REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 Povrv-2280/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A..hr d.o.o., O.: … … , S., P. cesta 29.,

zastupan po z.z. G. V., a ovaj zastupan po punomoćniku S. G.,

odvjetniku iz S., protiv tuženice S. M. Z., O.: 65300403205,

F. str. 7. H., S. R. N. zastupane po punomoćnici

K. Š., odvjetnici u Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 8. veljače 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja S. G., odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženice, N. J.,

odvjetničkog vježbenika, 15. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. U. se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. S. iz Z. poslovnog broja O.-55/2018 od 19. ožujka 2018. kojim se nalaže tuženici S. M. Z. da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelju

A..hr d.o.o. u iznosu od 25.453,15 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Z. o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 10. ožujka 2018. pa do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

I.. N. se tužitelju A..hr d.o.o., O.: 16364086764 u roku od osam dana naknaditi tuženici S. M. Z., O.: 65300403205 troškove

parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 2.500,00 kuna više od dosuđenog, zahtjev odbija kao neosnovan.

I.. Z. tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka se odbija kao neosnovan.

O.

P. broj: 87 P.-2280/2018

1. T. A..hr d.o.o. je 16.ožujka 2018. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenice (sada tuženice) S. M.

Z., radi naplate novčanog iznosa od 25.453,15 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, radi naplate duga po izdanom računu broj 1350/1/2.

2. P. prijedlog kao osnovan, javni bilježnik J. S. iz

Z. je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja O.-55/2018 od 19. ožujka 2018., protiv kojeg naloga je tuženica, tada u svojstvu ovršenice podnijela prigovor pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti, osporavajući osnov i visinu potraživanja tužitelja kao i troškove postupka, jer da istome ne duguju ništa. U pogledu računa tužitelja broj 11-P.-1 od 24. svibnja 2017, da su tuženici 12. lipnja 2017. podnijeli prigovor kojim su u cijelosti osporili račun.

3. T. S. M. Z. u prigovoru protiv rješenja o ovrsi

navodi da odbacuje zahtjeve potražnje, prilaže ugovor koji od nje da nije potpisan. U. prigovor prilaže mail od 27. srpnja od A. sa kojim je i dobila račun koji je zadnji put isprintan 8. ožujka 2018. N. da je pisala žalbu, koju sada nema. D. prilaže mail od 5. siječnja 2018. na koji se A. nikad nije očitovao na priložene dokaze. N. da tužitelj treba snositi troškove koji su nastali njoj jer je zatvorila apartman radi tužitelja. M. odbaciti tužiteljev zahtjev navodeći da je račun očita malverzacija, niti je ugovor vjerodostojan.

4. O. sud u Z. je rješenjem poslovnog broja P.-445/18 od 6.

srpnja 2018. stavio izvan snage naprijed citirano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. P. rješenjem O. suda u Z. poslovnog broja

P.-445/18 od 20. srpnja 2018. se taj sud oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i odlučio da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom sudu u S..

6. T. se u podnesku od 3. veljače 2020. očitovao na prigovor tuženice i navode da nije primila račun koji je neosnovan te da nije primila vaucher koji je neosnovan. N. da obzirom na napredak tehnologije, promjenu zakonske regulative i posla kojim se bavi tužitelj s jedne strane i tužena s druge strane su se nalazili u poslovnom odnosu koji se zasniva na korištenju napredne tehnologije. T. da je izradio K. događaja koja odgovara u cijelosti i svim vremenskim točkama načinu na koji su tuženoj isporučene sporne isprave. P. se na čl. 8.U.. D. navodi da je do spora između parničnih stranaka došlo, jer je tuženik-iznajmljivač oglasio svoje smještajne kapacitete putem programa tužitelja – agencije koja u realnom vremenu, u svakom trenutku, svakoj minuti jednog dana nudi slobodne kapacitete putem svog on-line booking na turističkom tržištu. U. dođe do promjene u slobodnim kapacitetima narudžbom od strane treće osobe-klijenta da je to odmah razvidno kod tužitelja te on potom obavještava svoje iznajmljivače. I. da vrijedi i iznajmljivače, odnosno tuženicu koja je propustila obavijestiti tužitelja. T. da je primila račun i vaucher, a propustila platiti dugovanje prema preuzetim obvezama iz U. o smještaju i O. uvjeta suradnje. T. da

nije osporila račun.

