1              Poslovni broj Gž Ob-51/2024-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ob-51/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Mirjani Rubić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari predlagatelja Zavoda, OIB ..., Područni ured R., protiv protustranaka 1. maloljetnog M. O. M., OIB ..., iz R., kojeg zastupa posebna skrbnica T. K. iz Centra, Podružnica R., 2. I. O. M., OIB ..., iz R., 3. D. M., OIB ..., iz R., s boravištem u R., Centra I. B. M., OIB ..., L. i 5. D. D., OIB ..., iz S., radi oduzimanja prava na stanovanje i povjeravanja svakodnevne skrbi drugoj osobi, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci pod brojem R1 Ob-919/2022-42 od 19. prosinca 2023., dana 8. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci pod brojem R1 Ob-919/2022-42 od 19. prosinca 2023.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja da se protustrankama I. O. M. i D. M. oduzme pravo na stanovanje s maloljetnim sinom M. O. M. te da se svakodnevna skrb o maloljetnom M. O. M. povjeri udomitelju D. D. (toč. I.), a ujedno je ukinuta privremena mjera određena rješenjem tog suda pod poslovnim brojem R1 Ob-919/2022-5 od 16. prosinca 2022.

 

2.Protiv citirane odluke žali se predlagatelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbeni je prijedlog ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1.Na žalbu je odgovorila protustranka pod 2. I. O. M. u bitnom smatrajući je neosnovanom te predlažući njezino odbijanje.

 

3.Žalba predlagatelja nije osnovana.

 

4.Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje kako u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5.Predmet postupka je zahtjev predlagatelja Zavoda, Područni ured R. za oduzimanje prava na stanovanje s mlt. djetetom M. O. rođenim ... te privremeno povjeravanje djeteta na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji D. D. iz S.

 

6.U provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

 

-kako je žurnom mjerom predlagatelja od 14. listopada 2022. mlt. M. O. (rođen ...) izdvojen od roditelja, majke I. O. M. s kojom je živio te smješten u Dječjem domu I. B. M., L.,

-kako je rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 19. listopada 2022. mal. M. O. privremeno povjeren i smješten u Dječji dom I. B. M., L., na rok od 30 dana počevši od 19.listopada 2022., koja mjera je produljena za daljnjih 30 dana rješenjem istog suda od 17. studenog 2022., sve uz regulirane osobne odnose majke i djeteta, a tadašnji Centar, Područni ured R. (sada Zavod, Područni ured R.) sastavio i dostavio prvostupanjskom sudu Obiteljsku procjenu od 9. prosinca 2022.,

-kako je rješenjem (privremena mjera) Općinskog suda u Rijeci R1 Ob-919/2022 od 16. prosinca 2022. mal. M. O., povjeren na stanovanje Dječjem domu I. B. M., L., određeno je održavanje osobnih odnosa djeteta te majke I. O. M. i oca M. O. izravno i neizravno (videopozivom ili telefonom) sukladno pravilima i kućnom redu Dječjeg doma uz trajanje spomenute privremene mjere do pravomoćnog okončanja konkretnog postupka ili drugačije odluke suda, nakon čega je predlagatelj donio rješenje od 18. siječnja 2023. na temelju kojeg je dijete preselio iz Dječjeg doma I. B. M. u Lovranu kod udomitelja D. D. u S.,

