REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 892/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. d.d., OIB ..., Z., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženika K. G., OIB ... iz Z., zastupanog po punomoćnici Z. G., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. B. i Z. G. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-303/2021-2 od 9. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3102/2020 od 19. siječnja 2021., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuju se prijedlozi za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženika kao nedopušteni.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-303/2021-2 od 9. studenog 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3102/2020 od 19. siječnja 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila tri pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, smatrajući da je shvaćanje o tim pitanjima na kojemu se temelji pobijana odluka suprotno shvaćanju revizijskog suda kao i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

3. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pet pitanja, argumentirajući njihovu važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu pozivanjem na više odluka revizijskog suda.

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužiteljica je predložila odbacivanje navedenog prijedloga tuženika kao nedopuštenog, uz naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu tužiteljice, a koja se odnose na ocjenu suda o (ne)poštenju stjecatelja i tijek zateznih kamata u slučaju prihvaćanja restitucijskog zahtjeva prema kojemu su stranke dužne vratiti jedna drugoj što su primile na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim jer se radi o zelenaškom ugovoru, ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu već iz razloga jer odgovor na ta pitanja ne može biti jednoznačan, te je ovisan o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Također valja reći da se odluke na koje se je tužiteljica pozvala (Rev-247/2011-3 od 22. listopada 2014. te Pž-3986/08 od 12. ožujka 2013. i Pž-1800/04 od 20. rujna 2005.) ne izražavaju pravno shvaćanje o pitanjima koja je tužiteljica naznačila u prijedlogu, pa stoga ne mogu na valjan način argumentirati važnost tih pitanja u smislu potrebe za intervencijom revizijskog suda.

6. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije koji je podnio tuženik, revizijski sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP-a, ocijenio da podnositelj nije naznačio valjane razloge zbog kojih bi naznačena pitanja (koja se odnose na primjenu pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske) mogla biti važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. Naime, odluke revizijskog suda na koje se je tuženik pozvao (Revx 701/16 od 8. kolovoza 2017., Rev- 319/2008 od 25. veljače 2009., Revx-1080/14 od 25. studenog 2014., Revx-183/11 od 16. listopada 2013.) ne izražavaju pravno shvaćanje revizijskog suda o postavljenim pitanjima, a niti je tuženik na bilo koji drugi način dokazao važnost postavljenih pitanja u smislu osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoja prava kroz sudsku praksu sukladno odredbi čl. 385a ZPP-a.

7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije tužiteljice i tuženika, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 3. i 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

8. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika je odbijen, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom toga prijedloga.

Zagreb, 15. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.