REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1697/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice SH rođ. S iz [adresa], i II-tužiteljice TH rođ S iz [adresa], T [adresa], koje obje zastupa punomoćnica Nedjeljka Asanović-Sarić, odvjetnica u Dubrovniku, protiv nasljednika iza tuženice pok. AH iz [adresa], I-tuženika ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženika IH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III-tuženika OH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, radi utvrđenja ništetnom oporuke, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-595/2015-4 od 15. studenog 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-128/12-44 od 26. veljače 2015., u sjednici dana 15. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-595/2015-4 od 15. studenog 2017. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Metkoviću presudom poslovni broj P-128/12-44 od 26. veljače 2015. utvrdio je ništetnom oporuku pred svjedocima pok, LH od 6. siječnja 2011. (toč. 1. izreke).

1.1. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljicama parnične troškove u iznosu od 26.625,50 kuna (toč. 2. izreke).

2. Županijski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj Gž-595/2015-4 od 15. studenog 2017. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Tako je suđeno u sporu radi utvrđenja ništetnom oporuke pok. LH sačinjene pred svjedocima zbog toga što oporučitelj nije potpisao navedenu oporuku, pa nisu ispunjene pretpostavke njezine valjanosti po čl. 31. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, dalje.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), kojom pobija presudu zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZPP. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužiteljice su odgovorile na reviziju te su navele da je revizija nepravovremena, jer je drugostupanjska presuda donesena 15. studenog 2017., a revizija nije podnesena u roku od trideset dana. Također drže da je podnesena od osoba za koje nije izvjesno da su nasljednici iza pokojne tuženice AH, a ako sud nađe da je revizija pravovremena i podnesena od ovlaštenih osoba, predložile su odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, i to samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Revizija je pravovremena i podnesena od ovlaštenih osoba.

7.1. Nije osnovana tvrdnja tužiteljica da je revizija nepravovremena. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude. Prema stanju spisa pobijana drugostupanjska presuda je dostavljena podnositelju revizije (punomoćniku) 4. lipnja 2018., a revizija je podnesena Vrhovnom sudu RH putem prvostupanjskog suda dana 28. lipnja 2018., dakle unutar roka od trideset dana od dostave presude.

7.2. Neosnovano tužiteljice tvrde da je revizija podnesena od neovlaštenih osoba, jer je na srani tuženika u ovoj parnici sudjelovala AH iz [adresa], a reviziju su podnijeli njezini nasljednici ĆH, IH i OH.

8. Revizija je neosnovana.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je valjanost oporuke ostavitelja, pok. VH pok. A, sačinjene pred svjedocima od 6. siječnja 2011. Tužiteljice su podnijele tužbu protiv tuženice nakon što je rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, broj O-30/11 od 1. veljače 2012., prekinut ostavinski postupak iza smrti pok. VH pok. A u kojem je bila sporna valjanost oporuke, a tužiteljice su upućene da u roku od 30 dana pokrenu postupak protiv tuženice radi utvrđenja nevaljanosti oporuke.

10. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka ništetnost predmetne oporuke, a s tim u vezi pravilna primjena odredaba čl. 29. i 31. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, dalje: ZN). Svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti oporuke tužitelji su temeljili na tvrdnjama da je sada pokojni DH liječen u Općoj bolnici Dubrovnik u razdoblju od 19. prosinca 2010. do 5. siječnja 2011., nakon što je 19. prosinca 2010. pao na stepenicama i pretrpio tešku ozljedu glave. Nakon izlaska iz bolnice tuženice su smjestile sada pokojnog VH u dom za starije i nemoćne osobe u [adresa], te su organizirale na dan 6. siječnja 2011. potpisivanje oporuke pred svjedocima, u vrijeme kad on nije mogao potpisati oporuku niti je mogao shvatiti posljedice potpisa oporuke.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-da je predmetom spora pisana oporuka pred svjedocima sa nadnevkom od 6. siječnja 2011. na kojoj su potpisi svjedoka MH i PH;

