REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3777/2018-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. U. odvjetnik u Z., protiv tuženika Kliničke bolnice, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P. odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d. Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2530/18-4 od 28. kolovoza 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-740/14-202 od 31. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2021.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice K. P. iz Z. kojim zahtijeva da joj tuženik Klinička bolnica iz Z. platiti 231.679.78 kn s zateznim kamatama od 9. lipnja 1998. godine do isplate, kao i mjesečnu rentu od 300,00 kn od 1. lipnja 2001. godine ubuduće tako da dospjele mjesečne svote rente isplati zajedno s pripadnim zateznim kamatama tekućim od dospjelosti svake pojedine mjesečne svote pa do isplate, a buduće kako budu dospijevali , najkasnije do svakog 10- tog u mjesecu na ruke tužiteljici i naknadi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku 15 dana.
II Nalaže se tužiteljici K. P. iz Z. naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku Kliničkoj bolnici iz Z. u svoti od 93.096,25 kn, a umješaču C. o. d.d. iz Z. u svoti od 18.750,00 kn, u roku 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska odluka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba parničnog postupka kao i odluke o troškovima postupka, na temelju čl. 382. st. 1. i Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. U odgovorima na reviziju tuženik i umješač na strani tuženika osporavaju revizijske navode tužiteljice, te predlažu reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.
8. Okolnost da tužiteljici nije prihvatljiva odluka i obrazloženje drugostupanjskog suda presudu ne čini nerazumljivom, kao što i tužiteljičina interpretacija provedenih dokaza drugačija od one kako su ju utvrdili sudovi ne znači da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.
9. Potrebno je, također, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP-a) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a).
10. U reviziji tužiteljica iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke sudova nižeg stupnja. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.
11. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da tuženik nije postupao po pravilima liječničke struke te je propustima u liječenju tužiteljice od pripreme za operaciju do postoperativnog stanja prouzročio brojne zdravstvene tegobe tužiteljici, koja je zbog toga trpjela štetu u vidu fizičke boli, straha, duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti i izgubljenu zaradu.
13. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno se svodi na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) kada su odbili tužbeni zahtjev za naknadom štete.
14. U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužiteljica operirana kod tuženika 9. lipnja 1998. zbog dobroćudnog tumora maternice i ciste u području desnog jajnika, te joj je odstranjena maternica i desni jajnik,
- da je tužiteljica potpisala suglasnost za operaciju sukladno izjavi od 8. lipnja 1998.,
- da je tužiteljica dala pristanak za anesteziju,
- da je nakon operacije tužiteljica primala lijek Soludex kao uobičajeno primjenjivan u smislu profilakse,
- da je kod tužiteljice poštivana uputa o primjeni visine tog lijeka,
- da tužiteljica spada u srednju rizičnu skupinu te je kao takva imala 16% mogućnosti dobiti trombozu nakon operacije maternice, što je moguće smanjiti na 9,3 % uz bandažu noge, što je kod tužiteljice učinjeno, te je tužiteljica uz Soludex primila i bandažu noge,
- da je tužiteljica otpuštena iz bolnice 9. dan nakon operacije, bez temperature, nije se žalila na bolove u lijevoj nozi, te nije bilo znakova tromboze lijeve noge,
- da je tužiteljica ponovo bila zaprimljena kod tuženika 23. lipnja 1998. kada joj je dijagnosticirana sepsa i tromboza dubinskih vena zdjelice i lijeve noge,
- da je tužiteljica u Klinici za plućne bolesti J. liječena od 13. studenog do 3. prosinca 1999. zbog embolije plućne arterije i upale pluća,
- da je u postupku provedeno vještačenje po vještaku ginekologu I. F. koji navodi da je operacija učinjena po uobičajenim standardima dobre kliničke prakse,
- da se vještak traumatolog S. D. i vještak anesteziolog M. P. nisu slagali u pogledu bitne činjenice uporabe heparina u tromboprofilaktičke svrhe, te je stoga proveden dokaz vještačenjem po Medicinskom fakultetu u R.,
- da je Medicinski fakultet u R. u svom nalazu i mišljenju utvrdio da na osnovi liječničkih isprava u spisu u liječenju tužiteljice tuženik nije počinio medicinski propust, te da prema spoznajama koje su u vrijeme liječenja tužiteljice mogli imati liječnici kao i niz okolnosti koje s medicinske strane tada nije bilo moguće predvidjeti su doveli do negativnog ispada za pacijenticu.
15. Stoga sudovi, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka kao i njihova usmena očitovanja da je tuženik učinio sve po uobičajenim standardima dobre kliničke prakse, ocjenjuju tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim, jer nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.
16. Slijedom takvih utvrđenja da je tuženik operirao tužiteljicu od benignog tumora maternice nakon koje operacije je učinio sve po uobičajenim standardima dobre kliničke prakse, da tužiteljica nakon operacije nije krvarila, da je propisan lijek Soludex kao uobičajeno primjenjivan u smislu profilakse, da je dobila antibiotik radi zaštite, da je tužiteljicu otpustio iz bolnice bez povišene temperature i bez ikakvih simptoma tromboze lijeve noge, pravilni su zaključci nižestupanjskih sudova da postupanje tuženika niti prije niti poslije operacije tužiteljice nije u uzročnoj vezi s nastupom tromboze lijeve noge kao niti kasnijom hospitalizacijom u Klinici za plućne bolesti J. u studenom i prosincu 1999. zbog plućne embolije i upale pluća, jer nije utvrđeno da bi opisana postupanja tuženika predstavljala pogrešku u liječenju. Utoliko je i pravilan zaključak da tuženik ne odgovara za nastalu štetu tužiteljici, pa je i materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. ZOO pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.
17. Revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, jer se revizijski navodi uglavnom, u onom dijelu u kojem se osporava pravilnost u primjeni materijalnog prava, zapravo svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP.
18. Zbog toga glede odluke o glavnoj stvari, na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.
19. U odnosu na odluku o troškovima postupka ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
20. Odbijen je zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer te postupovne radnje nisu bile potrebne za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 15. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.
