REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: 24 Povrv-44/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Mariji Dukić, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste Željane Vidović Labor, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., Z.,

V. p. …, OIB:…., zastupanog po generalnom punomoćniku T. Z., odvjetniku u O. društvu Z. i p. d.o.o. sa sjedištem u O., K. A.. S. …, protiv tuženika A. B. iz Z., U. D. Š.

…, OIB:…, zastupanog po punomoćnici A. B. iz Z., U. D. Š.

…

, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno te njegove punomoćnice, na ročištu određenom radi objave presude 15. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika E. B. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv-682/2020 od 27. travnja 2020. kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku A. B. iz Z., U. D. Š.

…, OIB:…, isplati ovrhovoditelju sada tužitelju A. H. d.o.o., Z., V. p. 1, OIB:…, iznos od 937,02 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2019. do isplate, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 350,00 kuna i predvidivi trošak u iznosu od 537,50 kuna, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj sada tužitelj A. H. d.o.o. (u nastavku teksta: tužitelj) podnio je 20. travnja 2019. javnom bilježniku E. B. iz Z., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika sada tuženika A. B. (u nastavku teksta: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 937,02 kuna sa zateznom kamatom.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika E. B. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv- 682/2020 od 27. travnja 2020., a koje je u povodu prigovora tuženika rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-44/2021-2 od 25. siječnja 2021. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tuženik je naveo kako isto osporava u cijelosti kao i izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja. Naime, vjerodostojna isprava da se temelji na računu broj … koji da glasi na iznos od 937,02 kuna s dospijećem plaćanja 15. svibnja 2019. izdanom za obračunsko razdoblje od 1. travnja 2019. – 30. travnja 2019. Navedeno da ne odgovora istini jer da je tužitelj za utuženo razdoblje ispostavio tuženiku računu broj … koji da ne glasi na utuženi iznos već na iznos od 688,32 kuna, a koji da je plaćen 19. lipnja 2019. U prilogu da dostavlja kopiju izvornog računa na kojem da su specificirane sve stavke, a da se odnose na otplatu preostalih rata uređaja i naknade za mjesec travanj 2019. Stoga, predlaže ukidanje rješenja o ovrsi jer da je neutemeljeno i neistinito.

4. U odnosu na prednje navode tuženika, tužitelj je naveo kako osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 7. kolovoza 2017. s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca, pretplatnički broj … te Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 7. kolovoza 2017. Visinu konkretne novčane tražbine da dokazuje i vjerodostojnim ispravama u vidu prijepisa mjesečnog računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka, sa specifikacijama usluga, naknada i poziva. U odnosu na tuženikove navode kako je podmirio predmetno dugovanje u cijelosti prema izdanom računu, tužitelj ističe kako je navedeno netočno te da je tuženik predmetni račun djelomično podmirio. Ukazuje i na činjenicu kako je tuženik dostavio presliku samo dijela računa te da isti nije obostrano slikao. Također, ističe kako je nelogično da bi tuženik dio računa na kojem je nalog za plaćanje sa cjelokupnim iznosom koji uključuje mjesečnu naknadu za uslugu, obročnu otplatu uređaja te naknadu za prijevremeni raskid ugovora otkidao od računa kada je isti podmirivao putem internet bankarstva. Predlaže tuženiku dostaviti obostranu presliku računa koji je djelomično podmirio. Uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja da je utvrđeno kako tuženik predmetni račun do danas nije u cijelosti namirio, a ukoliko isti tvrdi suprotno, da je na njemu teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je osporio prednje tvrdnje tužitelja o djelomičnom plaćanju predmetnog računa. Također, naveo je kako je račun broj … ispostavljen od strane tužitelja za razdoblje od 01. travnja do 30. travnja 2019. koji glasi na iznos od 688,32 kuna platio, dakle da je platio točno onaj novčani iznos na koji je ispostavljen račun, te da dostavlja presliku obje strane računa za mjesec travanj 2019. kako je to tužitelj predložio. Inače smatrao je da nije bilo potrebe da račun obostrano preslika jer da se cijeli obračun i specifikacije naknada usluge i poziva nalaze na polovici prve strane računa. Na drugoj strani računa da se nalazi ogledni primjerak opisa stavki računa gdje tužitelj pojašnjava stavke svakog računa, a pod točkom 6 da je naveden ukupan iznos računa. Upravo onaj novčani iznos koji da je na predmetnom računu da je platio, a tužitelj da ga je obračunao. Ističe da se na kartici korisnika vidi da je podmirio sve račune. Na kartici korisnika da se jedino vodi dug za račun br. …, a iznos tog računa od 688,32 kuna da je podmirio za što da ima potvrdu. Dakle, iz navedenog da proizlazi kako iznos duga na kartici nije točan. Smatra da ga tužitelj ne može zadužiti za iznos spornog računa, koji da ne odgovara stvarnom iznosu i obračunu računa. Slijedom navedenog, predlaže odbijane tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista pročitana i to: izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 14. travnja 2020. (l.s. 7), preslika računa broj 0… od 30. travnja 2019. u iznosu od 688,32 kuna za razdoblje od 1. travnja do 30. travnja 2019. (l.s. 11, 58 -59), bankovni izvadak o plaćanju iznosa od 688,32 kuna izvršenom 19. lipnja 2019. (l.s. 12, 60), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (l.s. 22), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa uz Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 7. kolovoza 2017. (l.s. 23 - 26), Opći uvjeti poslovanja VIPnet d.o.o. od 15. rujna 2016. (l.s. 27 - 50), prijepis računa broj … od 30. travnja 2019. u iznosu od 1.625,34 kuna za razdoblje od 1. travnja do 30. travnja 2019. sa specifikacijom poziva i usluga (l.s. 51 - 54), kartica kupca za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 25. ožujka 2020. (l.s. 55 - 56).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 937,02 kuna, dakle u iznosu koji ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, pa se radi o sporu male vrijednost, a sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP).

