Poslovni broj Gž-1638/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankice Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., OIB:…, iz S. B., zastupane po punomoćniku K. P., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika zavod, OIB:…, Z., zastupanog po generalnom punomoćniku K. K., zaposleniku tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-531/2018-12 od 22. siječnja 2020., 16. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-531/2018-12 od 22. siječnja 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, odbija se tužbeni zahtjev za isplatom na ime stjecanja bez osnove iznosa od 26.351,66 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke kao i zahtjev za isplatom troškova postupka tužiteljice.

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

3. Osporava utvrđenje suda prvog stupnja da rješenjem Ministarstva, porezne uprava od 12. kolovoza 2009. o otpisu duga i zastari prava na naplatu nije otpala osnova namirenja tražbine ovdje tuženika u ovršnom postupku. Iako je ovdje tuženik ishodio presudu iz 2003. kojom je ovdje tužiteljici naložena 13.030,44 kn sa zateznim kamatama i temeljem te presude je doneseno ovršno rješenje po osnovi kojega se namirio u ovršnom postupku tvrdi da je donošenjem konačnog akta Porezne uprave iz 2009. na drugi način predmetna presuda stavljena je izvan snage te da je otpala osnova namirenja predmetne tražbine iz drugih razloga.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbene tvrdnje.

6. Žalba nije osnovana.

7. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaju tužiteljica.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik od tužiteljice u ovršnom postupku rješenjem o ovrsi broj Ovr- 1051/2013 od 06. svibnja 2013., temeljenog na pravomoćne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-891/02-5 od 10. travnja 2003., kao ovršne isprave naplatio tražbinu u iznos od 26.351,66 kn,

- da je ovršnom ispravom, citiranom presudom, naloženo ovdje tužiteljici, da ovdje tuženiku, plati na ime doprinosa za osobno obvezno zdravstveno osiguranje, iznos od 13.030,44 kn, daljnju zakonsku zateznu kamatu na glavni dug od 9.187,97 kn, počevši od 13. ožujka 2003. do isplate od čega se iznos od 9.187,97 kn odnosi na neplaćeni doprinos za osobno obvezno zdravstveno osiguranje za razdoblje od 17. kolovoza 1998. do 19. prosinca 2000. dok se iznos od 3.842,47 kn odnosi na zateznu kamatu obračunatu na dospjeli, a neplaćeni doprinos za razdoblje od 15. rujna 1998. do 11. ožujka 2003. i da je ta odluka postala pravomoćna 30. travnja 2003. dok je ovršni postupak pokrenut 26. travnja 2013., znači unutar roka od 10 godina u smislu odredbe članka 233 stavak 1. ZOO-a,

- da je ovdje tužiteljica uložila žalbu na rješenje o ovrsi, te se pozvala na rješenje Ministarstva, P. u., PU S. B., I. S. B. od 12. kolovoza 2009. kojim rješenjem je utvrđena zastara prava na naplatu poreznog duga za razdoblje od 01. lipnja 1999. do 19. prosinca 2000., te je riješeno da će se istoj otpisati dug danom konačnosti tog rješenja. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-474/14- 2 od 26. ožujka 2014. odbijena je navedena žalba i potvrđeno je rješenje o ovrsi suda prvog stupnja, poslovni broj Ovr-1051/13 od 06. svibnja 2013. i sud prvog stupnja je ovdje tužiteljicu uputio na pokretanje parnice radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom rješenjem poslovni broj Ovr-1051/13-10 od 21. srpnja 2014., ali ista nije pokrenula tu parnicu,

- da je osnova naplate predmetnog duga pravomoćna presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu i da ta presuda nije ukinula pa nije otpala ni osnova temeljem koje je određena i provedena ovrha i tužiteljica ne ostvaruje pravo na povrat isplaćenog.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbeni navodima nije dovedeno u pitanje.

10. Tražbina tužiteljice temelji se na odredbi o stjecanju bez osnove i ista tvrdi da je donošenjem rješenja Ministarstva, P. u., PU S. B., I. S. B. od 12. kolovoza 2009. kojim je utvrđena zastara prava na naplatu poreznog duga za razdoblje od 01. lipnja 1999. do 19. prosinca 2000. prestala njezina obveza podmirenja te tražbine, odnosno da je tuženik namirenjem tog iznosa u ovršnom postupku stekao bez pravne osnove primljeni iznos od 26. 351,66 kn i da joj ga je dužan vratiti.

11. Odredba članka 1111. stavka 1. i 3. ZOO-a koja se primjenjuje na ovu pravnu situaciju glasi kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Budući da je predmetna tražbina namirena na temelju presude suda prvog stupnja poslovni broj P-891/02-5 od 10. travnja 2003., kao ovršne isprava i da ta presuda nije ukinuta, nije otpala osnova za namirenje te tražbine pa je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za vraćanjem primljenog po odredbama o stjecanju bez osnove.

13. Protivno žalbenim tvrdnjama, rješenje Ministarstva PU S. B., I. S. B. od 12. kolovoza 2009. kojim je utvrđena zastara prava na naplatu poreznog duga za razdoblje od 01. lipnja 1999. do 19. prosinca 2000., tražbine koja je sadržana i u presudi suda prvog stupnja poslovni broj P-891/02-5 od 10. travnja 2003. nema učinak na sadržaj predmetne presude i donošenjem tog rješenja nije otpala pravna osnova po osnovi koje je tuženica namirila isplatu od tužiteljice.

14. Žalbena tvrdnja da je takvim postupanjem presuda na drugi način izgubila svoju djelotvornost nije odlučna za odluku suda u ovom predmetu već je ovdje žaliteljica pozivajući se na tu tvrdnju mogla ostvariti eventualno pravo u ovršnom postupku.

15. Tek da je ukinuta presuda suda prvog stupnja poslovni broj P-891/02-5 od 10. travnja 2003., kao ovršna isprava na temelju koje je u ovršnom postupku – ovdje tuženik prisilno naplatio tražbinu, otpala bi pravna osnova za takvo stjecanje.

16. Nisu istinite ni žalbene tvrdnje da bi donošenjem predmetne odluke bilo povrijeđeno pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva zaštićeno člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju o ljudskim pravima.

17. Slijedom navedenog, svi žalbeni navodi su neosnovani te je valjalo odbiti žalbu tužiteljice i primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Rijeci, 16. ožujka 2022.

Sutkinja

Brankica Malnar