REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1685/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz K., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Đ., protiv tuženika PZ O., S., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., B. R. i I. M. u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1528/17-2 od 17. svibnja 2018., kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu broj Pn-67/15- 21 od 25. svibnja 2017., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 96.208,26 kuna sa zateznim kamatama (toč. I.). Utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 1.229,88 kuna (toč. II.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 13.312,50 kuna (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 96.208,26 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2009. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude.

3. Rješenjem suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i preinačeno je rješenje suda prvog stupnja u odluci o troškovima postupka na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 20.599,00 kuna sa zateznim kamatom, dok je u nepobijenom dijelu pod točkom II. izreke rješenje ostalo neizmijenjeno.

4. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tuženika nije osnovana.

7. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja je pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, radi čega je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st.

1. toč. 3. ZPP.

8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja se sastoji u izmakloj koristi koju bi tužitelj ostvario predajom tuženiku neostvarenog uroda pšenice, a što je posljedica tuženikovog neispunjavanja obveze iz ugovora sklopljenog između stranaka, uskraćivanjem isporuke ugovorenih količina mineralnog gnojiva, a što je rezultiralo smanjenjem uroda pšenice.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je 6. listopada 2008. između tuženika, kao organizatora – kreditora, i tužitelja, kao proizvođača, sklopljen ugovor br. SE42/09 o kreditiranju jesenske sjetve 2008. i zajedničkoj proizvodnji i isporuci merkantilnih roba roda 2009 (dalje: Ugovor), kojim su stranke uredila svoje međusobne odnose vezane uz zajedničku proizvodnju, robni kredit i isporuku merkantilne pšenice roda 2009. i na temelju kojeg je tužitelj u 2008/2009 zasnovao proizvodnju merkantilne pšenice na površini od 45 ha i obvezao se preuzeti od tuženika robni kredit koji čini sjeme, zaštitna sredstva i mineralno gnojivo (NPK, UREA 46% i KAN 27%),

- da iz nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke J. N. i K. F. proizlazi da tužitelj nije izvršio osnovnu i predsjetvenu gnojidbu pšenice, već je sjetvu obavio u poorano tlo bez mineralne gnojidbe,

- da po mišljenju oba vještaka izostanak mineralne gnojidbe kompleksnim mineralnim gnojivom NPK ima za utjecaj na visinu uroda pšenice,

- da je po mišljenju vještaka J. N. ostvaren smanjeni urod od 2.607,27 kg/ha odnosno 117.327,15 kg,

- da se po mišljenju vještaka K. F. ne može precizno očitovati u kojem točno postotku je u konkretnom slučaju bio umanjen prinos, jer u spisu ne postoje podaci o tome kakvo je bilo stanje zalihe gnojiva u predmetnom tlu prije same sjetve, te da gnojidba kao agrotehnička mjera sa 50% utječe na poljoprivrednu proizvodnju.

11. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije na nedvojben način uspio dokazati osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno činjenicu da je tuženik uopće počinio ikakvu štetnu radnju, te da nije dokazao niti postojanje uzročno posljedične veze između štetne radnje i počinjene štete. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da se iz nalaza i mišljenja oba vještaka ne može nedvojbeno zaključiti u kojem točno iznosu bi tužitelju mogla nastati šteta, radi čega je odbijen tužbeni zahtjev primjenom čl. 221.a ZPP (pravila o teretu dokazivanja).

12. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP zaključujući da tužitelj zbog povrede ugovora od strane tuženika ima pravo zahtijevati naknadu štete sukladno čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO). Pri tome drugostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju neispunjenje ugovorne obveze tuženika u pogledu isporuke mineralnog gnojiva tužitelju izravno utjecalo na smanjeni urod pšenice i nastanak štete s osnova izmakle koristi. Nadalje sud drugog stupnja utvrđuje da bi neostvareni urod pšenice od 117.327,15 kg, zbog izostanka gnojidbe mineralnim gnojivom, tužitelj u skladu s ugovorom predao tuženiku uz prosječnu cijenu od 0,82 kn/kg, te da bi ostvario imovinsku korist od 96.208,26 kuna, pa na temelju čl. 346. st. 1. ZOO prihvaća tužbeni zahtjev.

13. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

14. Revident smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 250. ZPP jer je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka J. N., a otklonio nalaz i mišljenje vještaka K. F., radi čega nije pravilno utvrđena uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete.

15. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je ocijenio da je pisani nalaz i mišljenje vještaka K. F. istovjetan nalazu i mišljenju vještaka J. N., ali da je dopunsko usmeno izjašnjenje vještaka F. proturječno pisanom nalazu i mišljenju, radi čega se isto ne može prihvatiti.

16. Sud rezultate vještačenja prosuđuje po općim pravilima o ocjeni dokaza, a sama ocjena dokaza provedena po drugostupanjskom sudu izvršena je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, pri čemu je drugostupanjski sud dao jasne i razumljive razloge na temelju kojih dokaza je utvrdio činjenice relevantne za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu.

Stoga time što je drugostupanjski sud prihvatio vještačenje J. N. nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se sadržajno revizijom ukazuje.

17. Revizijski navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenje suda drugog stupnja na temelju izvedenih dokaza predstavljaju revidentovu ocjenu izvedenih dokaza, a čime zapravo upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog kojeg razloga revizija se uopće ne može podnositi (čl. 385. ZPP).

18. Tuženik suprotno ugovornoj obvezi nije isporučio mineralno gnojivo tužitelju, u količini koja je ugovorena. Kako tužitelj nije prilikom sjetve koristio mineralno gnojivo u količini koja je bila ugovorena, to je prinos bio manji, pa je pravilno utvrđeno da je zbog neispunjavanja ugovorne obveze tuženik prouzročio štetu tužitelju u visini koja je utvrđena provedenim vještačenjem. Riječ je o odgovornosti za štetu zbog povrede ugovorne obveze u smislu odredbi čl. 342. do 349. ZOO.

19. Shodno odredbi čl. 342. st. 2. ZOO kada dužnik ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Prema odredbi čl. 349. ZOO, ako ovim posebnim pravilima nije drukčije propisano, na naknadu štete zbog povrede prethodno postojeće obveze (ugovornu odgovornost) na odgovarajući se način primjenjuju pravila o naknadi izvanugovorne odgovornosti za štetu (dakle odredbe čl. 1045. do 1109. ovog Zakona).

20. U smislu navedenih odredbi za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za prouzročenu štetu trebaju uvijek kumulativno biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, koje su u provedenom postupku i utvrđene. Naime, prema utvrđenju drugostupanjskog suda tužitelj zbog povrede ugovorne obveze od strane tuženika trpi imovinsku štetu po osnovu izmakle koristi – manji prinosi kultura koje je tužitelj uzgajao i posljedično manja isporuka količina tuženiku.

21. Prema odredbi čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO riječ je o dobitku kojeg je tužitelj mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

22. U konkretnom slučaju tužitelj štetu osnovom izmakle koristi trpi u visini od 96.208,26 kuna, jer je u navedenom iznosu osnovano mogao očekivati neostvareni urod pšenice.

23. Slijedom izloženog kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 15. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.