-kako je provedenim kombiniranim vještačenjem od 25. rujna 2023. po sudskim vještacima dr. T. K., specijalistici psihijatrije, subspecijalistici psihijatrije, dječje i adolescentne psihijatrije te dr. I. F. M., specijalistici kliničke psihologije utvrđeno kako majka I. O. M. zadovoljava kriterije za dijagnozu ovisnog poremećaja ličnosti uz komorbiditet ovisnost o alkoholu, aktualno je u stabilnoj apstinenciji od 9 mjeseci, time da je prilikom pregleda kontakt s njome je uredno uspostavljen i održavan, motivirana je za razgovor, uredno orijentirana u svim pravcima, misaoni je tijek uredan, sadržajno ne producira dublje psihopatologije, stječe se dojam boljeg uvida u sebe i svoje psihičko stanje. Verbalizirala je motivaciju za brigu o djetetu što dokazuje održavanjem kontinuiranog kontakta s njime; mnestički je i intelektualno očuvana, voljno-nagonski održana, bez auto ili heterodestruktivnosti; liječenje po psihijatru je potaknuto željom za vlastitom dobrobiti i dobrobiti njezinog djeteta, uz terapeuta se osjeća sigurno, u liječenju je dosljedna, čemu govori u prilog stabilna apstinencija od alkohola i redovito uzimanje psihofarmaka, a tijekom liječenja nije pokazivala znakove drugih psihičkih poremećaja; neovisno o nestabilnim odnosima u primarnoj obitelji, kao i negativnim iskustvima iz primarne obitelji, pokazuje kapacitet za introspekciju i bazično povjerenje koje aktualno ima u svog terapeuta. O svojim problemima može nesmetano razgovarati, što govori u prilog prorade negativnih iskustava iz prošlosti te je u stabilnoj je socio-ekonomskoj situaciji, ima stalan izvor prihoda i krug prijatelja, dok kompletna obrada oca D. M. nije provedena tijekom vještačenja zbog njegove nesuradljivosti,

-kako je (nalaz i mišljenje vještaka) maloljetni M. O. M. dječak disharmoničnog psihomotornog razvoja, urednih globalnih intelektualnih sposobnosti, nezrele senzomotorike, uz očuvanu pažnju i koncentraciju, pojačane je zabrinutosti uz potrebu da idealizira roditelje te zadovoljava kriterije za dijagnozu mješovitog specifičnog poremećaja, s majkom je u svakodnevnom kontaktu, opservira se topao odnos, M. je s njom prisan, što se notira u interakciji te žudi za majkom,

-kako su vještaci zaključili da majka pokazuje bolji uvid u svoje psihičko stanje, neovisno o krhkoj strukturi osobnosti, u stabilnoj je apstinenciji od ovisnosti o alkoholu, roditelji ne pokazuju dobro suroditeljstvo te je prema načelu kontinuiteta i s obzirom na dosadašnji razvoj dječaka mišljenje vještaka da je majka podobniji roditelj za sina s obzirom na njihov dosadašnji odnos a u svakom slučaju, imajući u vidu vulnerabilnost majke predložili su njezin daljnji psihijatrijski tretman i podršku nadležnog Zavoda.

 

7.Slijedom izloženog, držeći kako se u konkretnoj situaciji izdvajanje maloljetnog M. u listopadu 2022. u jednom trenutku pokazalo kao nužnost, ali je razdoblje od godine dana majka iskoristila za rad na sebi, tražeći i ishodeći stručnu pomoć i kontinuirano se liječeći stječući uvid u svoje stanje, te je motivirana u liječenju i prihvaća svoje nedostatke, ali je na njima i dalje spremna raditi i ispravljati ih, te je imajući u vidu majčinu dijagnozu smatrao kako treba još vremena da bi se moglo reći da je izliječena, ali je kroz promatrano razdoblje pokazala ustrajnost i volju za liječenjem, a sve kako bi stekla uvjete za preuzimanje svakodnevne skrbi o sinu te je pored svih terapijskih postupaka koje primjenjuje voljna i spremna prihvatiti bilo kakve programe podrške za koje i sama smatra da su joj potrebni, kako zbog njezinih problema, tako i zbog razvojnih poteškoća samog M., a uz sve navedeno cijelo je vrijeme u kontinuiranom i svakodnevnom kontaktu s M. te je u cijelosti uključena u njegov život, što sve proizlazi iz dokaznog postupka, pa tako provedenog vještačenja, medicinske dokumentacije i majčinog iskaza, sud prvog stupnja smatrao je kako su se stekli uvjeti da M. bude vraćen svojoj majci kojoj je povjeren na stanovanje jer je pokazala dovoljan napredak u svom funkcioniranju, dovoljnu kritičnost spram svog zdravstvenog stanja, uložila dovoljno truda u stvaranje uvjeta kako bi preuzela svakodnevnu skrb o M. i da se M. ponovno povjeri upravo njoj.

