REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 990/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja B. P. iz D. M., OIB ... i drugotužiteljice M. B. P. iz O., OIB ..., koje zastupa punomoćnik D. O. odvjetnik u O., protiv tuženika Stečajne mase iz G. b. d.d. u stečaju, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. G. odvjetnik u V. radi pobijanja postupka javnobilježničkog osiguranja i brisanja upisa u zemljišnoj knjizi odlučujući o reviziji tužitelja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5911/07-3 od 17. studenoga 2010. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-833/07 od 31. svibnja 2007., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili da se utvrdi kako je potvrda o učinjenom priopćenju na temelju čl. 277. Ovršnog zakona od 27. ožujka 2006. poslovni broj OU-27/98 javnog bilježnika D. Đ. iz D. M. neistinita isprava te se utvrđuje nedopuštenim postupak namirenja, te da se nalaže brisanje uknjižbe prava vlasništva provedene na temelju ove potvrde, a sve kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su podnijeli reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, dalje u tekstu: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati te podredno ukinuti u cijelosti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode revizije. Predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu odnosno odbaciti kao nedopuštenu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Pobijana presuda suda drugog stupnja je na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelji ukazuju revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, ocjenjujući provedene dokaze drugačije nego tužitelji i ako izvodi drugačije činjenične zaključke od tužitelja, jer je ocjena dokaza pridržana za sud.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da se utvrdi kako je potvrda o učinjenom priopćenju na temelju čl. 277. Ovršnog zakona od 27. ožujka 2006. poslovni broj OU-27/98 javnog bilježnika D. Đ. iz D. M. neistinita isprava te da se utvrdi nedopuštenim postupak namirenja, te brisanje uknjižbe prava vlasništva provedene na temelju te potvrde.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik s društvom P. d.o.o. kao dužnikom te tužiteljima kao protivnicima osiguranja sklopio Ugovor broj 2/98 i sporazum o osiguranju prava vlasništva,

- da se navedenim Ugovorom tuženik obvezao izdavati bankarske garancije, odobravati kredite i otvarati akreditive do okvirnog iznosa od 530.000,00 kuna, a tužitelji su dali svoju suglasnost da se radi osiguranja tražbine tuženika prema društvu P. d.o.o. uknjiži prijenos prava vlasništva u korist tuženika na nekretnini u suvlasništvu tužitelja,

- da je na temelju tog Ugovora tuženik izdao dvije bankarske garancije za ukupni iznos od 530.000,00 kuna,

- da je javni bilježnik tužiteljima dostavio zapisnik o priopćenju od 1. listopada 2003. kojim se potvrđuje nastupanje ovršnosti tuženikove tražbine,

- da se tužitelji na navedeni zapisnik nisu očitovali,

- da je javni bilježnik izdao Potvrdu o učinjenom priopćenju 27. ožujka 2006. kojom je tuženik kao vjerovnik postao punopravnim vlasnikom predmetne nekretnine.

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su odbili tužbeni zahtjev pravilno ocjenjujući da suprotno tvrdnjama tužitelja pobijana Potvrda nije sporazum u smislu članka 269. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05,67/08 dalje OZ).

11. Prema odredbi čl. 263. st. 1. i 2. OZ na prijedlog jedne ili obiju stranaka sud će odrediti ročište, na kojem će u zapisnik utvrditi sporazum stranaka o postojanju tražbine predlagatelja osiguranja i vrijeme njezina dospijeća te njihovu suglasnost da se radnjama osiguranja iz članka 262. ovoga Zakona, u ovisnosti o predmetu osiguranja, osigura ta novčana tražbina zasnivanjem založnoga prava. U sporazumu stranke mogu utvrditi i vrijednost predmeta osiguranja koja će u ovršnom postupku biti osnova za utvrđivanje vrijednosti predmeta osiguranja radi njegova unovčenja. Potpisani zapisnik o sporazumu stranaka iz stavka 1. ovoga članka ima snagu sudske nagodbe.