7. S. je u dokazne svrhe pročitao račun br. 1350/1/2 od 6. ožujka 2018. izdan od A..hr na ime S. M. Z. (str. 3 spisa), kronologiju

P. broj: 87 P.-2280/2018

događaja koi su rezultirali izdavanjem računa ovjerenu pečatom tužitelja, U. o smještaju u turističkim apartmanima br. 13399, sklopljen između turističke agencije A..hr d.o.o. kao agencije i S. M. Z. kao iznajmljivača od 6. lipnja 2017. (str.8-9), O. uvjete suradnje s iznajmljivačima privatnog smještaja izdanim od A..hr od 10.listopada 2014, (str.10), dopis A..hr upućen primateljici

S. M. Z. od 25. srpnja 2017. (str.11), dopis tuženice od 20.6.2018.

upućen na mail adresu …. (str 12), dopis A..hr upućen

primateljici S. M. Z. od 20. lipnja 2018. (str.13), U. o smještaju u turističkim apartmanima br. 13399, sklopljen između turističke agencije A..hr d.o.o. kao agencije i S. M. Z. kao iznajmljivača od 6. lipnja 2017.

(str.16), račun br. 2017-13399-1 od 19. srpnja 2017. izdan od S. M.

Z. na ime A..hr (str. 43), U. o smještaju u turističkim apartmanima br. 13399, sklopljen između turističke agencije A..hr d.o.o. kao agencije i S.

M. Z. kao iznajmljivača od 30. lipnja 2017. (str.44-45), ovjereni prijevod sms poruka gosta A. B. od 24. srpnja i 25. srpnja 2017. s njemačkog jezika po S. M.-V., javnom ovlaštenom prevoditelju za bosanski,

hrvatski, srpski, crnogorski jezik u H. od 20. travnja 2020., izveo dokaz slušanjem snimke razgovora između tuženice i zaposlenika tužitelja od 25. srpnja 2017. koji u tonskom zapisu prileži e-spisu.

8. S. je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice jer je zamjenik punomoćnika tuženice na glavnoj raspravi odustao od izvođenje tog dokaza.

9. Č. U. o smještaju u turističkim apartmanima br. 13399 od

6. lipnja 2017. (dalje: U.) proizlazi da su u članku 1. označene stranke ugovora, turistička agencija A..hr d.o.o. kao agencija i S. M. Z. kao

iznajmljivač. U. članku 11. određen predmet ugovora na način da se U. se uređuju uvjeti zakupa smještajnih kapaciteta privatnih iznajmljivača u domaćinstvu, a s obzirom na vrstu to mogu biti sobe, studio apartmani, apartmani, stanovi, te kuće za odmor.

10. O. čl. 13. ugovoreno je da će A. u svoje ime zaključivati pojedinačne ugovore o rezervaciji za točno određene termine sa I.,

odnosno zakupljivati njegove smještajne kapacitete, te će istovremeno u svoje ime pregovarati i zaključivati ugovore sa trećim osobama (gostima ili subagentima) smještajući treće osobe (A. ili subagentske goste) u zakupljene

I. kapacitete. I. člankom je, između ostaloga ugovoreno da se zaključenim ugovorom o rezervaciji sa I. smatra svaki pismeni ili usmeni dogovor kojim se definira smještajni kapacitet, termin, broj osoba i cijena, a koji rezultira ili će rezultirati smještajem gostiju u Iznajmljivačevim smještajnim kapacitetima, odnosno svaki dokument vezan uz smještaj gostiju, kao i svaka novčana transakcija koja prati realizaciju tog ugovora.

11. Na temelju provedenog postupka, ocjenom izvedenih dokaza zasebno te ih dovodeći u međusobnu svezu, sve u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa iz osnova ugovorne kazne zbog kršenja Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima broj 13399 od 6. lipnja 2017. sklopljenom između parničnih stranaka, u visini dvostruke vrijednosti neprihvaćene rezervacije

13. Spornim se ukazuje postojanje ugovornog odnosa između parničnih stranaka, osnovanost tražbine tužitelja po računu od 6. ožujka 2018. i visina tražbine po tom računu.