 

8.Na temelju izloženog prvostupanjski je sud poštujući pravo maloljetnog M. na život u svojoj obitelji te procjenjujući kako njegova dobrobit neće biti ugrožena uz mogućnost blažih intervencija u obiteljski život obitelji M. O. odbio kao neosnovan prijedlog predlagatelja te istovremeno ukinuo privremenu mjeru određenu rješenjem od 16. prosinca 2022.

 

9.Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza izvedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio prema odredbi članka 8. ZPP i o čemu prvostupanjska odluka sadrži razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjski sud je naveo jasne, iscrpne i prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a što žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

 

10.Odredbom čl. 155. st. 1. t. 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ) propisano je da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi na temelju obiteljske procjene Centra da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djece.

 

10.1.Člankom 158. st. 1. ObZ propisano je kako se mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi određuje u trajanju do godine dana, dok je st. 2. i 3. istog čl. propisano da sud može u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili CZSS produljiti trajanje ove mjere za najviše još jednu godinu te da će CZSS najkasnije 30 dana prije isteka vremena iz stavka 1. i 2. ovog članka podnijeti sudu završno izvješće o djetetu i roditelju kojem je oduzeto pravo na stanovanje s djetetom.

 

10.2.Prema čl. 129. st. 1. ObZ dijete će se izdvojiti iz obitelji samo ako se zaštita prava i dobrobiti djeteta ne može postići nekom blažom mjerom.

 

11.Neutemeljeno predlagatelj osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

12.Žalba predlagatelja uglavnom se svodi na reprodukciju sadržaja Obiteljske procjene od 9. prosinca 2022. i akcentiranja problema u obitelji te ukazivanja na mjere stručne pomoći koje su od strane predlagatelja kao nadležnog tijela bile određivane roditeljima.

 

12.1.Međutim, iz te procjene ujedno proizlazi i kako je majka mal. M. i u fazi liječenja ulagala napor u majčinski odnos prema sinu koji je u njezinoj pratnji redovito dolazio na sistematske i druge liječničke preglede te bio redovito cijepljen, kako je majka procijenjena i kao previše zaštitnička prema mlt. M., kako majka iskazuje veće roditeljske kapacitete i spremnost na potrebne promjene, kao i da u svemu surađuje s voditeljima mjere i Centrom (Zavodom) i pokazuje odgovornost prema mlt. sinu te se i sama javlja za pomoć, da izvršava i pridržava se svih postignutih dogovora, uključuje se u sve propisane tretmane te je motivirana za promjenu nepovoljne životne situacije, kako je osnovna skrb za mlt. dječaka i ranije bila prikladna te su njegove osnovne životne potrebe bile zadovoljene, kako se majka mlt. M. adekvatno brinula o djetetu, dostavljala voditeljici mjere nalaze, pripremala na sve susrete s ocem održane pod nadzorom stručne osobe, unatoč visoko konfliktnom razvodu i pretrpljenom nasilju.

 

13.Provedenim vještačenjem po vještacima psihijatrici dr. T. K. i psihologici I. F. M. utvrđeno je, a čemu žalitelj nije ponudio konkretnih protudokaza kako je majka u stabilnoj apstinenciji i visoko motivirana za skrb o djetetu, kako između majke i djeteta postoji topao i blizak odnos te kako je mlt. M. dijete s mješovitim razvojnim poremećajem za kojeg je nužno da mu se omogući kontinuitet iste osobe koja o dječaku skrbi tj. roditelja koji je neophodan za emocionalno zadovoljavanje pojačanih potreba djeteta s teškoćama u razvoju.

