Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-4000/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Daniele Ukić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Suzane Radaković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz P., ranije iz V. L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u V. L., protiv 1. tuženika Dom za starije i nemoćne osobe "K.", OIB: …, V. L., kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u D. i 2. tuženika D.-n. županije, OIB: …, D., kojeg zastupa punomoćnica N. S., odvjetnica u D., radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. tuženika Dom za starije i nemoćne osobe "K." i 2. tuženika D.-n. županije protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Pn-66/2020-64 od 4. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 15. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe 1. tuženika Dom za starije i nemoćne osobe "K." i 2. tuženika D.-n. županije i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pn-66/2020-64 od 4. studenoga 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke.

II Odbija se zahtjev 2. tuženika D.-n. županije za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženicima da tužitelju, u roku od 15 dana po prijetnjom ovrhe, na ime naknade imovinske štete (za razdoblje od 6. lipnja 2011. do 4. lipnja 2015.) solidarno isplate iznos od 435.973,92 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa, počevši od 5. srpnja 2011. pa do isplate.

Pod točkom II. izreke je u preostalom dijelu (198.839,21 kn) tužbeni zahtjev na ime naknade štete odbijen kao neosnovan.

U točki III. izreke je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se prvotuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe prijavi tužitelja kao zaposlenika Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za period od 5. lipnja 2011. do 4. lipnja 2015.g. sa gore navedenim iznosima bruto mjesečnih plaća, jer će u protivnom takvu prijavu zamijeniti ova presuda."

U točki IV. izreke je naloženo tuženicima da tužitelju u roku od 15 dana solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 34.064,00 kn.

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i IV. izreke žali se 1. tuženik Dom za starije i nemoćne osobe "K." zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova parničnog postupka 1. tuženiku.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkama I. i IV. izreke žali se i 2. tuženik D.-n. županija zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje ili preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu troškova postupka te troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu po odluci suda.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K." i 2. tuženika D.-n. županija su neosnovane.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj svojevremeno obnašao dužnost ravnatelja 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K." V. L., a takav mandat je istekao 2011.,

- da je dana 16. ožujka 2011. u "Narodnim novinama" objavljen natječaj za imenovanje ravnatelja 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K."-V. L.,

- da je nakon provedenog postupka po natječaju, dana 7. travnja 2011. Upravno vijeće 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K."-V. L., donijelo Odluku Broj: 01-4-12-3/2011 koja glasi: "D. M., diplomirani učitelj iz V. L., imenuje se ravnateljem Doma za starije i nemoćne osobe K.-V. L. u V. L. Ravnatelj će dužnost obnašati četiri godine, počevši od 05. lipnja 2011. godine.",

- da je 8. travnja 2011., upravo temeljem naprijed citirane Odluke Upravnog vijeća od 7. travnja 2011., između tužitelja i tuženika ad. 1 Doma za starije i nemoćne osobe „K.“ V. L., zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 5. lipnja 2011. do 4. lipnja 2015.

- da je dana 27. travnja 2011. u Općinskom sud u Korčuli pod poslovnim brojem P-264/11 zaprimljena tužba tužitelja I. O. iz V. L. protiv ovdje 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe K.-V. L. radi poništavanja Odluke Upravnog vijeća broj: 01-4-12-3/2011 od 7. travnja 2011. koji postupak je pravomoćno okončan rješenjem o povlačenju tužbe,

- da je 3. svibnja 2011. donesena Odluka Upravnog vijeća 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K."-V. L., kojom je poništena Odluka istog Upravnog vijeća od 7. travnja 2011. o izboru i imenovanju tužitelja ravnateljem 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe K.-V. L. na iduće četiri godine, počev od 5. lipnja 2019.,

- da je istog dana, tj. 3. svibnja 2011., donesena Odluka Upravnog vijeća 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K."-V. L., da po raspisanom natječaju od 16. ožujka 2011. nije izabran ni jedan kandidat,

- da je dana 11. svibnja 2011. u Općinskom sudu u Korčuli pod poslovnim brojem P-285/11 zaprimljena tužba i ovdje tužitelja protiv i ovdje 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K.", radi poništenja Odluka Upravnog vijeća i utvrđenja,

