REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 536/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRNELIĆ GRADNJA d.o.o., OIB 94384935084, Rijeka, P. R. Vitezovića 2., koga zastupa punomoćnik Kristian Plazonić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika KOMUNALNO DRUŠTVO VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o., OIB 80805858278, Rijeka, Dolac 14., koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-2156/14-4 od 31. kolovoza 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-1422/08-53 od 23. prosinca 2013., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 120.168,32 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2006. do isplate (toč. I izreke), dok je odbijen zahtjev za isplatom 2.177.264,33 kn (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 9.699,79 kn (toč. III izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I i II izreke, dok je preinačena u dijelu odluke o trošku postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Odgovoru na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije osnovan prigovor da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje drugostupanjske presude nije proturječno razlozima presude, pri čemu su jasno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o iskazima danim u postupku. U odnosu na revizijske navode kojima se tužitelj poziva na nalaz vještaka, odnosno dopis od 13. prosinca 2004., za istaknuti je da je riječ o navodima koje tužitelj nije iznosio u žalbi pa se drugostupanjski sud na njih u pobijanoj odluci nije niti mogao očitovati, a slijedom toga ni tužitelj ih nema ovlast iznositi u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 2.237.432,65 kn s osnove naknade štete u vidu izmakle koristi zbog tuženikove povrede ugovorne obveze iz ugovora o izvođenju zidarsko-obrtničkih radova kojeg je tužitelj sklopio kao izvođač tih radova na postojećim građevinama vodovoda, a tuženik kao naručitelj radova. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdi da je s tuženikom 14. veljače 2003. sklopio ugovor prema kojem je vrijednost ugovorenih radova koje se tuženik obvezao naručivati od tužitelja iznosila 1.494.219,40 kn godišnje a da je tuženik povrijedio ugovorne odredbe jer je naručivao radove u znatno manjem obujmu od ugovorenog te je pored toga predmetne radove naručivao od drugih osoba iako ih je prema ugovoru bio obvezan naručiti od tužitelja.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće činjenice;
- da je ukupno ostvaren prihod tužitelja po predmetnom ugovoru u razdoblju 2003.-2005. iznosio 950.037,78 kn,
- da nisu realizirani radovi u vrijednosti od 274.733,22 kn koji bi kad se odbiju troškovi donijeli dobit od 120.168,32 kn a koje radove je tuženik povjerio drugim izvođačima tijekom 2005.
10. Na temelju provedenog postupka sudovi su zaključili da iznos od 120.168,32 kn predstavlja štetu u vidu izmakle koristi koju je tužitelj pretrpio zbog povrede ugovorne obveze od strane tuženika. Nadalje, sudovi su zaključili da su stranke, premda su čl.5. ugovora odredile da se plaćanje obavlja na temelju situacije ili računa, a na osnovi stvarno izvedenih količina po jediničnim cijenama iz ponudbenog troškovnika, cijena radova iz čl. 1. predmetnog ugovora predstavlja ukupno ugovorenu cijenu i da je takav način određivanja cijene u skladu s odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj 117/01) o načinu izračunavanja cijene ponude.
11. Odredbom čl. 1. st. 4. ugovora, određeno je da se cijena radova koji su predmet tog ugovora utvrđuje u iznosu od 1.224.770,00 kn, a PDV iznosi 269.449,40 kn tako da ukupna cijena s PDV-om iznosi 1.494.219,40 kn. Budući da je naznačeno da navedena cijena predstavlja „cijenu radova koji su predmet ovog ugovora“ (a to su radovi koji bi se trebali izvoditi sukcesivno u razdoblju od tri godine) i da je u pozivu tuženika za javno nadmetanje u Narodnim novinama broj 60. od 6. prosinca 2002., na temelju kojeg poziva je sklopljen predmetni ugovor, naznačeno da će se tražene robe, radove i usluge realizirati sukcesivno tijekom naredne tri godine na temelju čl. 42. st. 2. toč. 2. Zakona o javnom nabavi (kojom je propisano da se cijena ponude izražava za cjelokupan predmet nabave ili ako to dopušteno u dokumentaciji za nadmetanje za svaku grupu ili dijelove predmeta nabave koji su predmet nadmetanja), kao i da je u prethodnom razdoblju od 1999. do 2002. ukupna vrijednost radova za to razdoblje koje je tuženik isplatio tužitelju iznosila 1.216.669,86 kn – to je prema ocjeni ovog revizijskog suda ispravan zaključak nižestupanjskih sudova da iznos 1.494.219,40 kn predstavlja ukupnu cijenu svih radova u trogodišnjem razdoblju. To tim više što je čl. 66. Zakona o javnom nabavi propisano da ugovor mora biti u skladu s objavljenom ponudom (a u ponudi objavljenoj u Narodnim novinama je navedena cijena u rasponu od 1.223.750,00 kn do 1.564.050,00 kn).
12. S obzirom na pravilan zaključak nižestupanjskih sudova u pogledu ugovorene cijene, to prigovor zastare (s kojeg osnova su također sudovi odbili tužbeni zahtjev) nije relevantan i ovaj revizijski sud nije ni razmatrao revizijske navode kojima se osporava zaključak o zastari potraživanja.
13. Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 15. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
