Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

10. Gž – 217/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja N. M. iz G., …, OIB:…, protiv protustranke N. Š. Š. iz R.S., …, …, radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi predlagatelja N. M. protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj R1-1/2022 od 12. siječnja 2022., dana 16. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagatelja N. M., ukida rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj R1-1/2022 od 12. siječnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se predlagatelj s prijedlogom radi priznanja strane sudske odluke rješenja Republike Srbije, Osnovnog suda u Novom Sadu, broj: P2. 149/2020 od 21. srpnja 2020."

2. Protiv citiranog rješenja suda prvog stupnja žalbu je izjavio predlagatelj N. M. iz svih žalbenih razloga u bitno ukazujući da je predložio priznanje tješenja Općinskog suda u Novom Sadu broj P-149/20 koje je postalo pravomoćno dana 2. veljače 2021., pa drži da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da isto nije podobno za priznanje jer se radi o privremenoj mjeri, obzirom da niti u jednom propisu nije određeno da se mogu priznati samo strane sudske odluke kojom se konačno u parničnom postupku odlučuje o nekom pravu ili obavezi, pa stoga smatra da nisu postojali opravdani razlozi da sud ne prizna takvu odluku. Ukazuje da je također pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da na stranoj odluci nije iskazana klauzula pravomoćnosti, jer je suprotno tome na istoj otisnuta klauzula pravomoćnosti sa danom 2. veljače 2021. Ističe da ovakvom odlukom prvostupanjskog suda su uskraćena i onemogućena prava djeteta, ovdje mlt M. M., ostvarivanje osobnih odnosa sa bliskom rodbinom, braćom i sestrama, te dolazak u mjesto G., a čime mu se nanosi nenadoknadiva šteta. Predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i prizna stranu sudsku odluku, podredno pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije svega treba reći da se u ovom izvanparničnom postupku, sukladno paragrafu 21. stavak 1. Zakona o vanparničnom postupku ("Narodne novine" broj 73/91. – dalje ZVP) supsidijarno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. – dalje ZPP).

6. Nije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14., u svezi članka 381., ZPP, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2., u svezi članka 381. ZPP.

7. No u pravu je predlagatelj N. M. da je prvostupanjski sud, zbog pogrešno zauzetog stava da se ne može priznati strana sudska odluka koja privremeno rješava neko statusno ili obvezno pravno pitanje, kao što je to ovdje slučaj, pogrešno primijenio materijalno pravo, te posljedično tome nije niti ispitivao da li su ispunjene ostale pretpostavke za priznanje strane sudske odluke.

8. Naime, prvostupanjski sud odbija prijedlog za priznanje strane sudske odluke rješenja Osnovnog suda u Novom Sadu broj: P2. 149/2020 od 21. srpnja 2020. iz razloga što je istom odlukom određena privremena mjera kojom se mlt. dijete stranaka povjerava ocu N. M. na samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, do pravomoćnog okončanja postupka u toj pravnoj stvari, pa prvostupanjski sud smatra da, samo iz razloga što tom odlukom odnosi između stranaka uređuju privremeno odnosno do pravomoćnog okončanja postupka da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za priznanje strane sudske odluke budući da se radi o odluci koja privremeno uređuje odnose između stranaka.

9. Ovakav pravni stav prvostupanjskog suda nije prihvatljiv jer prije svega prvostupanjski sud ne obrazlaže temeljem kojega materijalnog propisa je zabranjeno priznati stranu sudsku odluku samo iz razloga što je ista privremenog karaktera, odnosno što samo privremeno rješava neko statusno pitanje ili obvezu, a zatim ne daje niti ostale razloge zbog kojih se ovakva sudska odluka ne može priznati u Republici Hrvatskoj.

10. Prvostupanjski sud se naime poziva na odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17. – dalje ZMPP) no ne ukazuje koja to odredba tog Zakona priječi priznanje ovakve strane sudske odluke.

11. Odredba članka 66. stavak 1. ZMPP propisuje da se strana sudska odluka izjednačuje sa odlukom suda Republike Hrvatske i, ako bude priznata, ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj, prema stavku 2. istog članka stranom sudskom odlukom se smatra i sudska nagodba, a prema stavku 3. istog članka i odluka drugog tijela koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom ili sudskom nagodbom.

12. Dakle, odredba članka 66. ZMPP ne određuje niti konkretizira pojam sudske odluke u smislu njenog trajanja, odnosno da li ista privremeno ili trajno rješava neko statusno ili obvezno pravno pitanje među strankama ili u odnosu na samu osobu, pa stoga nije prihvatljiv pravni stav prvostupanjskog suda da se u Republici Hrvatskoj može priznati samo strana sudska odluka koja konačno rješava neko statusno, stvarno ili obvezno pravo ili pitanje među strankama.

13. U tom pravcu i članak 50. stavak 2., te članak 21. i 23. ZMPP, te članak 2. stavak 1. točka 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23. 12. 2003.).

14. Također treba reći da je odredbom članka 67. ZMPP propisano kakva sudska odluka i sa kojim elementima mora biti priložena prijedlogu, a odredbama članka 68. do 71 ZMPP iz kojih razloga se ne može priznati strana sudska odluka, a o kojim pitanjima i razlozima se prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, uopće nije bavio niti postojanje istih obrazlaže u pobijano odluci.

15. S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, žalbu predlagatelja N. M. uvažiti, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, utvrditi da li je prijedlog potpun, te eventualno predlagatelja N. M. pozvati na uređenje, te primjenom gore navedenih odredbi, utvrditi da li su ostvarene pretpostavke za priznanje strane suske odluke i donijeti novo rješenje te ga valjano obrazložiti.

U Zadru 16. ožujka 2022.

Sudac

Željko Đerđ, v.r.