., kao suputnicima u vozilu tužitelja, vezano za dolazak na sajam u G., mogu se prihvatiti ali isto tako u daljnjim navodima prvostupanjski sud smatra da isti nisu relevantni. Kada se cijene iskazi tih svjedoka, iako suprotno iskazuju o dolasku na sajam u G., nema posebnih dokaza da bi bilo tko vidio tužitelja da konzumira alkohol prije odlaska, kao ni zašto ih je tužitelj vozio. Točno je da je odgovornost tuženika za naknadu štete propisana Uvjetima za osiguranja automobilskog kaska iz kojeg pokrića su isključeni uvjeti ako se nakon prometne nesreće odbije podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti. U odnosu na predmetni slučaj ne može se zaključiti da je odlaskom sa lica mjesta tužitelj se odbio podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti, obzirom da se to izričito odnosi onda ukoliko je na mjestu nesreće odbio zatraženo ispitivanje. Takav bi postupak značio isključenje od odgovornosti ali odlazak sa mjesta nezgode, ne znači da je bio u alkoholiziranom stanju i da bi time izgubio pravo na osiguranje prema odredbama čl. 6. t. 26. Uvjeta tuženika, obzirom da nije dokazano da bi bio alkoholiziran, niti postoji zakonska odredba o presumciji alkoholiziranosti vozača.

11. Navedeno je i vidljivo iz odluka Vrhovnog suda a time i Rev-2827/2015 od 12. svibnja 2021., iz koje proizlazi da napuštanje mjesta nezgode nakon štetnog događaja ne može se smatrati odbijanjem podvrgavanja alkoholiziranosti, niti da je time bio pod utjecajem alkohola. I brojne druge revizijske odluke kao i Revd- 1764/2020 od 25. studenog 2020., te ostale odluke Vrhovnog suda također se pozivaju upravo na zaključku i istovjetnom pravnom shvaćanju.

12. Obzirom da tuženik nije sporio naznačenu visinu nastale štete, kao što je i tijekom postupka istaknuo da nema potrebe provoditi vještačenje na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode iz razloga što je u predmetu sporna odgovornost tuženika vezano za primjenu uvjeta kasko osiguranja, te da je tužitelj bijegom izgubio pravo po polici kasko osiguranja, što je utvrđeno kao neosnovano, time je i na pravilno utvrđeno činjenično stanje izveden pogrešan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa je prihvaćanjem žalbe tužitelja prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen temeljem odredbe čl. 373. t. a ZPP-a i odlučeno kao u izreci. Na dosuđen iznos teče i zatražena zakonska kamata osnovom čl. 943. ZOO-a u vezi sa čl. 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je propisano da je osiguratelj dužan u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva utvrditi odgovornost i visinu štete. Obzirom je prvi zahtjev za isplatom tuženiku podnesen 7. travnja 2018., nakon toga ponovljen 27. prosinca 2018., uz dostavljen dopis o mogućnosti mirnog rješenja spora od 21. veljače 2019. i 12. ožujka 2019., na koji je tuženik se očitovao o nemogućnosti mirnog rješenja spora, obvezan je na isplatu kamata obzirom na neispunjenje zahtjeva.

13. Kako je tužitelj uspio u postupku istom je priznat trošak po čl. 154. st. 1. ZPP-a i to za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, podneska od 14. svibnja 2021., podneska od 6. rujna 2021., po 100 bodova za svaku radnju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uz trošak pristupa na pripremno ročište 18.5.2021. od 50 % odvjetničke nagrade, obzirom se na istom nije raspravljalo o glavnoj stvari i nisu se provodili dokazi, dok su ročišta održana 8.6.2021., 16.11.2021. priznata od po 100 bodova a ročište za objavu 50 bodova uz PDV odnosno ukupno 7.812,05 kn. Priznata je plaćena pristojba na tužbu od 662,50 kn uz pristojbu na presudu prema rješenju prvostupanjskog suda u iznosu od 1.325,00 kn, odnosno ukupan trošak prvostupanjskog postupka od 9.800,00 kn. U odnosu na žalbu, osnovom čl. 166. ZPP-a priznati je trošak sastava žalbe od 1.562,50 kn uz pristojbu prema rješenju prvostupanjskog suda u visini od 1.325,00 kn odnosno ukupno 2.887,05 kn.

U Puli - Pola 16. ožujka 2022.

Sutkinja

Biljana Bojanić