1

                            Poslovni broj Gž-817/2021-3

              Poslovni broj Gž-817/2021-3

 

                                  U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

            P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner  članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice I. M. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica D. Z., odvjetnica iz Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3959/2014-81 od 26. veljače 2021., u sjednici vijeća 8. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3959/2014-81 od 26. veljače 2021. u točki I izreke za pobijani iznos od 205,39 eur/1.547,50 kn[1] sa zateznom kamatom od 3. prosinca 2014. do isplate, u odnosu na tijek zatezne kamate od 3. prosinca 2014. do prvostupanjskog presuđenja na dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete od 1.274,24 eur/9.600,75 kn, zatim za dosuđeni parnični trošak tužiteljici, te u točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 11.148,25 kn (1.479,63 eur) s zateznom kamatom od 3. prosinca 2014. do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 23.650,50 kn (3.138,96 eur) s zateznom kamatom, dok je točkom II izreke odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.100,00 kn te u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik s time da presudu pobija samo djelomično i to u točki I izreke za dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 1.547,50 kn (205,39 eur) s zateznom kamatom od 3. prosinca 2014. do isplate, kao i u dijelu dosuđene zatezne kamate na iznos naknade štete od 9,600,75 kn u tijeku od 3. prosinca 2014. do dana presuđenja, te u točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu za isplatu razlike dosuđene naknade neimovinske štete od 1.547,50 kn (205,39 eur) s zateznom kamatom preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, a u odnosu na tijek zatezne kamate dosuđene na preostali iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 9.600,75 kn preinači i tužiteljici dosudi zatezna kamata u tijeku od prvostupanjskog presuđenja (26. veljače2021.) do isplate, uz naknadu žalbenog troška ili podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 11.148,25 kn s zateznom kamatom od 3. prosinca 2014. do isplate zbog posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi 9. rujna 2012. do koje je došlo krivnjom osiguranika tuženika.

 

6. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika za štetu, kao ni visina dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 9.600,75 kn, od čega na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.095,00 kn, te imovinske štete (za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.405,75 kn i za troškove putovanja na fizikalnu terapiju u K. t. u iznosu od 5.100,00 kn) ukupno 6.505,75 kn.

 

7. Sporno je dosuđenje tužiteljici preostalog dijela naknade neimovinske štete u iznosu od 1.547,50 kn s zateznom kamatom (preko dosuđenog iznosa od 9.600,75 kn), kao i dosuđeni tijek zatezne kamate na iznos naknade štete od 9.600,75 kn, pri čemu tuženik smatra da tužiteljici pripada zatezna kamata u tijeku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok da je u odnosu na potraživanje dijela naknade neimovinske štete od 1.547,50 kn sa zateznom kamatom nastupila zastara.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica predmetnu tužbu ponijela 3. prosinca 2014., da je prema nalazima i mišljenjima medicinskih vještaka liječenje tužiteljice završeno i nastupilo trajno stanje u travnju 2013., da tužiteljica tužbom traži naknadu štete u iznosu od 53.370,31 kn, da je tužiteljica podneskom od 3. rujna 2019. snizila tužbeni zahtjev te zatražila na ime naknade neimovinske štete 3.095,00 kn, te imovinske štete 6.865,75 kn (ukupno 9.960,75 kn), da je potom tužiteljica podneskom od 28. srpnja 2020. djelomično preinačila tužbu, koju preinaku tužbe je sud dopustio, te zatražila na ime naknade neimovinske štete 4.642,50 kn (i to s obzirom na okolnost da je Vrhovni sud RH 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. izmijenio Orijentacijske kriterije za naknadu neimovinske štete) te je tužiteljica tim podneskom zatražila daljnju naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.547,50 kn s zateznom kamatom od 3. prosinca 2014. do isplate, a na ime naknade imovinske štete iznos od 6.505,75 kn, i to za izgubljenu zaradu u razdoblju od 10. rujna 2012. do 30. lipnja 2013. iznos od 1.405,75 kn i za troškove putovanja radi fizikalne terapije u K. t. iznos od 5.100,00 kn, ili sveukupno 11.148,25 kn (1.479,63 eur).