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi plaćanja računa broj … od 30. travnja 2019. u iznosu od 937,02 kuna koji je dospio na naplatu 15. svibnja 2019.

10. Među strankama ovog postupka nesporno je da su ugovorni odnos zasnovali temeljem tuženikovog Zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa od 7. kolovoza 2017. koji je isti dan prihvaćen od strane tužitelja, pa je na taj način između istih sklopljen Ugovor o pretplatničkom odnosu od 7. kolovoza 2017. (u nastavku teksta: Pretplatnički ugovor) sukladno čl. 5. toč. 5.1.1. Općih uvjeta poslovanja tužitelja od 15. rujna 2016. (u nastavku teksta: Opći uvjeti).

11. Iz sadržaja Pretplatničkog ugovora, slijedi da je tuženik kao pretplatnik isti sklopio za pretplatnički broj … i tarifni model Bez Granica XL+ u mjesečnom iznosu od 220,00 kuna, te uz preuzetu obvezu minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca.

12. Uz Pretplatnički ugovori sklopljen je i Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatnu kao njegov sastavni dio, a prema kojem je tuženik kao kupac od tužitelja kao prodavatelja kupio mobilni uređaj iPhone 7 128 GB po cijeni od 4.959,00 kuna koju se tuženik obvezao platiti u 24 mjesečna obroka u iznosu od po 140,00 kuna, s tim da je prilikom preuzimanja platio 1.599,00 kuna, a prvi mjesečni obrok je dospio na naplatu 16. rujna 2017., dok je posljednji obrok dospio 16. kolovoza 2019.

13. Međutim, tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika plaćanja iznosa od 937,02 kuna na ime naknade štete za prijevremeni raskid ugovora tvrdeći kako je obračunata u računu za mjesec travanj 2019. koji da je glasio na iznos od 1.625,34 kuna, a tuženik da je isti djelomično podmirio plaćanjem iznosa od 688,32 kuna, dok da je ostao nepodmiren utuženi iznos.

14. S druge strane, tuženik osporava utuženi računu tvrdeći kako je 19. lipnja 2019. platio račun za mjesec travanj 2019. i to upravo u iznosu od 688,32 kuna na koji da je glasio račun koji mu je tužitelj ispostavio i označio razdoblje od 1. do 30. travnja 2019.

15. Prvenstveno je potrebno navesti kako je odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a, određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. Tužitelj visinu utužene novčane tražbine dokazuje izvatkom iz ovjerenih poslovnih knjiga od 14. travnja 2020. i preslikom računa broj … od 30. travnja 2019.