 

13.1.Također, iz nalaza vještaka proizlazi kako majka nema dublju psihopatologiju, nije psihotična te da je anksiozna i napeta zbog reakcije na traumu i stres, kao i da je "najgore što je ikad napravila što se dovela u situaciju da joj oduzmu M.", a iz svih dokaza tijekom postupka, pa tako i priložene medicinske dokumentacije koja sasvim sigurno objektivizira majčino stanje kao i vrijeme obavljanja pregleda i rezultate istih zaključiti kako je majka u kontinuiranom psihijatrijskom tretmanu, stabilnoj apstinenciji i redovito uzima propisane lijekove te da, neovisno o krhkoj osobnosti, ima uvid u psihičko stanje te je podoban roditelj mlt. M. s kojim je u svakodnevnom kontaktu, opservira se topao odnos, M. je s njom prisan što se notira u interakciji te žudi za majkom.

 

13.2.Nalaz i mišljenje vještaka nisu dovedeni u sumnju te ga je prvostupanjski sud valjano smatrao objektivnim i stručnim, čemu je dodati kako mu predlagatelj nije iznio konkretne primjedbe, izuzev stava da je isti utemeljen na odnosu majke i sina, što je protivno tvrdnji žalitelja i trebalo biti uključeno u procjenu.

 

14.Prema čl. 129. st. 4. ObZ-a mjera izdvajanja djeteta iz obitelji ne smije trajati dulje no što je to nužno da bi se zaštitila prava i dobrobit djeteta, dok isti članak u st. 3. propisuje da je svrha te mjere ne samo zaštita djetetova života, zdravlja i razvoja, osiguravanja primjerene skrbi o djetetu izvan obitelji, već i stvaranje uvjeta za djetetov povratak u obitelj.

 

14.1.Ovo je načelo, kako je to ispravno cijenio i prvostupanjski sud preuzeto iz Konvencije o pravima djeteta-članak 9., prema kojem će države stranke osigurati da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležne vlasti pod sudbenim nadzorom odluče, u skladu s važećim zakonima i postupcima, da je odvajanje potrebno radi dobrobiti djeteta, pa je dakle, izdvajanje djeteta iz obitelji krajnja mjera koja se određuje samo u situacijama kada se drugim blažim mjerama ne može osigurati sigurnost i dobrobit djeteta, a da istovremeno dijete ostane živjeti s oba ili barem s jednim od roditelja.

 

14.2.Prema navedenom, ova se mjera predviđa kao iznimka koja može trajati kratko i tijekom koje je potrebno poduzimati aktivnosti u cilju ostvarenja uvjeta za što raniji povratak djeteta u obitelj, a u konkretnom slučaju utvrđene okolnosti upućivale su na donošenje pobijane odluke koja je i po nalaženju ovog suda sukladna dobrobiti djeteta, čime nije isključena uloga predlagatelja u pomaganju osobama s teškoćama te pomaganju u prevladavanju tih teškoća, kako je i izloženo u prvostupanjskoj odluci.

 

15.Žalitelju je odgovoriti kako je posebna skrbnica prihvatila nalaz i mišljenje vještaka ujedno argumentirano obrazlažući radi čega nije provela razgovor s mlt. M. kada je ukazala na njegovo zdravstveno stanje i činjenicu da je tijekom vještačenja nedvojbeno utvrđena volja mlt. M., što je sve imao u vidu i sud prvog stupnja kod donošenja odluke.

 

16.Prema navedenom dakle proizlazi kako je u prvostupanjskom postupku detaljno ispitana cjelokupna obiteljska situacija, a osobito čimbenici činjenične, emotivne, psihološke, ekonomske i zdravstvene prirode te da je donesena odluka u najboljem interesu djeteta.

 

17.Iz izloženog proizlazi kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva žalitelj, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, žalbu žalitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsko rješenje potvrditi na temelju odredbe članaka 381. u svezi sa čl. 380. stavak 1. toč. 2. ZPP-a.

 

U Splitu 8. ožujka 2024.