14. Sud naglašava da se o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju činjenica koje se utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a, a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

15. U pogledu postojanja ugovornog odnosa između parničnih stranaka kako slijedi;

16. Sud raspolaže sa dva istovjetna Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 13399, od kojih je jedan ugovor dostavljen uz prigovor ovrhovoditelja (tužitelja) na mjesnu nadležnost suda od 13. srpnja 2018. te koji ugovor je vlastoručno potpisan po tuženici kao iznajmljivaču zastupnika tužitelja i ovjereno pečatom tužitelja te ugovorom koji je od strane tuženice dostavljen uz prigovor koji nije potpisan po istoj, oba sa datumom 6. lipnja 2017. označeno u čl. 29. Ugovora. Sud utvrđuje istovjetnost oba primjerka ugovora u ugovornim odredbama. Spisu prileži i treći primjerak ugovora potpisan i ovjeren pečatom po tužitelju, nepotpisan po tuženici sa datumom 30. lipnja 2017.

17. Dalje, čitanjem ispisa e-mail poruka između parničnih stranaka sa adrese …. tako i od 20. lipnja 2018.

(str.13 i 42) u kojoj se poziva da nije potpisala ugovor sa tužiteljem, ali i u kojem ista navodi i da je korektno reagirala na status overbooking i da je bila spremna snositi troškove gosta u usporedbi sa rezerviranim objektom, čime dokazuje svoje svojstvo iznajmljivača zaključiti je da je između tužitelja i tuženice postoji obvezno-pravni odnos agencije i izdavatelja, sud smatra utvrđenim postojanje takvog ugovornog odnosa.

18. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

19. Odredbom čl. 65. st.1. ZOO-a je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom

20. Čitanjem računa br. 1350/1/2 od 6. ožujka 2018. izdanog od A..hr na ime S. M. Z. proizlazi naznačena osnova „Ugovorna kazna (penali)

zbog neprihvaćanja rezervacije gosta A. B. u A-13399 u terminu 27.072017-07.08.2017. u ukupnom iznosu od 25.453,15 kn. Na računu je označen datum izdavanja 6. ožujka 2018. i dospijeće plaćanja 9. ožujka 2018.

21. Odredba čl. 10. Ugovora glasi: „Prilikom sklapanja ovog Ugovora Iznajmljivač će obavijestiti Agenciju o svim već rezerviranim terminima svojih smještajnih jedinica, kao i o svim danim opcijama za iste, te se obvezuje da će kontinuirano, za vrijeme trajanja Ugovora, uvijek pravovremeno ažurirati uvid Agencije u stvarno stanje raspoloživosti njegovih smještajnih kapaciteta u realnom vremenu, na način da telefonski, fax uređajem, SMS porukom, e-mailom ili putem korisničkog sučelja na Internet stranicama Agencije, obavještava Agenciju o svakoj odobrenoj opciji, odnosno sklopljenoj rezervaciji koju je realizirao nezavisno od Agencije, tj. samostalno ili uz pomoć neke druge turističke agencije.”

22. Odredba čl. 12. st. 1. Ugovora glasi: „Suradnja među strankama se ne temelji na fiksnom niti alotmanskom zakupu, već se Iznajmljivačevi kapaciteti, ovisno o raspoloživim terminima, zakupljuju u realnom vremenu, istovremeno sa zahtjevom gosta, samo za određenu smještajnu jedinicu, u definiranom terminu, i uvijek za određenog gosta.”

23. Odredbe čl. 14. st. 1.-5. Ugovora (slanje predračuna i davanje opcije) glase:

- Potpisom ovog Ugovora Iznajmljivač daje Agenciji pravo prvenstva pri punjenju njegovih smještajnih kapaciteta, odnosno ovlašćuje Agenciju da, bez prethodnih konzultacija s njim, gostima samostalno daje opcije na trenutno raspoložive termine, a na osnovu zaprimljenih uplata i da konačno potvrdi gostima rezervaciju, te im izda svu pripadajuću dokumentaciju.