17. Iz sadržaja vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 14. travnja 2020. razvidno je novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 937,02 kuna, a temeljem računa broj … koji je dospio na naplatu 15. svibnja 2019.

18. Prema odredbi čl. 6. toč. 6.2.1. Općih uvjeta, Vipnet ispostavlja krajnjem korisniku mjesečne račune za obavljene usluge i za druge naknade sukladno Cjeniku s rokom dospijeća navedenim na računu, dok u toč. 6.3.1. istog članka, određeno da je krajnji korisnik obvezan podmiriti račun do datuma dospijeća na računu.

19. Iz sadržaja računa broj … od 30. travnja 2019. koji glasi na iznos od 1.625,34 kuna s datumom dospijeća 15. svibnja 2019. proizlazi da sadrži obračun mjesečne naknade za tarifni model Bez Granica XL+ u iznosu od 89,59 kuna, mjesečnu naknadu za korištenje mreže u iznosu od 4,27 kuna, potrošnju putem MMS usluge u iznosu od 1,60 kuna, mParking u iznosu od 6,00 kuna, naknadu za uslugu izvršenja platnih transakcija u iznosu od 0,89 kuna, zateznu kamatu po računu za mjesec veljaču 2019. u iznosu od 2,10 kuna, pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 23,87 kuna i otplatu uređaja na rate u iznosu od 560,00 kuna, a što ukupno iznosi 688,32 kuna. Također, na 2. stranici računa razvidno je da je tužitelj u iznos računa za mjesec travanj 2019. izvršio i obračun naknade štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 937,02 kuna pozivajući se na odredbu čl. 14. Općih uvjeta.

20. Također, i tuženik dostavlja presliku računa broj … od 30. travnja 2019. (izvornik dostavljen na uvid na pripremnom ročištu održanom 17. veljače 2022.) kojim potvrđuje svoje tvrdnje da mu je tužitelj za mjesec travanj 2019. ispostavio račun istog broja i datuma izdavanja koji sadrži obračun identičnih usluga i naknada koje ukupno iznose 688,32 kuna, s tim da ne sadrži obračun naknade štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 937,02 kuna čija je naplata predmet ovog spora.

21. Prema čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a, određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 160. st. 1. ZOO-a, obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima, dok je st. 2. istog članka određeno da se prestankom glavne obveze gase jamstvo, zalog i druga sporedna prava.

23. Imajući u vidu da je tužitelj ispostavio tuženiku račun broj … od 30. travnja 2019. za pružene usluge i naknade za mjesec travanj 2019. u ukupnom iznosu od 688,32 kuna, a koji je plaćen 19. lipnja 2019. (l.s. 60) to znači da je tuženik kao dužnik ispunio svoju obvezu plaćanjem novčanog iznosa na koji obveza glasi pa je na taj način došlo do prestanka njegove obveze sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO-a.

24. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj na kojem je teret dokaza u smislu odredbe čl. čl. 221.a ZPP-a nije dokazao osnovu i visinu utuženog računa odnosno da je tuženiku kao krajnjem korisniku ispostavio utuženi račun koji sadrži i obračun naknade štete za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 937,02 kuna, a sukladno obvezi koju propisuje odredba čl. 6. toč. 6.2.1. Općih uvjeta. Također, tužitelj tijekom postupku niti jednom riječju ne navodi datum raskida pretplatničkog odnosa, je li jednostrano raskinut od strane tuženika ili pak od strane tužitelja zbog krivnje tuženika, a kako nije razvidan niti način obračuna iznosa naknade štete, to primjenjujući odredbe o teretu dokaza ovaj sud zaključuje kako nije dokazao osnovanost i visinu utužene tražbine.

25. Slijedom iznesenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sud je sukladno čl. 8. ZPP-a zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika E. B. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv-682/2020 od 27. travnja 2020. pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

26. Odluka o trošku je izostala jer tuženik kao stranka koja je uspjela u parnici nije podnio zahtjev za naknadu troškova postupka.

Zadar, 15. ožujka 2022.

Viša sudska savjetnica - specijalist:

Sutkinja:

Željana Vidović Labor, v.r.

Marija Dukić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) primjerka.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

1) Tužitelju po pun.,

2) Tuženiku po pun.