 

9. Sud je opisanu preinaku tužbe iz podneska od 28. srpnja 2020. dopustio, što tuženik žalbom ne osporava, te je cijeneći da je tuženik u postupku mirnog rješenja spora kao i tijekom trajanja parnice tužiteljici isplatio na ime naknade štete sveukupan iznos od 14.000,00 kn, prvostupanjski sud je preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete od 4.642,50 kn i za naknadu imovinske štete od 6.505,75 kn, ili sveukupno od 11.148,25 kn s zateznom kamatom od 3. prosinca 2014. prihvatio kao osnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

10. Tuženik u žalbi osporavajući dio prvostupanjske presude u točki I izreke za dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.547,50 kn s zateznom kamatom navodi da je ovaj dio potraživanja tužiteljice u zastari, te ukazuje da je do nastanka štete došlo 9. rujna 2012., da je tužiteljica tužbu podnijela 3. prosinca 2014., a da je tek podneskom od 28. srpnja 2020. preinačila tužbu za naknadu neimovinske štete za daljnji iznos od 1.547,50 kn, te smatra da je ovaj dio tužbenog zahtjeva sud trebao odbiti kao neosnovan.

 

11. U odgovoru na navode u kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete, treba reći da u situaciji kada je sud taj dio zahtjeva tužiteljice prihvatio, da je tuženikov prigovor zastare ocijenio kao neosnovan.

 

12. Žalbeni navodi tuženika o osnovanosti prigovora zastare u odnosu na navedeni dio potraživanja naknade neimovinske štete prema stajalištu ovog suda  nisu osnovani. Točno je, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka izrazio suprotno stajalište o tome da se u odnosu na povećani dio zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za zastaru bitan dan preinake tužbe.

 

13. Građanski odjel ovog suda na sjednici održanoj 7. ožujka 2024. u odnosu na navedeno sporno pravno pitanje zauzeo je stajalište o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, prema shvaćanju ovog suda podnošenjem tužbe zastara je prekinuta i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Svi događaji koji su relevantni za odluku suda kao i dokazi jednaki su i u odnosu na tužbeni zahtjev prije preinake pa tako i u odnosu na tužbeni zahtjev nakon preinake što znači da preinakom tuženik nije stavljen u nepovoljniju procesnu poziciju. Kada se radi o naknadi neimovinske štete tužiteljica je u konkretnom slučaju već u tužbi navela sve kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete. Stoga, prihvaćanjem prigovora zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljica bi u konkretnom slučaju bila onemogućena u razmatranju svojeg povišenog tužbenog zahtjeva u meritumu, te bi takvo postupanje suda prilikom tumačenja zastare u konkretnoj situaciji kako to predlaže tuženik predstavljalo pretjerani formaliziran u primjeni prava koji bi mogao naštetiti načelima poštenog suđenja i pristupa sudu, suprotno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/97. 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i odredbI čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90 – 5/14) kojom je zajamčeno pravo na pristup sudu.

 

14. Zbog tih razloga je navedeni dio tužbenog zahtjeva tužiteljice sa zateznom kamatom od 3. prosinca 2014. do isplate pravilno prihvaćen kao osnovan.

 

15. Tuženik u žalbi nadalje osporava dio pobijane presude u točki I izreke u odnosu na tijek zatezne kamate od 3. prosinca 2014. do dana presuđenja, dosuđen na naknadu preostalog dijela neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 9.600,75 kn te smatra da je sud zateznu kamatu trebao suditi od prvostupanjskog presuđenja do isplate.

 

16. S tim u vezi tuženik u žalbi navodi da liječenje tužiteljice nije završeno krajem travnja 2014. kako da to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud, jer da iz stanja u spisu, a cijeneći da je tužiteljica tijekom cijelog postupka u spis dostavljala medicinsku dokumentaciju iz koje da proizlazi da je njezino liječenje završeno tek kasnije, tijekom 2020. ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni nesporan iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 9.600,75 kn od prvostupanjskog presuđenja do isplate.

