REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 44 Pž-620/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja A. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. & P. u Z. (ranije V.-C. d.o.o. Z.), protiv tuženika E.- F. P. d.o.o., OIB ..., O., kojeg zastupa punomoćnica S. T. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. i G. u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1058/2019 od 31. ožujka 2021., 15. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1058/2019 od 31. ožujka 2021. u pobijanim točkama II. i IV. izreke.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 6.250,00 kn (šesttisućadvjestopedeset kuna) kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je točkom II. izreke naloženo tuženiku da društvu K. P. d.o.o. iz Z. isplati iznos od 462.493,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 36.526,07 kn od 9. svibnja 2017. do isplate, a na iznos od 425.967,50 kn od 31. svibnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora te mu je naloženo naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 12.468,00 kn sa zateznim kamatama od 7. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose, sve u roku od osam dana, a točkom IV. izreke je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 17.475,00 kn sa zateznim kamatama od 1. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose u roku od osam dana.
2. Sud je ocijenio osnovanim tužiteljevo potraživanje utuženo na temelju vjerodostojne isprave, ispisa otvorenih stavki od 7. veljače 2019., koje se odnosi na isporučenu robu, a nije prihvatio tuženikovog prigovor prestanka obveze prijebojem, i to ugovornim prijebojem, jer je iz isprava u spisu utvrdio da do ugovorne višestruke kompenzacije nije došlo, s obzirom na to da je navedeni prijedlog višestruke kompenzacije potpisan samo od jedne strane, odnosno od tuženika. Pri tome je tuženik u navedenom prijedlogu u prijeboj pokušao staviti tražbinu koju je imao prema društvu K. d.o.o., a sud je utvrdio i da je tuženik svoju tražbinu prema društvu K. d.o.o. prijavio u postupku izvanredne uprave koji je proveden nad dužnikom A. koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima d.d. te ovisnim i povezanim društvima i da su mu prijavljena potraživanja u tom postupku i priznata. S druge strane utvrđeno je da tuženik nije imao potraživanje prema tužitelju pa da do prijeboja dođe već na temelju izjave, a za predloženu ugovornu kompenzaciju je bilo nužno da je potpišu sve ugovorne strane.
3. Sud je utvrdio da je imovina tužitelja u postupku implementacije nagodbe koja je prihvaćena od strane vjerovnika u postupku izvanredne uprave prešla na društvo A. T. d.o.o., koje je kasnije promijenilo tvrtku u V.-C. P. d.o.o., a to je pak društvo u statusnoj promjeni pripojeno društvu K. P. d.o.o., slijedom čega je tužitelj sukladno novonastaloj materijalnopravnoj situaciji i odredbi iz članka 195. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) odredio tužbeni zahtjev kojeg je sud ocijenio osnovanim. Odluka o zateznim kamatama se temelji na odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), a odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.
4. Protiv presude u dijelu u kojem nije uspio je tuženik podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud propustio utvrditi da iz isprava u spisu proizlazi kako je između tužitelja i tuženika uobičajeno poslovanje bilo plaćanjem putem ugovornih kompenzacija i to konkretno između društva tužitelja, tuženika i društva K. d.o.o., da je tuženik pristao na tužiteljevu ponudu da se izvrši i za konkretno robu kompenzacija umjesto plaćanja, što je vidljivo iz e-mail korespondencije koja prileži spisu, a tuženik je radi utvrđenja tih činjenica predložio saslušanje osoba koje su pregovarale u ime stranaka, što je sud odbio, a time je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Žalitelj smatra da je tužitelj postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer se ponašao proturječno svom ranijem ponašanju, a na primjenu toga načela sud je dužan paziti po službenoj dužnosti. S obzirom na činjenicu da je ugovor o kupnji četiri kontejnera sklopljen upravo pod uvjetom da se izvrši trojna kompenzacija, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava trebao tužiteljev zahtjev odbiti, jer tuženik nije pristao na plaćanje, već na ugovornu kompenzaciju. Iz toga proizlazi da tuženik nije prihvatio plaćanje cijene, pri čemu žalitelj ukazuje na odredbu članka 319. ZOO-a o tome da se ugovorne obveze primjenjuju kako glase. Žalitelj ukazuje da je svoju tražbinu prijavio u postupku izvanredne uprave samo zato jer se tužitelj prestao javljati, iako je predmetni ugovor sklopljen prije otvaranja postupka izvanredne uprave nad tužiteljem. Predlaže preinačiti presudu i odlučiti o trošku uključujući i trošak sastavljanja žalbe.
5. Tužitelj je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode s prijedlogom dosuditi mu trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn.
6. Žalba nije osnovana.
7. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je pravilna i zakonita.
8. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpunu utvrdio sve odlučne činjenice na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda postupka tijekom vođenja postupka te pri donošenju presude.
9. Naime, na nespornu činjenicu da je tužitelj tuženiku iz međusobnog poslovnog odnosa isporučio robu u iznosu u kojem potražuje u ovom postupku isplatu cijene, sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim, a nedokazanim, a time i neosnovanim tuženikov prigovor prestanka obveze prijebojem. Sud je pravilno pritom ocijenio isprave u spisu, naročito prijedlog kompenzacije od 5. travnja 2017. na iznos od 471.267,55 kn kojeg je tuženik kao dužnik dostavio tužitelju te je pravilnom ocjenom navedene isprave kao i ostalih isprava u spisu utvrdio da nije došlo do ugovornog prijeboja između navedenih strana, jer je prijedlog potpisao samo tuženik, a izostao je potpis društva K. d.o.o. i samog tužitelja, slijedom čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da do prestanka tuženikove obveze nije došlo prijebojem.
10. Žalitelj pogrešno smatra da je sud ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava propustom ocijeniti tužiteljevo ponašanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja u zasnivanju obveznih odnosa, odnosno ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa kako je to načelo propisano odredbom članka 4. ZOO-a. Pogrešno žalitelj smatra da je sud trebao odbiti tužbeni zahtjev za isplatu cijene za nesporno isporučenu robu, četiri kontejnera, samo stoga što je tuženik prihvatio tužiteljevu ponudu u kojoj je navedeno da će se cijena podmiriti kompenzacijom. Naime, kako tužiteljev zahtjev predstavlja zahtjev za plaćanje cijene za isporučenu robu, dakle zahtjev prodavatelja iz ugovora o kupoprodaji, tuženikova obveza kao kupca je platiti cijenu. Sud je pravilno utvrdio odlučnu činjenicu da tuženik nije platio cijenu, odnosno da nije došlo do prestanka tuženikove obveze prijebojom, jer do ugovornog višestrukog prijeboja nije došlo, a za takav prijeboj potreban je uz sudjelovanje tužitelja i tuženika i pristanka treće strane, do kojeg pristanka nije došlo, dok s druge strane između tužitelja i tuženika nije bilo uvjeta za prijeboj u smislu odredbe članka 195. ZOO- a.
11. Žalitelj pogrešno smatra da bi eventualna povreda načela savjesnosti i poštenja u zasnivanju, odnosno ispunjenju obveza mogla rezultirati oslobađanjem tuženika kao kupca od plaćanja kupoprodajne cijene. Eventualna povreda takvog načela može biti osnova za zahtjev za naknadu štete, ali ne i osnova za oslobađanje tuženika od plaćanja kupoprodajne cijene za isporučenu robu.
12. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, presudu je na temelju odredbe č lanka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo potvrditi kako je navedeno u izreci.
13. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka ocijenjen je neosnovanim primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
Zagreb, 15. ožujka 2022.
Sudac
Jagoda Crnokrak