- da je dana 6. lipnja 2011. novi vršitelj dužnosti ravnatelja 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K." pisanim putem izvijestio tužitelja o svome imenovanju na tu dužnost, s time da je istog dana tužitelju zaključena i uručena radna knjižica,

- da je pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-189/13 od 07. listopada 2015., dakle, nakon proteka razdoblja u kojem je tekao mandat tužitelja kao imenovanog ravnatelja 1. tuženika, preinačena presuda Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-285/11 na način da je poništena Odluka Upravnog vijeća 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K." od 3. svibnja 2011., kojom je poništena Odluka istog Upravnog vijeća od 7. travnja 2011. o izboru i imenovanju tužitelja ravnateljem 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K." na iduće četiri godine, počev od 5. lipnja 2011.,

- da je istom pravomoćnom presudom označenom u prethodnoj stavci poništena i Odluka Upravnog vijeća 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K." od 3. svibnja 2011., kojom je odučeno da je po raspisanom natječaju od 16. ožujka 2011. godine za izbor i imenovanje ravnatelja Doma za starije i nemoćne osobe "K." nije izabran ni jedan od kandidata,

- da je protiv tako donesene pravomoćne presude Općinskog suda u Korčuli ovdje 1. tuženik Dom za starije i nemoćne osobe "K." dana 18. studenog 2015. izjavio reviziju, koja je odlukom Vrhovnog suda RH pod br. Revr-397/16 od 17. siječnja 2018. odbačena kao nedopuštena,

- da je presudom ovog suda Pr-195/15 od 8. prosinca 2015. odlučeno o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i ovdje tužitelja iz tužbe zaprimljene pod P- 285/11 te je utvrđeno da je tužitelj izabran i imenovan ravnateljem tuženika ad. 1 Doma za starije i nemoćne osobe "K.", i to za period od 5. lipnja 2011. do 4. lipnja 2015. i da je pravovaljan Ugovor o radu kojeg je tužitelj sklopio s 1. tuženikom dana 8. travnja 2011. za obavljanje poslova ravnatelja,

- da je u točki II. izreke presude Pr-195/15 od 8. prosinca 2015. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja kojim je zatražio da se naloži tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati na posao tužitelja, i to na radno mjesto ravnatelja tuženika prema ugovoru o radu od 08. travnja 2011., uz obrazloženje da je vrijeme na koje je ugovor sklopljen isteklo prije donošenja sudske presude i to 4. lipnja 2015. kojeg dana bi, s obzirom da je Ugovor o radu bio sklopljen na vrijeme od četiri godine, radni odnos bio prestao,

- da je žalba protiv takve presude odbijena odlukom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-7/16 od 13. studenoga 2019.,

- da je 2. tuženik D.-n. županija osnivač 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe "K.",

- da tužitelj, kako to proizlazi iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe D., Ispostava K., Klasa: 034-04/16-02/959, Ur.broj: 2117-21-13/6- 16-02 od 7. prosinca 2016. (list 20 spisa), u utuženom periodu nije bio u radnom odnosu,

- da prema sadržaju spomenute potvrde proizlazi da se tužitelj u razdobljima od 1. veljače 2013. do 8. travnja 2013. te od 1. srpnja 2013. do 29. prosinca 2015. nije nalazio u evidenciji nezaposlenih osoba,

- da je kao nezaposlena osoba tužitelj bio evidentiran u razdoblju od 13. lipnja 2011. do 31. siječnja 2013., od 9. travnja 2013. do 30. lipnja 2013. te od 30. prosinca 2015. do 12. travnja 2016.,

- da je prema potvrdi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 15. srpnja 2021. (list spisa 105 i 106) utvrđeno da je tužitelju u razdoblju od srpnja 2011. do studenog 2012. na ime pripadajuće naknade isplaćen ukupan iznos od 34.898,82 kn.

8. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je predmet raspravljanja u ovoj parnici u prvom redu odštetni zahtjev na ime izmakle koristi, a kojega tužitelj temelji na tvrdnji da mu je nezakonitim razrješenjem s dužnosti ravnatelja prvotuženika onemogućena zarada u visini plaće u razdoblju od lipnja 2011. do lipnja 2015. Naime, predmetnom tužbom tužitelj ne ostvaruje zaštitu prava iz radnog odnosa niti zahtjeva isplatu plaće od svog poslodavca, a u parničnom predmetu koji se vodio pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Pr-195/15 (raniji broj P-285/11) je utvrđeno:

- da je Upravno vijeće prvotuženika na sjednici 7. travnja 2011. u pravilnom sastavu i sa dovoljnim brojem glasova donijelo odluku o tužiteljevom imenovanju ravnateljem ustanove,

- da je sukladno zakonskim propisima te statutu prvotuženika između tužitelja i prvotuženika zaključen ugovor o radu dana 8. travnja 2011. za radno mjesto ravnatelja na vrijeme od 4 godine,

- da odluku Upravnog vijeća od 7. travnja 2011. o tužiteljevom imenovanju nitko od prijavljenih kandidata nije pobijao u smislu odredbe čl. 42. st. 1. i 2. Zakona o ustanovama niti je tužitelj razriješen s te funkcije u smislu odredbe čl. 44. cit. Zakona i odredbe čl. 43. tuženikovog Statuta,

- da je pravovaljan ugovor o radu kojega su stranke sklopile 8. travnja 2011.

- da je tužitelj zahtijevao povrat na poslove radnog mjesta ravnatelja prema spomenutom ugovoru o radu, no da takav zahtjev sud nije prihvatio jer je u međuvremenu proteklo vrijeme za koje je isti sklopljen.

9. Na temelju naprijed navedenoga, sud prvog stupnja zaključuje da pravnu osnovu u konkretnom slučaju predstavljaju odredbe čl. 1089. i čl. 1090. 1089. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

9.1. Odredba čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisuje da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je u st. 3. istog članka propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

9.2. Sukladno odredbi čl. 1090. ZOO-a će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

10. Smatrajući da je neprijeporno da tužitelj upravo i isključivo zbog nezakonitog postupanja Upravnog vijeća 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe „K.“ V. L. u utuženom periodu nije radio kao izabrani i imenovani ravnatelj te ustanove, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete

– izmakle koristi. To iz razloga što je nezakonito razrješenje tužitelja s dužnosti ravnatelja 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe „K.“ V. L. u uzročno- posljedičnoj vezi s činjenicom da tužitelj u razdoblju u kojem je imao trajati njegov mandat nije ostvario zaradu koja bi se po redovnom tijeku stvari trebala očekivati. Takvu izmaklu korist u ovom slučaju predstavlja neto plaća koju je tužitelj kao ravnatelj prvotuženika trebalo primati na radnom mjestu ravnatelja u razdoblju od 5. lipnja 2011. do 4. lipnja 2015.

11. Naprijed opisana utvrđenja, zaključke i ocjene suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a 1. i 2. tuženik iste nisu uspjeli dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

U odnosu na žalbu 1. tuženika Doma za starije i nemoćne osobe „K.“ V. L.

12. 1. tuženik Dom za starije i nemoćne osobe „K.“ V. L. osporava da je imovinska šteta u uzročnoj vezi s nezakonitom odlukom Upravnog vijeća, potkrijepljujući svoje stajalište navođenjem hipotetske situacije da Upravno vijeće 1. tuženika nije donijelo odluku o poništenju odluke o imenovanju ravnatelja, a da je ravnatelju ustanove prestao radni odnos zaključenjem radne knjižice 6. lipnja 2011. , koju odluku on nije pobijao, tužitelj u toj situaciji ne bi imao pravo na naknadu imovinske štete u visini neto plaće ravnatelja.

13. Prvenstveno valja reći da prvostupanjski sud donosi odluku na temelju činjenica koje su u postupku dokazane i utvrđene, a ne na osnovi hipotetske situacije koju žalitelj navodi. Nadalje, zaključenje radne knjižice nije odluka o prestanku radnog odnosa, već poslodavac radnu knjižicu može zaključiti samo na temelju određene odluke koja je dovela do prestanka radnog odnosa (npr. sporazum radnika i poslodavca, otkaz, odluka nadležnog suda), a takvu odluku u konkretnom slučaju 1. tuženik nije donio, već je dopisom od 3. svibnja 2011. (list 1F u predmetu Pr-195/15, ranije P-285/11) obavijestio tužitelja da je Upravno vijeće Doma za starije i nemoćne osobe K.-V. L., na sjednici održanoj 3. svibnja 2011. donijelo Odluku o poništenju ranije Odluke kojom se D. M. imenuje ravnateljem Doma za starije i nemoćne osobe K.-V. L.

14. Presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-189/13 od 7. listopada 2015. je preinačena presuda Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P- 285/11 od 5. prosinca 2012. te je suđeno da se poništava Odluka Upravnog vijeća Doma za starije i nemoćne osobe „K.“ V. L. od 3. svibnja 2011., kojom je poništena Odluka istog Upravnog vijeća od 7. travnja 2011. o izboru i imenovanju tužitelja ravnateljem Doma za starije i nemoćne osobe „K.“ V. L. na iduće 4 godine, počev od 5. lipnja 2011., a poništava se i odluka Upravnog vijeća Doma za starije i nemoćne osobe „K.“ V. L. od 3. svibnja 2011. kojom je odlučeno da po raspisanom natječaju od 16. ožujka 2011 za izbor i imenovanje ravnatelja Doma za starije i nemoćne osobe „K.“ V. L. nije izabran nijedan od kandidata.

15. Dakle, tužitelj upravo i isključivo zbog donošenja 1. tuženikove Odluke Upravnog vijeća od 3. svibnja 2011., kojom je poništena Odluka Upravnog vijeća od 7. travnja 2011. o izboru i imenovanju tužitelja ravnateljem Doma za starije i nemoćne osobe „K.“ V. L. na iduće 4 godine, počev od 5. lipnja 2011., nije obnašao dužnost ravnatelja te ustanove do 4. lipnja 2015., slijedom čega je zbog te Odluke trpio štetu u vidu izgubljene zarade.

16. Kako je navedena Odluka od 3. svibnja 2011. poništena pravomoćnom sudskom presudom, tužitelju pripada pravo na izgubljenu zaradu u neto iznosu, a 1. tuženik je dužan snositi posljedice nezakonitog postupanja svog upravljačkog tijela.

17. Neosnovani su žalbeni navodi da tužitelj zbog vlastitog propusta nije ostvario naknadu po osnovi nezaposlenosti od Zavoda za zapošljavanje, i to u razdobljima od 1. veljače 2013. do 8. travnja 2013. te od 1. srpnja 2013. do zaključno 4. lipnja 2015., tj. isteka mandata ravnatelja.

17.1. Naime, iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured D./Ispostava K. od 7. prosinca 2016. (list 20 spisa) proizlazi da je tužitelj bio prijavljen kao nezaposlena osoba u razdoblju od 13. lipnja 2011. do 31. siječnja 2013.; od 9. travnja 2013. do 30. lipnja 2013. te od 30. prosinca 2015. do 12. travnja 2016., dok je iz Kartice korisnika (list 106 spisa) dostavljene u spis dana 20. srpnja 2021. od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured D., vidljivo da je tužitelj primao naknadu za nezaposlenost u razdoblju od 6. srpnja 2011. do 7. studenoga 2012.

17.2. Dakle, tužitelj u razdoblju od 8. studenoga 2012. do 31. siječnja 2013., u kojem je bio prijavljen na Zavodu kao nezaposlena osoba, nije primao naknadu. To iz razloga što je odredba čl. 44. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Narodne novine", br. 80/08), koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, propisivala trajanje novčane naknade koja pripada nezaposlenoj osobi. Kako je u studenom 2012. tužitelju isteklo pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, propust tužitelja da se u razdoblju od 1. veljače 2013. do 8. travnja 2013. te od 1. srpnja 2013. do 4. lipnja 2015. prijavi Zavodu za zapošljavanje, nije ni od kakvog utjecaja na visinu naknade štete jer u tim razdobljima tužitelj više nije imao pravo na naknadu za nezaposlenost, slijedom čega te su žalbeni navodi 1. tuženika neosnovani i neodlučni.

U odnosu na žalbu 2. tuženika D.-n. županije

18. 2. tuženik D.-n. županija ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenicu je li tužitelj u razdoblju od 1. veljače 2013. do 8. travnja 2013. te od 1. srpnja 2013. do 29. prosinca 2015. bio zaposlen, bilo "na crno" ili pak da se kroz financijsko vještačenje utvrdi stvarni iznos primanja tužitelja vezano i za naknade koje je primao kao nezaposlena osoba, a koja činjenica nije obuhvaćena u financijskom vještačenja.

19. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi:

19.1. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

19.2. Sukladno odredbi čl. 7. st. 2. ZPP-a je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

19.3. Dakle, prvostupanjski sud ne provodi dokaze po službenoj dužnosti, osim ako posumnja u nedopuštenost raspolaganja stranaka, već je ovlašten provoditi dokaze koje su stranke predložile. U konkretnom slučaju 2. tuženik D.-n. županija nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlen ili eventualno radio "na crno", dok je tužitelj dostavio dokaz – elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 9. srpnja 2018. (list 80-81 spisa), iz kojeg proizlazi da tužitelj u razdoblju od 7. lipnja 2011. do 23. ožujka 2018. nije bio prijavljen na mirovinskog osiguranje, što znači da u tom razdoblju nije bio u radnom odnosu.

19.4. Za utvrđenje "stvarnog iznosa primanja tužitelja vezano i za naknade koje je primao kao nezaposlena osoba" nije potrebno provoditi financijsko vještačenje, kako to pogrešno smatra 2. tuženik, već se visina isplaćenih iznosa utvrđuje na temelju javne isprave koju je izdao Zavod za zapošljavanje i nalazi se na listu 106 spisa, a za koje mjesečne iznose je prvostupanjski sud umanjio utvrđene iznose naknade štete na ime izgubljene zarade.

20. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika 1. tuženika i predsjednika Upravnog vijeća 1. tuženika, imenovanog od strane 2. tuženika, osobito na okolnost provedbe postupka odabira tužitelja za ravnatelja u spornom razdoblju, a koji dokaz je sam tužitelj u tužbi naveo, valja odgovoriti da je tužitelj predložio u tužbi saslušanje stranaka, što znači da je predložio saslušanje ravnatelja 1. tuženika jer ravnatelj zastupa 1. tuženika Dom za starije i nemoćne osobe „K.“ V. L., sukladno čl. 37. st. 2. Zakona o 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08), tako da tužitelj nije ustanovama ("Narodne novine", br.

predložio saslušanje predsjednika Upravnog vijeća niti je takav dokazni prijedlog iznio žalitelj.

21. Pored toga, okolnosti donošenja Odluke Upravnog vijeća od 3. svibnja 2011. o poništenju Odluke o imenovanju ravnatelja su utvrđivane u postupku vođenom pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-195/15 (ranije P-285/11) u kojem je pravomoćno odlučeno da se poništava odluka Upravnog vijeća od 3. svibnja 2011., što znači da je o tom prethodnom pitanju pravomoćno odlučeno.

22. Nadalje, žalitelj ističe da je na strani tužitelja nastupila prekluzija za pokretanje postupka ocjene zakonitosti odluke 1. tuženika od 5. lipnja 2011. o otkazu Ugovora o radu od 8. travnja 2011. Također navodi da tužitelj nije dokazao niti učinio vjerojatnim da je pred nadležnim sudom pokrenuo postupak za utvrđenje otkaza Ugovora o radu s 1. tuženikom od 8.4.2011. nedopuštenim, čime je otpao pravni osnov potraživanja temeljem čl. 116. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

22.1. Ovdje valja reći da 1. tuženik nije donio nikakvu odluku o otkazu Ugovora o radu koju bi tužitelj mogao pobijati, već je isključivo odlučio da se poništava Odluka Upravnog vijeća od 3. svibnja 2011. o imenovanju ravnatelja, a tužitelj u ovom postupku ne potražuje isplatu naknade plaće u bruto iznosu u skladu s odredbom čl. 87. st. 3. ZR-a, već zahtijeva isplatu naknade štete po čl. 1089. st. 1. i 3. te čl. 1090. ZOO-a, pa su i u tom dijelu tužbeni navodi neosnovani.

23. Suprotno paušalnim žalbenim navodima o nezakonito određenim parničnim troškovima, sud prvog stupnja je odluku o troškovima donio pravilnom primjenom odredaba čl. 154 .st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

24. Slijedom svega naprijed navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao točki I izreke.

25. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, kao i sudske pristojbe na žalbu zatražene u neodređenom iznosu.

U Zagrebu 15. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Daniela Ukić, v.r.