REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4265/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G. iz I., OIB: …, koga zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u R., protiv tuženika I. - I. d.d. Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-968/2020- 2 od 2. lipnja 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr- 201/2020-5 od 23. lipnja 2020., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-968/2020-2 od 2. lipnja 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-201/2020-5 od 23. lipnja 2020. na način da je tužbeni zahtjev odbijen.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio dva pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a u obrazloženju važnosti postavljenih pitanja pozvao se na više odluka revizijskog suda i županijskih sudova.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je prijedlog nedopušten.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće između plaće tužitelja i radnika koje je imao sklopljen ugovor o radu za isto radno mjesto kao tužitelj. Drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe Kolektivnog ugovora tuženika i ugovore o radu kojima su tužitelj i tuženik u utuženom razdoblju ugovarali plaću. Kolektivnim ugovorom tuženika definirani su platni razredi i kriteriji vrednovanja, pa je tako za platni razred E07 u koji je uvršten tužitelj, a i usporedni radnik koji je radio na istom radnom mjestu, bila propisana minimalna osnovica od 6.100,00 kn, a maksimalna osnovica od 10.000,00 kn. Budući da je tužitelj ugovorio plaću u visini koja je u okviru platnog razreda u koji je uvršteno njegovo radno mjesto, drugostupanjski sud je zaključio da tužitelj nema pravo na utuženu razliku plaće.
6. Prvim pitanjem tužitelj, u bitnom, pita je li tuženik smio s tužiteljem sklopiti ugovor o radu kojim je za rad jednake vrijednosti isplaćivao manju plaću od one koju je redovito isplaćivao drugim radnicima za isti rad.
6.1. Za navedeno pravno pitanje tužitelj nije izložio odgovarajuće odnosno dostatne razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. Odluke županijskih sudova na koje se pozvao odnose se na situaciju kada je radnik temeljem usmenog naloga faktično obavljao poslove drugog radnog mjesta. U predmetu broj Revr-704/14 predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je prednik tužiteljice imao sklopljen ugovor o radu za drugo radno mjesto te zahtjev za isplatu razlike plaće između poslova „reporter“ i „komentator“. U predmetu broj Revr-925/17 predmet spora je isplata razlike plaće između radnog mjesta novinara-suradnika i plaće radnog mjesta urednika za koje poslove tužitelj tvrdi da ih je faktično obavljao, dok se odluka ovog suda broj Revr-106/07 od 30. svibnja 2007. odnosi na isplatu otpremnine i razlike otpremnine.
6.2. Navedene odluke ne daju značaj važnosti prvom postavljenom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, jer su donesene u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja nije usporediva s onom u ovom predmetu. Stoga prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Drugo postavljeno pitanje odnosi se na djelomičnu ništetnost ugovora o radu u dijelu sporazuma o plaći.
7.1. Ni u odnosu na to pitanje tužitelj nije izložio odgovarajuće razloge važnosti, jer u odlukama na koje se pozvao u odnosu na to pitanje nije izraženo neko pravno shvaćanje. Stoga ni drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb,15. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