 

17. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, odnosno tuženik nije u pravu kada ističe da je liječenje tužiteljice trajalo i nakon travnja 2014., sve do 2020., jer suprotno proizlazi iz stanja u spisu. Naime, prvostupanjski sud je, cijeneći nalaze i mišljenja sudskih vještaka pravilno utvrdio da je liječenje tužiteljice i trajno stanje nastupilo krajem travnja 2013. Prema stanju u spisu tužiteljica je u spis dostavljala daljnju medicinsku dokumentaciju a koja datira s kasnijim razdobljima (nakon travnja 2014.) zbog okolnost jer je tuženik osporavao da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila i potres mozga kao i trzajnu ozljedu vrata i vratne kralježnice, kao i da je tužiteljica i ranije prije štetnog događaja imala poteškoća sa vratnom kralježnicom.

 

18. U takvim okolnostima tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete u tijeku od 3. prosinca 2014., kao dana podnošenja tužbe sudu u smislu odredbe čl. 1103. st. 1. ZOO-a.

 

19. Iz stanja u spisu te obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud dosudio tužiteljici naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu zbog bolovanja, u razdoblju od 10. rujna 2012. do 30. lipnja 2013. u iznosu od 1.405,75 kn, visinu kojeg iznosa tuženik žalbom ne osporava već jedino tijek zatezne kamate.

 

20. Tuženik pogrešno smatra da tužiteljici pripada zatezna kamata na dosuđenu naknadu izgubljene zarade od prvostupanjskog presuđenja do isplate, jer je visina izgubljene zarade utvrđena u navedenom novčanom iznosu i za navedeno razdoblje zaključno s 30. lipnja 2013. pa tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od 3. prosinca 2014. kao dana podnošenja tužbe u smislu odredbe čl. 1086. ZOO-a.

 

21. Nadalje, sud je tužiteljici dosudio naknadu za troškove putovanja iz Z. u K. t. za obavljene fizikalne terapije (60 odlazaka po cijeni od 85,00 kn) ili ukupno 5.100,00 kn, koliko iznosi cijena povratne autobusne karte na relaciji Z.-K. t., u vezi čega je tužiteljica priložila odgovarajuću dokumentaciju, pri čemu iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica  fizikalnu terapiju obavljala u razdoblju od listopada 2012. do ožujka 2013., pa je stoga opravdano zatražila zateznu kamatu od podnošenja tužbe 3. prosinca 2014. u smislu citirane odredbe čl. 1086 ZOO-a.

 

22. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da je sud zateznu kamatu na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu također trebao suditi od presuđenja do isplate treba reći da iz stanja u spisu i obrazloženja presude proizlazi da je tužiteljica zahtjev za naknadu ove imovinske štete povukla podneskom od 12. listopada 2020. o kojem zahtjevu dakle sud nije ni odlučivao, a tuženik se, prema stanju u spisu, povlačenju tog dijela zahtjeva nije protivio.

 

23. Tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže razloge zbog kojih pobija prvostupanjsku presudu u točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen u cijelosti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška. Iz stanja u spisu te obrazloženja presude proizlazi da je tuženik tražio trošak u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a. Međutim prvostupanjski sud je ovaj dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbio kao neosnovan, uz obrazloženje da je tužiteljica snizila tužbeni zahtjev tek nakon provođenja medicinskog vještačenja, kada je saznala za opseg i visinu štete a uz to, prema stanju u spisu tužiteljica je djelomično snizila tužbeni zahtjev i zbog okolnosti da je tuženik tijekom trajanja parnice tužiteljici isplatio određene novčane iznose naknade štete. U takvim okolnostima i prema shvaćanju ovog suda, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška pravilno je odbijen kao neosnovan.

 

24. Stoga je pobijana presuda pravilna i zakonita i u odluci o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

25. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

26. Prvostupanjska presuda u točki I izreke za dosuđeni iznos naknade štete od 9.600,75 kn, te u dijelu točke II izreke kojim je odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao nepobijana ostaje neizmijenjana.

 

 

U Rijeci 8. ožujka 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić, v.r.