- Agencija je u mogućnosti samostalno davati opcije na raspoložive termine gostima isključivo ako potencijalna rezervacija zadovoljava sve uvjete objavljene na Iznajmljivačevom cjeniku.

- Ako potencijalna rezervacija zadovoljava sve dogovorene uvjete, Agencija u svoje ime ispostavlja gostu/subagentu predračun sa konačnim obračunom zakupljenog smještaja, te poziva gosta/subagenta da izvrši plaćanje. Iz tog dokumenta moraju biti sasvim razvidni podaci o Agenciji, eventualnom subagentu i gostu, kao i o zakupljenim uslugama, konačnoj cijeni, dogovorenoj dinamici, upute o načinu plaćanja, te vrijeme trajanja dane opcije.

- Istovremeno sa slanjem predračuna gostu Agencija e-mailom i/ili SMS- porukom obavještava Iznajmljivača o danoj opciji gostu, te mu tom prilikom specificira parametre potencijalne rezervacije;smještajnu jedinicu, termin rezervacije, broj osoba, državu iz koje su gosti, te Iznajmljivačevu neto cijenu. Pregledan uvid u sve trenutno dane agencijske opcije gostima Iznajmljivaču je dostupan u Agencijskom sučelju za iznajmljivače.

- Opciju koju je Agencija dala gostu, za rezervaciju čiji su parametri u potpunosti usklađeni s uvjetima objavljenim u Iznajmljivačevom cjeniku, Iznajmljivač nije u mogućnosti ni na koji način poništiti, pa se posebno ističe važnost činjenice da u svakom trenu Agencija raspolaže stvarnim stanjem dostupnosti Iznajmljivačevog smještaja, odnosno posebno se ističe obveza koju je Iznajmljivač preuzeo čl.10. st.1. Ugovora. Eventualni zahtjevi Iznajmljivača za poništenjem dane opcije gostu, zbog već mu pristigle direktne rezervacije koju je upravo namjeravao javiti Agenciji, nemaju nikakvu pravnu težinu, te se kao takvi neće ni uzimati u razmatranje. Prilikom eventualnog razmatranja opravdanosti dane opcije gostu, jedino je mjerodavno stanje zauzetosti smještaja kojim je Agencija raspolagala u trenutku davanja opcije.

24. Odredbe čl. 18. st. 2.-4. Ugovora glase:

„Ukoliko u roku 24 sata od slanja Agencijske potvrde rezervacije, Agencija ne zaprimi potvrdu o Iznajmljivačevom prihvatu iste, smatrat će se da Iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu mu rezervaciju, a time grubo krši odredbe ovog Ugovora. Stranke za taj slučaj dogovaraju ugovornu kaznu (penale) zbog nepridržavanja odredbi Ugovora u iznosu ekvivalentnom vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za pripadajući PDV.”

- „Odmah nakon što postane evidentno i neupitno da Iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu mu rezervaciju Agencija će izdati račun za ugovorene penale zbog nepridržavanja odredbi Ugovora sa rokom dospijeća "odmah", te ga dostaviti Iznajmljivaču e-mailom, fax uređajem ili poštom. Iznajmljivač se obvezuje podmiriti ispostavljeni račun u cijelosti, te potvrdu o izvršenoj uplati uputiti Agenciji najkasnije 24 sata po primitku istog.”

- „Ukoliko u dogovorenom roku Agencija nije zaprimila potvrdu o podmirenju ispostavljenog računa za naknadu štete zbog nepridržavanja odredbi Ugovora Agencija će pokrenuti ovršni postupak na temelju dospjele vjerodostojne isprave. Potpisom ovog Ugovora Iznajmljivač se unaprijed odriče prava prigovora vezanog uz rok dospijeća ispostavljenog mu računa, kao i prava prigovora na izostanak prethodnih upozorenja o pokretanju ovršnog postupka.”