11.1. Člankom 269. st. 1. OZ propisano je da sporazum vjerovnika i dužnika koji se po svom sadržaju podudara sa sporazumom stranaka iz članka 263. stavka 1. ovoga Zakona, sklopljen u obliku javnobilježničkoga akta ili solemnizirane privatne isprave, koji sadrže i izjavu dužnika da je suglasan da se, radi osiguranja određene novčane tražbine vjerovnika, na nekom njegovu predmetu može zasnovati založno pravo radnjama iz članka 262. točke 2. do 11. ovoga Zakona koje će umjesto suda poduzeti javni bilježnik, izjednačeni su po svom učinku sa zapisnikom iz članka 263. stavka 2. ovoga Zakona. Stavkom 4. istog članka propisano je da će o svakoj radnji koja zahtijeva suradnju stranaka javni bilježnik sastaviti zapisnik koji će potpisati obje stranke. Ako stranke ne potpišu zapisnik, smatrat će se da se nisu suglasile s poduzimanjem radnje. Potpisani zapisnik ima učinak sporazuma kojim se priznaje pravni učinak o poduzetoj radnji.

11.2. Odredba čl. 277. st. 1. i 2. OZ propisuje da umjesto da pristupi unovčenju predmeta osiguranja prema odredbama članka 274.f ovoga Zakona, predlagatelj osiguranja ovlašten je zatražiti od protivnika osiguranja nakon dospijeća osigurane tražbine, preko javnoga bilježnika, da ga u roku od trideset dana obavijesti, preko istoga javnog bilježnika, zahtijeva li da se preneseni predmet osiguranja unovči preko javnog bilježnika, uz upozorenje o pravnim posljedicama neočitovanja (stavak 7.) U obavijesti iz stavka 1. ovoga članka protivnik osiguranja dužan je odrediti najnižu cijenu po kojoj se predmet osiguranja može prodati, imenovati javnog bilježnika koji će obaviti prodaju te priložiti njegovu izjavu da je voljan obaviti prodaju i da će od iznosa dobivenog prodajom prethodno namiriti tražbinu predlagatelja osiguranja s kamatama i troškovima te porez na promet.

11.3. Stavkom 7. istog članka propisano je da ako protivnik osiguranja ne postupi prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, odnosno ako javni bilježnik ne uspije prodati predmet osiguranja u skladu s odredbom stavka 5. ovoga članka, smatrat će se da je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari odnosno nositelj prava koji su na njega preneseni radi osiguranja – za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza. U tom slučaju predlagatelj osiguranja dužan je platiti porez i druga javna davanja u skladu sa zakonom (članak 277. b stavak 4.).

12. Sukladno navedenim zakonskim odredbama pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da predmetna Potvrda o učinjenom priopćenju 27. ožujka 2006. nije isprava iz čl. 271. st. 2. OZ. odnosno čl. 269. st. 1. i 4. protiv koje bi tužitelji mogli ostvarivati prigovore u posebnoj parnici.

13. Naime, u postupku je utvrđeno da su stranke ugovorile čl. 6. Ugovora 2/98 da se na predmetnoj nekretnini koja je bila u suvlasništvu tužitelja uknjiži prijenos prava vlasništva na tuženika radi osiguranja tražbine tuženika prema društvu P. d.o.o.

13.1. Obzirom da se tužitelji nisu očitovali o namirenju duga i nisu se sukladno odredbi iz čl. 277. st. 1. i 2. OZ izjasnili o zahtjevu tuženika da se nekretnina na kojoj je vlasništvo preneseno radi osiguranja proda putem javnog bilježnika, to je na temelju čl. 277. st. 7. OZ tuženik ostao punopravnim vlasnikom predmetne nekretnine, a javni bilježnik je na temelju odredbe čl. 277. st. 8. pravilno donio predmetnu Potvrdu.

14. Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Stoga je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.