REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3749/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1030/2019-3 od 13. travnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, broj Pr-100/2017-30 od 30. svibnja 2019., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1030/2019-3 od 13. travnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, broj Pr-100/2017-30 od 30. svibnja 2019.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila dva pravna pitanja koja se odnose na naknadu za neiskorištene slobodne dane te pravo djelatnih vojnih osoba na priznavanje prekovremenog rada. Navodi da se radi o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a u obrazloženju važnosti postavljenih pitanja ukazuje na presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-332/2017 od 24. rujna 2019., presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-775/2018 od 11. prosinca 2019. i presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž R-600/2020 od 1. prosinca 2020.
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da u odnosu na prvo pitanje koje se odnosi na naknadu za neiskorištene slobodne dane tuženica nije izložila odgovarajuće razloge važnosti. Naime, odlukom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-332/2017 od 24. rujna 2019. suđeno je identično kao i u ovom predmetu, dok u ostalim odlukama na koje se tuženica poziva županijski sudovi u odnosu na prvo pitanje nisu izrazili nikakvo pravno shvaćanje.
5. Postavljajući drugo pitanje koje se odnosi na prekovremeni rad tuženica polazi od pogrešne pretpostavke da je tužitelju za dežurstvo priznato 16 sati rada dnevno kao prekovremeni rad. Drugostupanjski sud je dosudio tužitelju razliku plaće prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da je vještak obračunavao prekovremeni rad u trajanju od 4 sata dnevno i da se taj prekovremeni rad ne odnosi na vrijeme dežurstva. Stoga je, postupajući nadalje sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP-a, ovaj sud ocijenio da drugo postavljeno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu, pa ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 15. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
