REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 36/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALPSCHUH GmbH iz Edt bei Larnbach, Linzer Strasse 30., Republika Austrija, koga zastupa punomoćnik mr. Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženika TVORNICA CIPELA JLQ d.o.o. u stečaju iz Ludbrega, OIB 46010647786, koga zastupa punomoćnik Željko Cecelja, odvjetnik u Varaždinu, radi utvrđenja i u pravnoj stvari tužitelja TVORNICA CIPELA JLQ d.o.o. u stečaju iz Ludbrega, OIB 46010647786, koga zastupa punomoćnik Željko Cecelja, odvjetnik u Varaždinu protiv tuženika ALPSCHUH GmbH iz Edt bei Larnbach, Linzer Strasse 30., Republika Austrija, koga zastupa punomoćnik mr. Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-10012/14-3 od 1. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, broj P- 125/14-13 od 18. rujna 2014., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku od 1.066.612,60 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda (toč. I izreke), dok je prihvaćen protutužbeni zahtjev za isplatom 76.337,48 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (toč. II izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanje presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije osnovan prigovor da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da obrazloženje drugostupanjske presude proturječno sadržaju utvrđenih činjenica na osnovi provedenih dokaza, osobito u odnosu na ugovorne klauzule u ugovornoj kazni koja je ugovorena i za djelomičnu isporuku. To stoga što je prvostupanjski sud uvidom u ugovore utvrdio da je ugovorena kazna za zakašnjelu ali i djelomičnu isporuku (zadnji odlomak na str. 5. obrazloženja) a što sukladno tome, prihvatio i drugostupanjski sud (odlomak šesti na str. 4. obrazloženja). Posljedično tome, neosnovano se prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 362. st. 2. ZPP-a i 373.b ZPP-a kao i da je iz istog razloga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.
8. U odnosu na daljnji prigovor da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zato što je zaključeno da je ugovor dopisom tužitelja od 20. ožujka 2003. (ispravno 22. kolovoza 2003.) raskinut pri čemu da to nije točno jer je ugovor nesporno djelomično ispunjen, što ne bi bio slučaj da je ugovor raskinut – za istaknuti je da drugostupanjski sud zaključio da je tužitelj raskinuo ugovor o doradi zato što je bilo očito da tuženik neće u cijelosti ispuniti svoje obveze iz ugovora. Dakle, u situaciji kad je tuženik djelomično ispunio svoje obveze (i za njih ispostavio račune čiju isplatu traži) tužitelj može, ako smatra da tuženik neće u cijelosti ispuniti svoje obveze iz ugovora, raskinuti ugovor kao što je i učinio dopisom od 22. kolovoza 2003.
9. Neosnovano se u reviziji prigovara da je u drugostupanjskoj odluci obrazloženo kako je samo dio prvostupanjske koji se odnosi na odbijanje tužbenog zahtjeva zahvaćen bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je drugostupanjski sud izrijekom naznačio da „pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenog dužnosti pa ni povredom iz čl. 354. st. t. 11. ZPP-a u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev. Odluka se u tom dijelu može ispitati, izreka ne proturiječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama...” (prvi odlomak str. 3. obrazloženja). Obzirom da su sudovi utvrdili da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, to nije jasno koje bi potraživanje tužitelj prebijao sa potraživanjem tuženika.
10. Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na utvrđenje da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 1.066.612,60 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće činjenice;
- da su stranke 20. ožujka 2003. zaključile dva ugovora o doradi terenskih cipela Art 9600 za austrijsku vojsku kojim se tuženik obvezao za tužitelja izraditi ukupno 45 000 pari cipela i isporučiti ih tužitelju najkasnije do 30. rujna 2003.,
- ugovorena naknada po paru cipela iznosila je 7,086 EUR,
- tužitelj je dopisom od 22. kolovoza 2003. raskinuo ugovor o doradi zato što je bilo očito da tuženik neće u cijelosti ispuniti svoje obveze iz ugovora,
- nad tuženikom je 22. rujna 2003. otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-719/03,
- tuženik osporava utuženo potraživanje navodeći da je do raskida ugovora došlo dogovorno, da je tuženik po dogovoru vratio tužitelju repromaterijal, alat i proizvedenu robu, koju je tužitelj preselio drugim proizvođačima te ističe da tužitelj nije reklamirao ni količinu ni kvalitetu preuzete robe, materijala i alata.
11. Na temelju takvog utvrđenja sudovi zaključuju da je tužitelj 22. kolovoza 2003. raskinuo ugovor o doradi prije isteka roka za ispunjenje obveze (30. rujna 2003.) zato što je bilo očito da tuženik neće u cijelosti ispuniti svoju obvezu pa da tužitelj na temelju čl.128. i čl.609. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) ima pravo na raskid ugovora kao i pravo zahtijevati naknadu štete (upravo zbog toga se u reviziji neosnovano ističe da bi po zaključku suda neuredno ispunjenje ostalo bez ikakve sankcije). Budući da je tužitelj odmah zatražio da mu se isporuči preostali materijal i alati kako bi dovršenje preostalog broja cipela povjerio drugom izvođač, reviziji se neosnovano ističe da bi se na konkretan slučaj primijenile pravne posljedice neurednog ispunjenja jer da ugovor nije raskinut i da se u tom smislu pogrešno tumači sadržaj dopisa tužitelja od 22. kolovoza 2013.
12. Sukladno navedenom, pravilan je zaključak nižestupanjskih ugovora da su raskidom ugovora obje ugovorne strane oslobođene svojih obveza izuzev obveze za naknadu eventualne štete (čl. 132. st. 1. ZOO-a). Budući da tužitelj nije dokazao štetu (u pobijanoj presudi se najprije objašnjava da tužitelj nije dokazao štetu po svakom pojedinom osnovu da se potom pogrešno ističe da tužitelj nije dokazao da je tuženik odgovoran za štetu) koju utužuje u ovoj pravnoj stvari (loša kvaliteta isporučenih cipela, manjak terenskih cipela, garancija i jamstvo za isporučenu robu, razlika u cijeni proizvodnje, povećani putni troškovi), to su pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 190. ZOO-a sudovi odbili tužbeni zahtjev. Kako iz priloženih isprava ne proizlazi da je utvrđen nedostatak materijala a da istovremeno tužitelj nije dokazao da je obavijestio tuženika o nedostatku materijala i da ga je pozvao na predaju – to tužitelj neosnovano u reviziji prigovara da je sud na temelju čl. 233. ZPP-a trebao utvrditi visinu štete s navedenog osnova.
13. Obzirom da pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj raskinuo ugovor, to se revizijski navodi u pogledu djelomičnog ispunjenja, djelomičnog raskida i naplate ugovorne kazne, ukazuju pravno irelevantnim.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 15. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: eb30b-c1621
Kontrolni broj: 079c5-dfa14-68379
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
