Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-325/2021-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović, mr.sc. Marijana Bitange, Snježane Hrupek-Šabijan i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. I., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 4. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. 144/12., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog Ž. I., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku broj K-4/2020-12 od 7. lipnja 2021., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika M. Z.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba optuženog Ž. I., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi Ž. I. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 4. u vezi s člankom 34. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Na temelju citirane zakonske odredbe, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11., osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine.

1.1. Optuženiku je temeljem članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno na zadržavanju i u istražnom zatvoru od 27. lipnja 2014. do 25. rujna 2014.

1.2. Na temelju članka 79. stavak 1. KZ/11., od optuženika je oduzeta metalna cijev dužine 60 cm, promjera 2 cm, na kojoj se nalazi 37 zašiljenih čavala duljine 2,5 cm u tri reda te će se ista uništiti po pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6., 7. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka sudu na ime vještačenja i troškova svjedoka u iznosu od 17.406,00 kuna i paušalni iznos od 1.000,00 kuna te troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 11.625,00 kuna kao i troškove oštećeniku na ime nagrade i nužnih izdataka punomoćnika oštećenika u iznosu od 17.926,50 kuna.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi Ž. I.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom "pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći i kaznu zatvora u duljem trajanju".

2.2. Optuženi Ž. I. podnio je žalbu putem branitelja M. Z., odvjetnika iz Odvjetničkog društva Z. i dr. u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o "kaznenim sankcijama". Predlaže da "Vrhovni sud Republike Hrvatske" pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe. U žalbi je izjavljena molba da se optuženika i branitelja izvijesti o sjednici vijeća.

2.3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se odbije žalba optuženog Ž. I. kao neosnovana.

3. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženog Ž. I., odvjetnika M. Z. u smislu članka 475. stavka 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženi Ž. I. i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik. Sjednici vijeća pristupio je branitelj optuženika, dok zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženik, iako su, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješteni, nisu pristupili, pa je u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08. sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

5. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

6. S pravom optuženik tvrdi u žalbi da je pobijanom presudom počinjeno nekoliko vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. Naime, optuženi Ž. I. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 4. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. Iz činjeničnog opisa inkriminacije izreke pobijane presude razvidno je da je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio motiv i način odvijanja inkriminiranog događaja, kako je definiran optužnicom, odnosno postupanje optuženika opisano kao teško ubojstvo u pokušaju počinjeno iz niskih pobuda s izravnom namjerom.

6.2. No, prvostupanjski sud u svome pisanom obrazloženju presude (točka 25 i 26) kada analizira koje djelo je počinio i kojim oblikom krivnje, utvrđuje da je optuženik "…u cilju da ga usmrti… bio je svjestan, jer se radi o ubrojivoj osobi, da može ubiti oštećenoga….", a potom zaključuje da je optuženik "…u cilju da drugoga ubije iz niskih pobuda poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva i time ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. postupajući pritom s izravnom namjerom."

6.3. Dakle, izreka presude izreka je proturječna razlozima presude jer je u izreci presuđeno da je optuženik postupao u namjeri da drugoga ubije ("…odlučio usmrtiti D. N.…"), dok je u obrazloženju navedeno da je optuženik "…bio svjestan, jer se radi o ubrojivoj osobi, da može ubiti oštećenoga….", pa budući da izravna namjera u sebi uključuje htijenje i želju da se drugoga ubije, a ne da ga se može ubiti, a što bi ukazivalo na neizravnu namjeru, tj. pristajanje na posljedicu, sud se našao u proturječnosti izreke i obrazloženja, a isti vid citirane bitne povrede ostvaren je i kada prvostupanjski sud u izreci presuđuje da je optuženik "… djelo počinio… iz niskih pobuda… iz članka 111. točka 4. u vezi članka 34. KZ/11.", dok u obrazloženju navodi da je optuženik iz niskih pobuda počinio kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., iako to kazneno djelo nema bitno obilježje "iz niskih pobuda", već se radi o tzv. običnom ubojstvu.

6.4. Opravdano optuženi Ž. I. dalje navodi, da je prvostupanjski sud počinio i daljnji vid citirane bitne povrede jer nisu dani jasni razlozi o odlučnoj činjenici, a to je motiv optuženika, kao kvalifikatorna okolnost, odnosno da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, a u odnosu na sadržaj dokaza i samih tih dokaza.

6.5. Naime, prvostupanjski sud u ovom ponovljenom postupku, osim što ponavlja konstataciju kako "u konkretnom slučaju ljubomora sama po sebi ne mora u pravnom smislu nužno predstavljati nisku pobudu", nakon toga, odmah, izvodi zaključak (točke 24.1. i 24.2. presude) da je optuženik "…nesporno bio mučen ljubomorom, jer se pojavila treća osoba u njegovoj bračnoj zajednici, saznao je za vezu oštećenog i njegove supruge i želio je da se ta veza prekine… jer da tako proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr.med. S. H.…", a potom utvrđuje da je "... osjećaj ljubomore motiv koji dovodi do hladnokrvnog, ustrajnog i prethodnog planiranja optuženika…i do realizacije plana o ubojstvu oštećenika D. N.".

7. No, iz nalaza i mišljenja dr.med. S. H., vještaka psihijatra i psihologa dr.sc. D. K. ne proizlazi takav zaključak, već isti vještaci na temelju svojih stručnih znanja i ispitivanja zaključuju da je kod optuženika postojala "izvjesna doze ljubomore, što se može okarakterizirati kao normalna i razumljiva reakcija, koja bi se razvila kod svake prosječne osobe. Ta ljubomora nema karakteristike patološke ljubomore, produkt je realiteta i nije produkt psihopatologije…. dok način reagiranja okrivljenika nije reakcija koja se temelji na patološkom afektu … već proizlazi iz osobnosti, a ne bolesti… a motive svoga ponašanja optuženik pronalazi u narcističkoj povrijeđenosti… a što je sve dovelo do frustracije i ljutnje optuženika oštećenikovim upornim ponašanjem, jer oštećeni nije odustao od kontakta sa suprugom optuženika".

7.1. Stoga, kada prvostupanjski sud navodi, a potom i izvodi svoj zaključak o motivu i radnjama optuženika, "… jer da tako proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje dr. S. H.… da je "mučen ljubomorom" …da je osjećaj ljubomore motiv koji dovodi do hladnokrvnog, ustrajnog i prethodnog planiranja optuženika… pa je iz niskih pobuda…počinio djelo…", a da pri tom, niti obrazlaže kakav je karakter te ljubomore, radi li se o patološkoj ljubomori i je li ista produkt psihopatologije, niti, je li je iz takve ljubomore (ako nije patološka!) proistekla hladnokrvnost, ustrajnost i prethodno planiranje, to u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju provedenog vještačenja i samog nalaza i mišljenja.

8. Kako je žalba optuženika zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. osnovana, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

9. Iako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a optuženik je podnio žalbu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud je dužan navesti one nedostatke u utvrđenom činjeničnom stanju u pobijanoj presudi na koje žalitelj u žalbi upire.

9.1. U dijelu obrazloženja žalbe u kojem iznosi činjenične prigovore, optuženik navodi da je propustima suda počinjena bitna povreda postupka i povreda kaznenog zakona, pa tako u sažetom, osporava činjenični supstrat optužbe, a potom pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o pravnoj kvalifikaciji inkriminiranog ponašanja, smatra da je prvostupanjski sud, na temelju provedenih dokaza, izveo pogrešan zaključak o optuženikovoj kaznenoj odgovornosti, da nije počinio kazneno djelo za koje je osuđen, već nalazi da bi se moglo raditi o "kaznenom djelu tjelesne ozljede ... drugom manje teškom djelu ili nepodobnom pokušaju", da djelo nije počinio s oblikom krivnje "izravna namjera", da isto nije počinio iz niskih pobuda, jer da utvrđenje suda "mučen ljubomorom" nije dokazano, a ono što sud obrazlaže, da u tom dijelu ne proizlazi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja i u suprotnosti je s nalazom dr. H., da optuženik nije stvorio nikakav plan o namjeri ubojstva oštećenika, da je obrazlaganje suda o navodno postojećem planu proturječno provedenim dokazima o dinamici događanja, da je sud trebao provesti rekonstrukciju o razlozima slijetanja i oštećenju vozila oštećenika te oštećenja vozila optuženika, jer da jedno proizlazi iz izreke, a drugo iz obrazloženja, da sud nije dao ocjenu o vjerodostojnosti provedenih dokaza, niti je proveo valjanu analizu, već samo prepričao iskaze svjedoka i to nebitnom dijelu, a niti je povezao ukupnost utvrđenih činjenica u odnosu na svaki dokaz zasebno i sve zajedno, ističući da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice, niti riješio bitna pitanja iz ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kako u pogledu pravnih pitanja, kvalifikacije tako i u odnosu na sve radnje optuženika po pitanju radi li se o pokušaju teškog ubojstva iz niskih pobuda, otklanjajući pri tome, posve neopravdano, obranu optuženika u cijelosti, te da sve navedeno ukazuje i na to da postupak prema optuženiku nije proveden pravično, pa je zbog tako pogrešno utvrđenih činjenica, a posljedično tome i pogrešno izvedenih zaključaka prvostupanjskog suda, donesena pogrešna i nepravična presuda.

10. Iz ovako sumarnog izlaganja žalbenih navoda od strane optuženika vidljivo je, da se žalbeni razlozi o postupovnim prigovorima i povredama zakona, preklapaju i u najvećoj mjeri interferiraju s brojnim činjeničnim prigovorima, dok se u suštini sugerira da optuženi nije počinitelj predmetnog kaznenog djela, da nema čvrstih dokaza da bi on bio počinitelj terećenog kaznenog djela, već eventualno nekog drugog blažeg djela. Optuženik u biti dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja sugerirajući pritom da su iskazi svjedoka, te vještačenje i dokumentacija u pobijanoj presudi na selektivan način ocjenjivani, da nije "mučen ljubomorom", da je to ona odlučna činjenica koju je sud pogrešno našao kao utvrđenu, jer da to kao motiv nije dokazano, pa da stoga, po mišljenju žalitelja, nije niti mogao biti proglašen krivim za teško kazneno djelo ubojstva iz niskih pobuda.

11. Žalbeni navodi optuženika kako je prvostupanjski sud nedovoljno kritički analizirao kako svaki dokaz pojedinačno, tako i sve dokaze u međusobnoj povezanosti, u biti interferiraju s utvrđenjem ovog drugostupanjskog suda o prethodno počinjenoj apsolutno bitnoj povredi optuženika.

12. Pri tome treba skrenuti pozornost prvostupanjskom sudu da već i iz prethodne ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (I Kž-302/2015-8 od 12. veljače 2020.) proizlazi da je potrebno u ponovljenom postupku izvedene dokaze kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu, kao i obranu optuženika, te raspraviti ljubomoru kao motiv, dinamiku događanja, težinu ozljeda, itd.

13. Zbog naprijed utvrđenih počinjenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, prvostupanjska se presuda ne da ispitati u pogledu ostalih žalbenih osnova iz kojih je optuženik žalbom pobija (iz članka 470. stavka 1. i 3. ZKP/08., te povrede kaznenog zakona da bi se radilo o drugom kaznenom djelu), to se ovaj drugostupanjski sud nije upuštao u njihovu ocjenu, budući se o tome ne može odlučivati sve dok se te bitne povrede ne otklone.

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će prvenstveno otkloniti sve postupovne povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, te provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, te će nakon njihove savjesne ocjene, kako pojedinačne, tako i ocjene svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku u čijoj izreci će navesti neproturječna utvrđenja, a u obrazloženju će o svim odlučnim činjenicama iznijeti neproturječne razloge.

14.1. Nakon što ponovno izvede provedene dokaze i one dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti, sud će kritički ocijeniti obranu optuženika, te analizirati i svestrano raspraviti sva sporna pitanja, pažljivo razmotriti dinamiku odvijanja inkriminiranog događaja u kontekstu ranijeg postupanja optuženika, kao i ponašanja oštećenika prethodno događaju. Pri tomu treba, određeno i potpuno izložiti koje se to sporne činjenice, a potom iz kojih razloga se uzimaju dokazanim ili nedokazanim. Osobito treba navesti jasne i razumljive razloge za svoje odluke i izvedene zaključke, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, u skladu s odredbom iz članka 459. ZKP/08.

15. Iz svih je naprijed navedenih razloga, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.