REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 6 Us I-199/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja R. B. iz P., kojeg zastupa skrbnica V. J., a koju zastupa opunomoćenica S. P., odvjetnica u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa D. Š., službena osoba tuženika, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 15. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/20- 01/03048055837, URBROJ: 341-99-05/3-20-2701 od 19. listopada 2020. i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 140-03/20-01/03048055837, URBROJ: 341-12-05/3-20-121 od 16. ožujka 2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je osporavanim rješenjem KLASA: UP/II 140-03/20- 01/03048055837, URBROJ: 341-99-05/3-20-2701 od 19. listopada 2020. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 140-03/20-01/03048055837, URBROJ: 341-12- 05/3-20-121 od 16. ožujka 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog oca B. B.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog nepotpuno odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu njegovog zdravstvenog stanja, odnosno nastupa potpunog gubitka radne sposobnosti, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi suprotan zaključak odnosno da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti u trenutku smrti oca, odnosno na dan 23. studenog 1996., a nakon 15-te godine života. Poziva se na odredbu članka 69. stavak 3. – 5. Zakona o mirovinskom osiguranju kao i članka 214. prethodno važećeg Obiteljskog zakona odnosno po sada važećem Obiteljskom zakonu čl. 290. Smatra da mu u provedenom upravnom postupku nije dana mogućnost sudjelovanja i osporavanja donesenih nalaza i mišljenja te smatra da je trebao biti neposredno pregledan. Ističe da mu je prethodno bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog oca s danom 23. studeni 1996. koje je prestalo na temelju rješenja Područne službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. rujna 1997., te smatra da je Vijeće vještaka trebalo utvrđivati potpuni gubitak radne sposobnosti za razdoblje od 23. studeni 1996. do 19. rujna 1997. Također smatra da iz odrebe članka 69. stavak 5. Zakona o mirovinskom osiguranju proizlazi da bez obzira je li tužitelja pokojni otac uzdržavao do smrti, ako je tužiteljev status utvrđen na temelju članka 69. stavak 5. Zakona o mirovinskom osiguranju nije propisano da mora postojati potpuni gubitak radne sposobnosti da bi bili ispunjeni uvjeti za primanje obiteljske mirovine iza pokojnog oca. Ističe da ovlašteni vještaci u nalazima i mišljenjima navode da je jezgrovna neuroza koja je uzrokovala psihopatologiju endogenog procesa rezultat neadekvatne separacije u dobi od šest godina, te smatra da unatoč prvoj dijagnozi koja potječe iz dobi od 18 godina, da je uzrok i prva manifestacija psihičke bolesti postojala u ranoj mladosti, kako je to prvostupanjsko tijelo utvrdilo u dobi kada mu je određeno pravo na obiteljsku mirovinu od smrti oca 23. studenog 1996. do 31. kolovoza 1997. Smatra da su mišljenja Vijeća viših vještaka kontradiktorna jer su uvaženi navodi iz žalbe a ujedno je i navedeno da na temelju svih saznanja psihijatrijske struke proizlazi da je tužitelj bio potpuno radno nesposoban i prije 15-te godine života dok je trajalo pravo na redovno školovanje, a istovremeno navodi da se kod tužitelja ne može utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti u trenutku smrti oca niti prije 15-te godine života prema raspoloživoj dokumentaciji. Smatra da je poznata medicinska činjenica da je paraoidna shizofrenija organska duževna bolest kod koje je različita morfologija mozga, koja je kod tužitelja dijagnosticirana tek CT-om 2008., te uzrokuje različite simptome koji su se kod tužitelja manifestirali u ranoj mladosti (pokušaj suicida), a za koje je okidač bila neadekvatna separacija u dobi od šest godina. Predlaže da sud provede medicinsko vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke specijalisti psihijatrije. Slijedom navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu upravnog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. I. P., dr. med. specijalisti psihijatrije.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Kako je u ovome sporu osim primjene materijalnog prava, sporno i utvrđenje odlučnih činjenica, to je sud održao raspravu 17. lipnja 2021. u nazočnosti opunomoćenice skrbnice tužitelja i službene osobe tuženika, na kojoj raspravi je sud usvojio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem. Sud je raspravu zakazao i primjenom odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Nadalje, po izvršenoj uplati predujma, rješenjem poslovni broj UsI- 199/2021-14 od 26. kolovoza 2021., za vještaka je određen prof. dr. sc. I. P. Zadatak je vještaka bio procijeniti potrebu neposrednog pregleda tužitelja koji se nalazi na prisilnom liječenju, te potom predmet vještačenja brižljivo razmotriti te (prvenstveno) utvrditi je li kod tužitelja R. B., rođenog …, nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. stavak 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018 – dalje: ZOMO) i kada; odnosno je li (eventualni) potpuni gubitak radne sposobnosti nastupio prije 15. – te godine života u smislu odredbe članka 69. stavak 2. ZOMO-a, ili prije smrti oca tužitelja (23. studenog 1996.) u smislu odredbe članka 69. stavak 3. ZOMO-a, odnosno do 31. kolovoza 1997. do kada je tužitelj primao obiteljsku mirovinu iza pok. oca po osnovi redovitog školovanja, sukladno odredbi članka 69. stavak 4. ZOMO-a.

8. 1. Sud je po primitku navedenoga nalaza i mišljenja isti dostavio strankama u postupku radi očitovanja.

8.2. Tužitelj je 23. prosinca 2021. dostavio pisano očitovanje u formi primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka (list 50-51 spisa).

9.1. Sud je 8. ožujka 2022., ponovno održao raspravu, u nazočnosti opunomoćenice skrbnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom odredbe članka 39. stavak 2. ZUS-a, na kojoj je stalni sudski vještak izložio svoj nalaz i mišljenje koji je dopunio obrazlaganjem mišljenja u povodu primjedbi iz podneska tužitelja od 23. prosinca 2021.

9.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenica skrbnice tužitelja zatražila je naknadu troška u ukupnom iznosu od 15.500,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), za trošak zastupanja na raspravi održanoj 17. lipnja 2021. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), za trošak sastava podneska od 2. srpnja 2021. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), za trošak uplaćenog predujma za medicinsko vještačenje 3.000,00 kuna, za trošak sastava podneska od 23. prosinca 2021. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), te za trošak zastupanja na raspravi održanoj 8. ožujka 2022. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a) sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

10.1. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja podnesenog 3. siječnja 2020.

10.2. Iz rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj R1 Ob-103/2019-14 od 26. veljače 2020. proizlazi da je tužitelj djelomično lišen poslovne sposobnosti na način kako je to specificirano u izreci rješenja, a iz rješenja Centra za socijalu skrb u V. od 28. travnja 2020. proizlazi da je tužitelju za skrbnika imenovana V. J., diplomirana socijalna radnica, zaposlena u Centru za socijalnu skrb V.

10.3. Iz rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, područne službe u O., od 19. rujna 1997. proizlazi da tužitelju kao djetetu umrlog korisnika mirovine B. B. prestaje pravo na obiteljsku mirovinu s danom 31. kolovoza 1997., s obzirom na završetak redovitog školovanja. Tužitelju je navedeno pravo na obiteljsku mirovinu bilo priznato počevši od 23. studenog 1996.

10.4. Iz službenih podataka o prijavama na mirovinsko osiguranje proizlazi da je tužitelj od 11. travnja 2005. do 22. kolovoza 2005. bio zaposlen u Vodovodu O., da je od 10. srpnja 2006. do 9. rujna 2006. bio zaposlen u K. b. c. O., te da je od 13. rujna 2006. do 6. listopada 2006. bio zaposlen u trgovačkom društvu F. d.o.o. S.

10.5. Iz priloženog rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1- 91/2020-7 od 19. svibnja 2020. proizlazi da je prihvaćen prijedlog bolnice Dr. I. B. u P., te je određeno produženje prisilnog smještaja R. B. rođenom … u navedenoj bolnici u trajanju do godinu dana počevši od 20. svibnja 2020., zbog težih duševnih smetnji odnosno neubrojivosti i opasnosti od ponovnog počinjenja kaznenog djela.

11. 1. Odredba članka 39. stavak 4. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

11.2. Odredba članka 69. Zakona o mirovinskom osiguranju, između ostaloga, propisuje da dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja i može se tim pravom koristiti i nakon navršene 15. godine života u razdobljima kada nije zaposlen, ali najduže do 18. godine života (stavak 1.); Dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ovoga Zakona, do dobi iz stavka 1. ovoga članka, ima pravo na obiteljsku mirovinu za vrijeme dok traje potpuni gubitak radne sposobnosti (stavak 2.); Dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti (stavak 3.); Dijete kod kojega tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji potpuni gubitak radne sposobnosti (stavak 4.); Iznimno od odredbi stavaka 1. do 4. ovoga članka, pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja ima i dijete sa statusom osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti utvrđenom prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, neovisno o tome je li ga osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti (stavak 5.).

11.3. Odredba članka 125. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuje postupak za priznanje prava na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti na način da se navedena činjenica utvrđuje na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka.

11.4. Prema odredbi članka 127. ZOMO-a Vlada Republike Hrvatske uredbom uređuje način i postupak vještačenja u mirovinskom osiguranju prema propisu o jedinstvenom tijelu vještačenja i ovome Zakonu.

12.1. Iz spisa tuženika nadalje proizlazi da je Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektor za vještačenje, Područni ured u O., svojim nalazom i mišljenjem o postojanju/nepostojanju potpunog gubitka radne sposobnosti člana obitelji osiguranika (dalje u tekstu: nalaz i mišljenje) evidencijski broj vještačenja: 376891 od 10. ožujka 2020. na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju koja je iscrpno navedena i na temelju iskaza majke tužitelja, utvrdilo da se kod tužitelja nalaze dijagnoze koje utječu na radnu sposobnost - Schizopherenia paranoides (V-F20.0), KOBP (X-J44), Hyperlipidaemia mixta (IV-E78.2) i Obesitas (IV-E66), da je tužitelj osoba s invaliditetom bez postojaja gubitka radne sposobnosti. U mišljenju je navedeno da je tužitelj hospitaliziran kontinuirano u bolnici P. od 18. lipnja 2018., te nije lišen poslovne sposobnosti. Mišljenje sadržava opis ranog psihomotornog razvoja činjenicu završene srednje škole (zanimanje stolar) uz naknadno stjecanje kvalifikacije za vozača D kategorije po završetku 4-tog razreda za saobraćajnog tehničara, jedno vrijeme imao otvoren stolarski obrt i stekao 1,5 godina radnog staža; prvi psihijatrijski pregled 11. lipnja 2008. u okviru dg. kriznog stanja; prvi puta bolnički liječen u Klinici za psihijatriju KBC O. od 7. kolovoza do 21. kolovoza 2009. pod dg. F23.1, nakon čega je višekratno liječen bolnički u KBC O., PB P. i zatvorska bolnica u Z. Unatoč kontinuiranom i sveobuhvatnom tretmanu kod tužitelja je dugogodišnji endogeni proces shizofrenog tipa doveo do trajnih oštećenja ličnosti na svim nivoima funkcioniranja. Zaključno Vijeće vještaka navodi da kod tužitelja nije postojao potpuni gubitak radne sposobnosti u trenutku smrti oca odnosno prije 15-te godine života. Otac tužitelja preminuo je 23. studenog 1996.

12.2. Na temelju navedenog vještačenja, doneseno je prvostupanjsko rješenje od 16. ožujka 2020. kojim tužitelju nije priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog oca B. B.

12.3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu te je u smislu odredbi članka 125. stavka 4. i članka 133. stavka 3. ZOMO naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših ovlaštenih vještaka.

12.4. Nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured u Z., evidencijski broj vještačenja 417752 od 15. lipnja 2020. utvrđeno je da je kod tužitelja postojao potpuni gubitak radne sposobnosti na dan prije smrti oca odnosno 22. studenoga 1996., te da je postojao i prije navršene 15. godine života. Iz obrazloženja proizlazi da bez obzira na podatak da je završio srednju školu može se sagledati osobnost koja je imala svu paletu rizika za razvoj endogenog procesa; oko 18. god. se razvija prva psihopatologija endogenog procesa a iz svih psihijatrijskih saznanja to je tzv.jezgrovna neuroza koja je prezentacija neadekvatne separacije u dobi od oko 6 godina; pozitivan hereditet; podatak da je u ranoj mladosti imao pokušaj suicida; nalaz CT žalitelja (2008.) gdje se vidi različita morfologija mozga; prva snažna psihotična dekompenzacija (2008.) gotovo do raspada osobnosti; lišen poslovne sposobnosti; psihologijsko testiranje 2018. navodi egocentričnu logiku kao odraz da je to osnovna crta osobnosti (primarni narcizam, koji se i razvija u ranoj fazi adolescencije); radi se o dugogodišnjem duševnom bolesniku koji boluje od paranoidne sizofrenije, prema forenzičkom vještačenju te je određeno prisilno liječenje a prema izvješću praćenja tijekom liječenja PB P. se razabire kompleksnost oboljenja i ispraznost osobnosti; iz svih saznanja psihijatrijske struke je razvidno da je tužitelj bio potpuno radno nesposoban i prije 15. god. života i dok je trajalo pravo na redovno školovanje.

12.5. Sukladno odredbi članka 129 stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju navedeni nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka dostavljen je vijeću vještaka – revizora Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, evidencijski broj vještačenja 11283 od 25. lipnja 2020., te su navedeni vještaci utvrdili da se kod tužitelja ne može utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti u trenutku smrti oca i prije 15. godine života prema raspoloživoj dokumentaciji.

12.6. Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured u Z., u postupku po reviziji, donijelo je nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja 442878 od 21. srpnja 2020., kojiim je uskladilo svoju ocjenu sa ocjenom vijeća vještaka – revizora. Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je Vijeće viših vještaka razmotrilo priloženu dokumentaciju, te utvrdilo postojeće dijagnoze kod tužitelja, navodeći priložene nalaze i ispitivanja, odnosno ocijenilo je nalaz i mišljenje vijeća vještaka evidencijski broj vještačenja: 376891 od 10. ožujka 2020. pravilnim. Nadalje, Vijeće viših vještaka iznosi historijat liječenja tužitelja prema prisutnim dijagnozama (prethodno citirane u prvostupanjskom vještačenju) i zaključno navodi da se kod žalitelja ne može utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti u trenutku smrti oca niti prije petnaeste godine života prema raspoloživoj dokumentaciji. Iz istog je razvidno da ni u trenutku ostvarivanja prava po osnovi redovnog školovanja (do 31. kolovoza 1997.) nije bio potpuno radno nesposoban jer se ne nalazi raspoloživa medicinska dokumentacija koja bi to potvrdila.

12.7. Uredba o metodologijama vještačenja (Narodne novine 67/2017, 56/2018 – nastavno: Uredba) u odredbi članka 14. stavak 5. propisuje da vijeće vještaka nalaz i mišljenje u postupku vještačenja može, iznimno, donijeti i bez pregleda osigurane osobe, na temelju isključivo originalne medicinske i druge dokumentacije, kada osigurana osoba zbog objektivnih razloga ne može biti pregledana, dok iz sadržaja odredbe članka 69. Uredbe proizlazi da Vijeće viših vještaka ima diskrecijsko pravo odlučiti o potrebi pregleda žalitelja. Stoga sud, a uzimajući u obzir prisilnu hospitalizaciju tužitelja, kao i činjenicu da je potrebno vještačiti zdravstveno stanje tužitelja u razdoblju završno do 31. kolovoza 1997., s obzirom na prestanak prava na obiteljsku mirovinu, po osnovi završetka redovitog školovanja, ne nalazi osnovanim prigovor tužitelja da je počinjena povreda jer nije neposredno pregledan.

12.8. Dakle, i putem prvostupanjskog i drugostupanjskog vještačenja (evidencijski broj vještačenja 442878 od 21. srpnja 2020.) je utvrđeno da se kod tužitelja ne može utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti u trenutku smrti oca i prije 15. godine života prema raspoloživoj dokumentaciji, a iz drugostupanjskog vještačenja (evidencijski broj vještačenja 442878 od 21. srpnja 2020.) proizlazi i da se kod tužitelja ne može utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti u trenutku prestanka prava na obiteljsku mirovinu, pri čemu su navedena vještačenja suglasna u utvrđenju postojećih dijagnoza, i u ocjeni ne postojanja potpunog gubitka radne sposobnosti pod uvjetima iz članka 69. stavak 2. ZOMO-a, 69. stavak 3. ZOMO-a, kao ni članka 69. stavak 4. ZOMO-a.

12.9. Slijedom toga osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđena zakonitost prvostupanjskog rješenja.

13. 1. Pregled tužitelja od strane sudskog vještaka nije izvršen uslijed nastalih okolnosti epidemije bolesti COVID-19, prisilne hospitalizacije tužitelja kao i činjenice da je vještak na temelju medicinske dokumentacije trebao donijeti nalaz i mišljenje u odnosu na postavljeni nalog suda, koje razloge sud smatra opravdanim i primjerenim postojećim okolnostima. Stoga je stalni sudski vještak izradio nalaz i mišljenje od 17. studenog 2021. u kojem je iscrpno analizirana sva medicinska dokumentacija tužitelja (heteroanamnestički podaci na temelju izjave majke pribavljeni u upravnom postupku) i uspoređena s provedenim vještačenjima u upravnom postupku, sukladno danoj uputi.

13.2. U mišljenju stalni sudski vještak, između ostalog, navodi da se radi o osobi kod koje postoje anamnestički podaci o pokušaju suicida u ranoj mladosti te o pojavi psihičkih smetnji nakon prometne nesreće 2008. godine. Vezano na navodno liječenje na Klinici za psihijatriju u KBC-u O. u ranoj mladosti nakon pokušaja suicida, nema ikakvih podataka o tome od 1993. godine pa nadalje od kada se vodi evidencija o hospitalnim liječenjima na Klinici. Čak i moguće postojanje takvih dokaza o pokušaju suicida u adolescentnoj dobi i njegovom tadašnjem psihijatrijskom liječenju ne predstavlja nikakav dokaz postojanja ili razvoja shizofrenije kod tužitelja. Prvi medicinski nalazi vezani za razvoj teškog duševnog poremećaja shizofrenije kod tužitelja odnose se na prvu hospitalizaciju na Klinici za psihijatriju u KBC O. u njegovoj tridesetoj godini, tj. 2009. godine. Hipotetski, imajući u vidu obiteljsku opterećenost u smislu očeve shizofrenije te suicida djeda i tete po ocu, postoji mogućnost da se shizofreni proces kod tužitelja počeo razvijati i znatno ranije od 2008. godine. Međutim, nema nikakvih dokaza da bi hipotetska prisutnost prodroma bolesti imala znatnijeg utjecaja na njegovu radnu sposobnost. Opće je poznato da mnoge osobe sa razvijenom shizofrenijom koje rade visoko diferencirane poslove (liječnici, čak kirurzi, inženjeri, profesori itd.) gotovo cijeli radni vijek između epizoda bolesti mogu dobro profesionalno funkcionirati. Kod tužitelja je potpuno evidentno da se radi o osobi s teškim duševnim poremećajem paranoidnom shizofrenijom zbog koje se liječi duži niz godina te koja aktualno nema radnu sposobnost, ali ne postoje nikakvi medicinski dokazi da je njegova bolest nastupila prije 31. kolovoza 1997. godine do kada je tužitelj primao obiteljsku mirovinu iza pok. oca po osnovi redovitog školovanja. Tužitelj je uredno završio školovanje, zanat za stolara, imao je jedno vrijeme otvoren obrt te je skupio oko 1,5 godinu radnog staža. Iz toga se može zaključiti da je svakako bar nekoliko godina nakon završetka školovanja bio i radno sposoban. Dakle sudski vještak je suglasan s nalazima i mišljenjima institucionaliziranih tijela vještačenja (prvostupanjsko vještačenje, revizijsko kao i vještačenje Vijeća viših vještaka - evidencijski broj vještačenja 442878 od 21. srpnja 2020.) donesenim u ovoj upravnoj stvari u pogledu vještačenja mogućnosti vremena nastanka i uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja.

13.3. Na raspravi u ovom sporu, održanoj 8. ožujka 2022., nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka strankama u postupku, navedeni stalni sudski vještak izložio je svoj nalaz i mišljenje, navodeći da u cijelosti ostaje kod dostavljenog pisanog nalaza i mišljenja (list. 41-46 spisa). U odnosu na podnesak tužitelja od 23. prosinca 2021., točku 2. sudski vještak je naveo da je i u nalogu suda navedeno da vještak treba procijeniti potrebu neposrednog pregleda tužitelja koji se nalazi na prisilnom liječenju, te je sudski vještak procijenio da nije od značaja za ovo vještačenje neposredni pregled tužitelja te je i u mišljenju navedeno da se kod tužitelja radi o teškom duševnom poremećaju - paranoidnoj shizofreniji. U odnosu na točku 3. navedenog podneska sudski vještak navodi da je opće poznato da je kod shizofrenije vrlo često prisutan hereditet tako da među brojnim teorijama etiologije shizofrenije su i one koje ukazuju na moguću genetsku uzročnost ove teške duševne bolesti, međutim nema za sada sigurnih dokaza u znanstvenom pogledu da bi shizofrenija bila isključivo genetski uvjetovana nego je najvjerojatnije produkt raznih etioloških čimbenika. Posve je evidentno da postoji povezanost između duševne bolesti oca i sina međutim ovdje je vrlo bitan podatak kada je ustvari došlo do ekspresije bolesti kod tužitelja. U odnosu na točku 4. podneska sudski vještak navodi da nema nikakvih podataka da je u promatranom razdoblju dakle do 1997. godine kod tužitelja postojao ikakav teži duševni poremećaj a koji bi bio registriran u medicinskoj dokumentaciji, pri čemu je naveo paranoidnu shizofreniju jer je ista jedina kasnije dijagnosticirana. U odnosu na točku 5. podneska sudski vještak navodi da je podatke o završetku srednje škole i otvorenom stolarskom obrtu našao u medicinskoj dokumentaciji što su bitni podaci budući se odnose na promatrano razdoblje. U odnosu na točku 6. podneska smatra da nema nikakvih dokaza za iznesene tvrdnje da se oko 18. godine kod tužitelja razvila prva psihopatologija endogenog procesa, a tzv. jezgrena neuroza se ne može vezati sa nastankom endogenog procesa jer se pod endogenim procesom u psihijatriji misli na shizofreniju odnosno neki teži duševni poremećaj.

13.4. Opunomoćenica skrbnice tužitelja iznijela je prigovor na nalaz i mišljenje vještaka u smislu da je izvršenim uvidom u obrtni registar utvrdila da isti nema evidentiran 1,5 godinu staža na temelju zaposlenja u obrtu. Sudski vještak naveo je da i u slučaju nepostojanja predmetnih 1,5 godine radnog staža isto ne bi utjecalo na sadržaj donesenog nalaza i mišljenja.

13.5. Opunomoćenica skrbnice tužitelja zatražila je očitovanje o vjerojatnosti da su podaci iz medicinske dokumentacije nevjerodostojni u smislu anamneze nastanka bolesti, te je sudski vještak naveo da je u praksi objektivno moguće da ranija medicinska dokumentacija ne odražava vjerodostojnost u smislu anamneze nastanka bolesti ali se takve situacije korigiraju tijekom daljnjeg liječenja, dobivanjem ispravnih heteroanamnestičkih podataka.

13.6. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka koji je proveo sudsko vještačenje tužitelja, a u kojem je ocijenjena sva priložena medicinska dokumentacija kao i vještačenja nadležnih tijela iz upravnog postupka, ovaj sud smatra valjanim, stručnim i potpuno obrazloženim u pogledu odlučnih medicinskih činjenica potrebnih za donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu. Pri tome je vještak tijekom rasprave na jasan, argumentiran i nedvosmislen način otklonio iznesene prigovore tužitelja na prethodno dostavljeni pisani nalaz i mišljenje.

13.7. Sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, kao zakonito i načinjeno u skladu s pravilima struke, budući je isto jasno kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja, te u decidiranom i obrazloženom utvrđenju da kod tužitelja potpuni gubitak radne sposobnosti nije nastupio pod uvjetima iz članka 69. stavak 2. ZOMO-a, 69. stavak 3. ZOMO-a, kao ni članka 69. stavak 4. ZOMO-a, te sud ne nalazi da je izlaganje tužitelja, u ovom upravnom sporu dovelo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesen nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Vještak je u cijelosti odgovorio na postavljenu zadaću vještačenja, a dao je jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o predmetu vještačenja.

14. S obzirom da je sudsko vještačenje mogućnosti nastupa potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu u potpunosti suglasno s provedenim vještačenjem Vijeća viših vještaka (evidencijski broj vještačenja 442878 od 21. srpnja 2020.) iz upravnog postupka, a koje je, između ostaloga, poslužilo kao činjenična podloga za donošenje osporavanog akta, to ovaj sud nema osnove zaključiti da je osporavano rješenje nezakonito kako to tvrdi tužitelj.

15. 1. S obzirom na citirani nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje prema kojem kod tužitelja nije postajao potpuni gubitak radne sposobnosti do 31. kolovoza 1997., do kada je ostvarivao pravo na obiteljsku mirovinu, pobijanim rješenjem pravilno je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na obiteljsku mirovinu jer nije ispunjen uvjet iz članka 69. stavka 2.,3. i 4. ZOMO.

16. 1. Također, člankom 69. stavkom 5. ZOMO pripisano je da iznimno od odredbi stavaka 1. do 4. ovoga članka, pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja ima i dijete sa statusom osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti utvrđenom prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, neovisno o tome je li ga osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.

16.2. Međutim, tužitelj nije dokazao postojanje pravomoćnog rješenja nadležnog tijela o pravu na osposobljavanje za rad ili rješenje o pravu na posebne programe odgoja i obrazovanja prema posebnim propisima, u smislu odredbe članka 69. stavak 9. ZOMO-a, te nije postojala mogućnost za priznanje zahtjeva tužitelja niti po navedenoj pravnoj osnovi.

17. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika (kao i prvostupanjsko rješenje) ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo odlučiti kao u toč. I izreke presude, primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.

18. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je isti u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u toč. II. izreke presude.

U Osijeku 15. ožujka 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.