25. Prema odredbi čl. 17. Ugovora, svaka agencijska potvrda rezervacije u roku dogovorene opcije obvezuje iznajmljivača na bezuvjetan prihvat predmetne rezervacije, a sukladno odredbi čl. 25. Ugovora, iznajmljivač se obvezuje izvršiti sve obveze koje proizlaze iz prihvaćenih, time da za nerealizirane ugovore o rezervaciji za određeni posao, a ukoliko ne bi pristao izvršiti preuzete obveze, iz ugovora kojima je najavljen i rezerviran dolazak gostiju, stranke ugovora o smještaju dogovaraju ugovornu kaznu (penale) zbog nepridržavanja odredbi Ugovora ekvivalentnom dvostrukoj vrijednosti već prihvaćene rezervacije uvećane za pripadajući PDV .

26. Sud smatra utvrđenim

- da su parnične stranke 6. lipnja 2017. sklopile ugovor o smještaju u turističkim apartmanima br. 13399,

- da je 24. srpnja 2017. tužitelj sms porukom i e-mailom obavijestio tuženicu o poslanom predračunu i odobrenoj opciji gostima za termin 27. srpnja do 7. kolovoza . kolovoza 2017. u njenoj smještajnoj jedinici, poslao ugpvor o rezervaciji.nakon čega ga je tužena obavijestila da ne prihvaća rezervaciju zbog vlastite tezervacije kooju nijvila tužitelju.

- da je tužitelj dopisom „Overbooking u smještajnoj jedinici A-13399-a u terminu 27.07-07.08.2017.” upućen na mail tuženice ostavio istoj rok od dva sata za prihvaćanje predmetne rezervacije uz storniranje računa za ugovorene penale po čemu tuženica nije postupila. ,

27. Ovako postupanje tuženice u svojstvu iznajmljivača i ugovorne stranke je protivno odredbi čl. 14. Ugovora kojega s obzirom da nije na vrijeme obavijestila agenciju o tome da u ugovornom terminu njen apartman nije raspoloživ, odnosno da je rezerviran. Tužena je opisanim propustom, dovodi tužitelja u situaciju nedostatka smještanih kapaciteta gostima u ugovorenom terminu. Da je tužena postupala sukladno odredbama zaključenog Ugovora i na vrijeme obavijestila tužitelja o neraspoloživosti apartmana, do predmetnog spora ne bi ni došlo.

28. U pogledu navoda tuženice koje se odnose na „overbooking” sud upućuje na odredbu čl. 18.a st, 2, Ugovora koja glasi: „Neželjene situacije tzv. overbookinga je moguće rješavati isključivo na način da agencijski gost dobije zakupljeni smještaj u skladu sa parametrima navedenim na ugovoru o rezervaciji, a da Iznajmljivač svojim direktnim gostima pronađe zamjenski (alternativni) smještaj. Svako drugačije rješenje će rezultirati obračunom penala Iznajmljivaču propisanim čl. 25. st. 4. ovog Ugovora.

29. Sukladno citiranoj odredbi navod tuženice u smislu oslobađanja ugovorne odgovornosti po predmetnom ugovoru prema tužitelju se otklanja kao neosnovan.

30. U pogledu sms poruke gosta A. B. os 24. srpnja 2017

upućen tuženici sadržaja: Vrlo poštovana gospođo Ž., Mismo danas razgovarali o apartmanu u D.. A. insistira, da to je naša rezervacija kod Vas. Možete li Vi to razjasniti sa A..hr? Želim biti siguran. Hvala. A. B. i sms poruke

od 25. srpnja 2017. istog pošiljatelja sadržaja „Odustajemo od putovanja. A..hr nam vraća novac. Pozdravi” koji su u ovjerenom prijevodu s njemačkog jezika po S. M.-Veljović, javnom ovlaštenom prevoditelju za bosanski, hrvatski, srpski crnogorski jezik u Hamburgu od 20. travnja 2020. prileži spisu, sud ne smatra isto odlučnim dokazom koji bi isključivao naprijed opisanu povredu ugovorne obveze tuženice.

31. Proizlazi stoga, da je tužitelj ovlašten pozivom na odredbe čl. 17. i 18. Ugovora ispostaviti tuženici račun, odnosno obračunatu tzv. ugovornu kaznu zbog nepridržavanja odredbi Ugovora, odnosno neprihvaćanja rezervacije gosta u razdoblju od 27. srpnja do 7. kolovoza 2017.u visini kazne koja odgovora visini usluge (protuvrijednosti u kunama) prema ugovoru o rezervaciji kojega je tužitelj sklopio s gostom 29. srpnja 2017.