- prema iskazu svjedoka MH sada pokojni DH je bio u trenutku potpisivanja oporuke u krevetu, više u sjedećem nego u ležećem položaju, a nije mu poznato od čega je sada pokojnik bolovao i njegovo opće zdravstveno stanje, dok je svjedok oporuke PH potvrdio da je sada pokojnik bio bolestan i tresle su mu se ruke, ali nije znao od čega je ovaj bolovao, ali je mogao potpisati oporuku;

-prema nalazu sudskog vještaka grafologa SHB, odnosno zapisnika o vještačenju Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, Centra za forenzična ispitivanja, Istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, sada pok. DH nije potpisao spornu oporuku, jer je njegov potpis s godinama „propadao“ uslijed uznapredovane Parkinsonove bolesti (što je utvrđeno usporedbom njegovih potpisa u dužem vremenskom slijedu), a potpis na oporuci počinje slovima pisanim slabije kvalitete i ritma s prekidima, a nastavak potpisa je pisan s drugim ritmom i kvalitetom, što ukazuje da sada pokojnik nije mogao dovršiti potpis nego je oporuka potpisana od strane druge osobe.

11.1. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da ostavitelj nije ispisao potpis na oporuci od 6. siječnja 2011., pa su primjenom odredbe članka 29. i 31. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03 i 163/03 i 35/05 – u daljnjem tekstu: ZN) zaključili da oporuka ne ispunjava uvjete valjanosti propisane člankom 31. stavak 1. ZN-a prihvatio tužbeni zahtjev.

12. Tuženici su u reviziji naveli da je u donošenu pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, jer presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama, te bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 5. ZPP učinjena pred drugostupanjskim sudom, jer se taj sud nije izjasnio o žalbenim navodima tuženika.

13. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno tvrdni tuženika nižestupanjske presude sadrže valjane razloge o odlučnim činjenicama. U postupku je bilo sporno je li ostavitelj potpisao oporuku, a s tim u vezi jesu ili ispunjene pretpostavke za valjanost predmetne oporuke pred svjedocima sukladno odredbi čl. 31. st. 1. ZN, prema kojoj oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Ovu spornu činjenicu prvostupanjski sud je utvrdio na temelju ocjene svakog pojedinačnog dokaza ( iskaza svjedoka i nalaza vještaka), te svih dokaza zajedno. Presuda je sveobuhvatno i neproturječno obrazložena u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP.

14. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i nije bilo potrebe ponavljati činjenična utvrđenja iz prvostupanjske presude, a odgovorio je i na žalbene navode tuženika u skladu s odredbom čl. 375. ZPP, pa u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Tuženici su u okviru navoda o bitnim povredama sadržajno zapravo ukazali na (po njima) pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na zdravstveno stanje ostavitelja u vrijeme sastavljanja oporuke i utvrđenje da ostavitelj nije stavio svoj potpis na oporuku nego je potpisivanje dovršio netko od prisutnih osoba. Međutim, pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po odredbi čl. 385. ZPP.

14.1. Tuženici su sadržajno ukazali i na navodnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP počinjenu pred prvostupanjskim sudom time što sud nije prihvatio dokazni prijedlog za novo vještačenje, a drugostupanjski sud nije po žalbi tuženika sankcionirao tu povredu. U odnosu na ovaj revizijski navod valja poći od odredbe čl. 8. ZPP koja glasi: Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Nadalje, prema odredbi čl. 220. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud nije dužan izvesti sve dokaze koje su stranke predložile, ali je dužan obrazložiti zašto odbija izvesti dokaz, što je u ovom slučaju prvostupanjski sud i obrazložio.

15. U odnosu na tvrdnje tuženika o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 212. ZPP počinjenoj time što nakon smrti tuženice AH nije doneseno rješenje o prekidu postupka. ovaj sud je ocijenio da navedena okolnost nije utjecala niti je mogla utjecati na zakonitost drugostupanjske presude jer su zakonski nasljednici preuzeli parnicu i podnijeli reviziju, pri čemu nisu izgubili zakonom zagarantirana prava u ovoj parnici.

16. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja prema odredbi čl. 365. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. 16.1. U ovom slučaju je sporna pravilna primjena odredbe čl. 31. st. 1. ZN koja glasi:

(1) Oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.

17. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje prvostupanjske presude, potvrđene drugostupanjskom presudom, prihvaća i ovaj sud.

18. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

19. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

20. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

21. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 15. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil