Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-433/2021-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. S., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru broj K-20/2018-52 od 8. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru broj K-20/2018-52 od 8. rujna 2021., optuženi I. S. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanje iz članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. padaju na teret državnog proračuna.

3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 470. ZKP/08.) s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi I. S., po branitelju M. P., odvjetniku u Z., s prijedlogom "pobijanu presudu potvrditi…". Ujedno, branitelj optuženika je zatražio obavijest o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Sjednica vijeća održana je u odsutnosti uredno izvještenih državnog odvjetnika, optuženika i branitelja optuženika, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

8. Naime, osnovana je žalbena tvrdnja državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud, za sada, nekritički prihvatio tezu obrane optuženika po kojoj bi oštećeni A. R. (u izreci pobijane odluke očitom pogreškom naveden kao A. R. a u točki 11. obrazloženja iste kao A. R. podnio lažnu kaznenu prijavu za terećeno kazneno djelo protiv optuženog I. S., na nagovor svjedoka M. (u zapisnicima sa rasprave i pobijanoj odluci pogrešno naveden kao M. s kojim se optuženi I. S. prethodno fizički sukobio, sve kako bi se na taj način svjedok M. osvetio optuženom I. S.. Tako prihvaćena teza obrane i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda s tim u svezi za sada su preuranjeni.

8.1. Nesporno je utvrđena činjenica da su u inkriminiranom periodu od 10. kolovoza do 15. rujna 2018. u istoj zatvorskoj sobi Zatvora u … kao istražni zatvorenici boravili optuženik i oštećenik. U toj sobi boravio je i svjedok M. od 14. kolovoza 2018., dočim je četvrta osoba bio zatvorenik V. u vremenu od 10. do 20. kolovoza 2018., te potom svjedok P. u periodu od 21 kolovoza do 15. rujna 2018. (zapisnik na listu spisa 227). Razjašnjavajući za sada spornu činjenicu silovanja u četiri navrata u inkriminiranom periodu, prvostupanjski je sud prvenstveno analizom iskaza, obrane optuženika i svjedočenja oštećenika, a potom i stavljanjem istih u korelaciju sa sadržajem drugih na raspravi izvedenih dokaza zaključio kako nije dokazano inkriminirano činjenje optuženika.

8.2. Međutim, činjenica je da na raspravi ispitani svjedoci N. G., S. H. B., T. Đ., S. B. i B. P., nisu svjedoci očevici kritičnih događaja, već svjedoci po čuvenju, pri čemu neki od njih u svojim iskazima iznose (nedopušteno) zaključke po kojima je "nemoguće" da bi se isti uopće zbili (svjedoci P. i G.), svjedok Đ. (pravosudni policajac) nema neposrednih spoznaja o događajima, a svjedokinja H. B. (voditeljica Odjela tretmana u Zatvoru) iskazivala je na okolnosti stjecanja saznanja o inkriminiranim događajima i uzimanja izjave i prijave od prijavitelja događaja i oštećenika s tim u svezi. Jedini izravno spoznajno involvirani u događanja jesu optuženik (koji poriče učin terećenog kaznenog djela), oštećenik (koji izravno i dosljedno tereti optuženika), ali i svjedok M..

8.3. Naime, potonji svjedok M. nije ispitan neposredno na raspravi (list spisa 216), već je uz suglasnost stranaka pročitan njegov iskaz iz prethodnog postupka (list spisa 54), u kojem je navodio kako "nema nikakvih saznanja" o kritičnim događajima. No, oštećeni A. R., kako u prijavi istih, tako i u svom svjedočkom iskazu dosljedno navodi da je upravo svjedok M. kao osoba koja je od 14. kolovoza do 15. rujna 2018, dijelila sobu sa optuženikom i oštećenikom, vidio, štoviše i intervenirao, u inkriminiranim događajima. Treći i četvrti događaj i intervencija svjedoka M. tim povodom opisani su u svjedočkom iskazu oštećenika pred državnim odvjetnikom (list spisa 122), te na raspravi (list spisa 216). Štoviše, činjenicu da bi svjedok M. vidio dva od inkriminirana četiri događaja, oštećeni A. R. je izrijekom naznačio i u zapisniku u kojem je prijavio te događaje, sve nakon što je upoznat sa posljedicama ako bi se utvrdilo da je drugu osobu lažno prijavio za učin kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti (zapisnik na listovima spisa 227 - 229).

8.4. Osim navedenog, prema podacima iz spisa proizlazi da je upravo svjedok M., koji prema njegovom iskazu sa dokaznog ročišta (list spisa 54) nema nikakvih spoznaja o kritičnim događajima, osoba koja je inicirala najprije izvide istih, koji su naknadno prerasli u kazneni progon, optuženje i presuđenje u ovoj pravnoj stvari. To slijedi i iz iskaza svjedokinje H. B. (list spisa 215), koja se nije mogla sjetiti imena tog zatvorenika, no, iz sadržaja bilješke (list spisa 220) slijedi da je u pitanju svjedok M., koji je primljen od voditeljice Odjela tretmana H. B. na njegovu pisanu zamolbu, te je u toj prigodi upravo svjedok M. inicijalno, kao prvi, prijavio kritične događaje. Dakle, to nije učinio oštećenik, koji je po svjedočkom iskazu navedene voditeljice, tek naknadno i potaknut njezinim pitanjem ima li kakvih drugih problema u zatvorskoj sobi, "reagirao burno, rasplakao se i rekao da ga je zatvorenik I. S.…prisiljavao na oralni i analni seks". Takav iskaz svjedoka M. dat na dokaznom ročištu prvostupanjski sud u točki 23. obrazloženja pobijane presude konstatira, ali ga dalje ne analizira, niti stavlja u kontekst prijave koju je isti svjedok dao na zapisnik zatvorskim službenicima dana 28. rujna 2018. (list spisa 225 - 226), dakle, prije nego li je na okolnosti događaja prijavu podnio sam oštećeni A. R. dana 4. listopada 2018. (listovi spisa 20 - 23).

8.5. Ovakva, za sada nesporna utvrđenja, ukazuju kako je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da bi oštećeni A. R. po nagovoru svjedoka M., lažno prijavio optuženog I. S., jer bi u pretpostavci točnosti ove teze upravo navedeni oštećenik bio onaj koji bi tražio prijem i razgovor kod nadležnih službenika zatvorske ustanove i on bi inicirao postupak prijavljivanja. Protivno tome, za sada proizlazi da je inicijalno prijavljivanje izvršio svjedok M., koji na navedene okolnosti promjene svoga stava glede kritičnih događaja nije pitan na dokaznom ročištu, štoviše, nije uopće ispitan na raspravi.

9. Također je upitna valjanost daljnje argumentacije koju je prvostupanjski sud uzeo u obzir donoseći oslobađajuću presudu, a odnosi se na zdravstveno stanje oštećenog A. R. nakon prvog događaja, kada je prema njegovom iskazu "oko anusa imao bolove i krvarenje iz anusa odnosno primijetio sam malo krvi" (list spisa 121). Riječ je o prvom od četiri inkriminirana događaja, koji bi se dogodio, prema iskazu oštećenika, pet do sedam dana nakon njegovog dolaska u zatvorsku sobu, dakle, između 14. i 16. kolovoza 2018. To se podudara i sa vremenom dolaska svjedoka M. u istu dana 14. kolovoza 2018. Kako je oštećeni A. R. liječnički pregledan dana 4. listopada 2018. (liječnički nalaz na listu spisa 47, gdje se konstatira da dolazi povodom navodnog silovanja "od strane poznate osobe, navodno početkom rujna, prisutan tumač za talijanski jezik, no, i dalje otežano uspostavljanje kontakta"). Iz činjenice "urednog perianalnog nalaza sačinjenog prilikom liječničkog pregleda dana 4. listopada 2018. prvostupanjski sud zaključuje da isti "ukazuje na nevjerodostojnost iskaza oštećenika" (točka 24. obrazloženja prvostupanjske odluke)". No, s tim u svezi treba ukazati kako je proizvoljan i za sada neutemeljen zaključak prvostupanjskog suda da bi oštećenik bio liječnički pregledan "dvadesetak dana nakon događaja" (točka 24. u obrazloženju pobijane odluke), jer bi to bilo u obje izložene vremenske konstelacije mjesec i četiri dana (prema sadržaju liječničke potvrde), odnosno mjesec i dvadesetak dana, prema izračunu utemeljenom na svjedočkom iskazu oštećenog A. R.. Pritom, ovaj izloženi vremenski okvir događanja je tek kronološka podloga na osnovi koje bi samo ovlašteni sudski vještak mogao dati svoje ekspertno mišljenje o vidljivosti ozljede anusa oštećenika protekom vremena, a nikako ne bi mogao predstavljati podlogu za zaključak suda o vjerodostojnosti oštećenikovog iskaza. Pritom nije bez značaja niti činjenica duljine trajanja odnosa, odnosno, njegove kratkoće, kako je prikazuje u svom svjedočenju oštećeni A. R..

10. Iako je sud odbio prijedlog obrane glede izdvajanja kao nezakonitog dokaza zapisnika o ispitivanju svjedoka, oštećenog A. R. jer nije ispitan na materinjem jeziku (rješenje na listovima spisa 196 – 198) i bez obzira što je obrana tome uporno prigovarala tijekom postupka, prvostupanjski sud tu činjenicu prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza navedenog svjedoka nije ničim obrazložio. Naime, riječ je o okolnosti na koju je ukazao liječnik kao na teškoću prilikom sporazumijevanja sa oštećenim A. R. dana 4. listopada 2018. prilikom obavljanja liječničkog pregleda (list spisa 47), ali istu činjenicu je navela i sudska tumačica za talijanski jezik A. G., na kojem je oštećenik sudjelovao u predmetnom postupku (list spisa 192), navodeći da "…s njim se može sporazumijevati, međutim on ne govori književnim talijanskim jezikom već tzv. uličnim talijanskim jezikom a kako se sada nalazi u istražnom zatvoru to je sigurno da se sada ne služi talijanskim jezikom, ne koristi ga, pa ga onda slabije i govori".

11. Daljnji razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke navedeni su u točki 22. obrazloženja odluke, a odnose se na stav oštećenika prema suđenju (teško podnosi boravak u zatvoru, želi da se postupak obustavi jer je Musliman, "…da je to nešto što se dogodilo i prošlo i on to ne može promijeniti…", mora se pojavljivati na ročištima). No, protivno takvom pristupu prvostupanjskog suda valja konstatirati da takav stav oštećenika ničim ne utječe na osnovanost i utemeljenje optužbe, kako to očito vrednuje prvostupanjski sud. Protivno tome, svojom izjavom o tome "…da je to nešto što se dogodilo i prošlo i on to ne može promijeniti…" oštećenik u biti podupire, osnažuje svoj svjedočki iskaz po pitanju inkriminiranih događaja.

12. Imajući u vidu navedeno, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, uslijed čega je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženi Igor Sever počinio terećeno kazneno djelo iz članka 153. stavak 2. KZ/11.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje se ukazuje ovom presudom, te potpuno i određeno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane, a koje kao nedokazane, osobito cijeneći vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, što će u konačnici obrazložiti sukladno odredbi članka 459. ZKP/08. U tom kontekstu nužnim se ukazuje ispitivanje svjedoka M., te konfrontiranje i analiza njegovog iskaza sa iskazom svjedoka, oštećenog A. R. i to upravo na okolnost (ne)zaticanja optuženog I. S. pri počinjenju terećenog kaznenog djela. Kako se prilikom činjeničnih utvrđenja iskaz svjedoka, oštećenog A. R. kao žrtve kaznenog djela manifestira kao jedan od ključnih dokaza ove kaznene stvari, to se ocjeni njegove vjerodostojnosti treba pristupiti nakon što se provjeri jesu li njegova uporaba i razumijevanje talijanskog jezika dostatni glede adekvatnog sudjelovanja (iskazivanja) na raspravi. Također, ako će se vjerodostojnost njegovog iskaza ocjenjivati i kroz navod njegovog svjedočenja o krvarenju nakon prvog događaja, sud će odgovarajućim vještačenjem provjeriti tu okolnost, dajući prethodno vještaku točni ili čim točniji podatak o vremenu koje je proteklo od prvog događaja, pa do liječničkog pregleda dana 4. listopada 2018. Nakon izvođenja ovih dokaza prvostupanjski sud će iste staviti u korelaciju sa svim do sada izvedenim dokazima, te, po ocjeni i potrebi, novim dokazima, pa će analizom i ocjenom svih dokaza donijeti odgovarajuće zaključke o odlučnim činjenicama i činjeničnom stanju predmetne inkriminacije.

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.