32. Dalje proizlazi sukladno čl. 17.st. 1. Ugovora prema kojem svaka Agencijska potvrda rezervacije u roku dogovorene opcije obvezuje iznajmljivača na bezuvjetan prihvat rezervacije, time da ukoliko u roku od 24 sata od slanja Agencijske potvrde rezervacije, Agencija ne zaprimi potvrdu o iznajmljivačevom prihvatu, odnosno nakon što postane evidentno i neupitno da iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu mu rezervaciju, iznajmljivač će Agenciji platiti penale zbog nepridržavanja odredbi Ugovora u iznosu ekvivalentnom dvostrukoj vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećanoj za PDV po čl. 18. Ugovora.

33. Sud međutim, ispravnim smatra prigovor tuženice visini tražbine.

34. Odredbom čl. 18. st. 2. Ugovora je ugovoren način obračuna ugovorne kazne (penala) na način da stranke za slučaj da Iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu mu rezervaciju, a time grubo krši odredbe tog Ugovora, dogovaraju ugovornu kaznu (penale) zbog nepridržavanja odredbi Ugovora u iznosu ekvivalentnom dvostrukoj vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za pripadajući PDV.

35. Spisu ne prileži ugovor o rezervaciji, da bi sud mogao utvrditi vrijednost neprihvaćene rezervacije i time utvrdio osnovanost tražbine u utuženom iznosu, ili nekom drugom nižem iznosu, jer ne postoje niti kakve druge odrednice, cjenik ili slično da bi se mogla nedvojbeno utvrditi visina ugovorne kazne.

36. Primijetiti je da je u presudama Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Povrv-1085/17 od 10. siječnja 2018. i Povrv-2122/16 od 27. lipnja 2018. koje je kao sudska praksa priložene spisu, visina i osnovanost tužiteljeve tražbine utvrđena na temelju ugovora o rezervaciji.

37. Slijedom opisanog, u izostanku postojanja ugovora o rezervaciji, vezano uz predmetna utvrđenja i tuženičinu povredu ugovornih obveza, sud nije mogao nedvojbeno i precizno utvrditi niti osnovanost tražbine u utuženom iznosu, niti u kojem drugom iznosu, zbog čega se ima smatrati da ista nije dokazana u postupku.

38. Radi naprijed opisanog i utvrđenog, tužbeni zahtjev je neosnovan te je stoga ukinut je predmetni platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučeno kao u izreci presude pod I.

39. Odluka o parničnom trošku, dakle, odluka o troškovima čitavog postupka (troška ovršnog i parničnog postupka koji čine jedinstvo i o čemu sud odlučuje u odluci o glavnoj stvari kojom se postupak završava) temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika stranaka uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

40. Tuženici se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti postupku priznaje i dosuđuje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak zastupanja na ročištu od 23.6.2020., 8.9.2020., 23.11.2021., 8.2.2022. u iznosu od po 100 bodova svako(Tbr.9.t.1.Tarife), sastav obrazloženog podneska od 24.7.2020. u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.t.1. Tarife) što ukupno predstavlja 500,00 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 5.000,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (1.250,00 kuna) što čini ukupan iznos od 6.250,00 kuna kao trošak zastupanja koji se dosuđuje tuženici na ime parničnog troška i koji iznos je tužitelj u obvezi naknaditi tuženici. Za više traženo, od naprijed priznatog i dosuđenog troška, a u iznosu od 2.500,00 kuna se zahtjev tuženice odbija kao neosnovan, naglašavajući da sud nije priznao kao osnovan zahtjev za zastupanje na ročištu od 20.4.2020. koje je prethodno odgođeno, kao i za sastav podneska od 20.4.2020. koji je predstavljao zamolbu za odgodu ročišta, a koje je već prije odgođeno.

Zbog navedenog sud je odlučio kao pod II. izreke.

Kako tužitelj nije uspio u sporu to zahtjev za naknadu parničnog troška nije osnovan slijedom čega je odlučeno kao pod III. izreke.

U Splitu, 15. ožujka 2022.

S U D A C

Daniel Ban

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženice,

- u spis.