REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 557/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. K., OIB …, iz A., zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku iz N., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u O., Stalna služba u N. i Z. G., OIB …, iz L., kao zakonskog nasljednika iza J. G., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1073/2017-2 od 8. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-1183/16-9 od 28. travnja 2017., u sjednici održanoj 15. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1073/2017-2 od 8. studenoga 2018. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-1183/16-9 od 28. travnja 2017., u toč. II. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno :
"I.Utvrđuje se da je tužiteljica K. K., OIB … iz A., vlasnica nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 197 k.o. A. i to kčbr. 417 M. oranica površine 14808 m2 što joj je G. Z., OIB …, u ime G. J. dužan priznati i trpjeti brisanje svojih prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis tih prava u korist tužiteljice, sve u roku od 15 dana.
II. Tužbeni zahtjev tužiteljice K. K. protiv tužene Republike Hrvatske, odbija se u cijelosti.
III. Nalaže se tužiteljici K. K., OIB … iz A., da tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 kn u roku od 15 dana.".
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/0 8,57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati njegov tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382 st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice kako je to navedeno u točkama 1. do 3. tog članka.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
8. Tužiteljica je u podnesenoj reviziji nije izričito postavila pravno pitanje, međutim iz samog sadržaja revizije više je nego jasno da je postavila pravno pitanje o tome računa li se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme prije 8. listopada 1991., tj. vrijeme u kojem je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu, (od 1935., kada je stara čestica 1369/1 upisana kao općenarodna imovina), dok je kao razloge važnosti navela praksu Europskog suda za ljudska prava, konkretno presudu u predmetu Trgo protiv Hrvatske te odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2440/2018-3 i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1929/2011-2.
9. U ovom slučaju nižestupanjski sudovi su utvrdili "da tužiteljica ni tijekom ponovljenog prvostupanjskog postupka nije dokazala da je spornu nekretninu označenu kao kčbr. 426 iz zk. ul. 374. za K.O. A. stekla na zakonit način, bilo kupoprodajom ili nekim drugim pravnim poslom, a osobito nije dokazala da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, imajući pri tome u vidu da je sporna katastarska čestica nastala od više čestica različitih površina, različitih suvlasničkih omjera i posjednika, te da se radi o plemićkom dobru koje je od 1953. u režimu "društvenog vlasništva". Drugostupanjski sud ujedno "smatra da tužiteljica nije mogla steći vlasništvo temeljem dosjelosti i to stoga što nije pružila nikakve dokaze da je prije "podruštvljenja" predmetna nekretnina bila stvarno vlasništvo i posjed njenih prednika", a da od njezinog podruštvovljenja, ne računajući vrijeme u kojem je bila u režimu društvenog vlasništva, nije proteklo vrijeme od 40. godina, koje vrijeme je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u smislu odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine", broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP).
10. O pravnom pitanju može li se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu računati i vrijeme posjedovanja u razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. ovaj sud se već izjasnio u odlukama poslovni broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5. studenoga 2019., Rev 2800/2017-4 od 25. svibnja 2021. i dr. a pravno shvaćanje revizijskog suda u odnosu na to pravno pitanje glasi:
"kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.".
11.1. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine Republike Hrvatske", broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.
11.2. Nakon toga je ZVDSP-a., u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
11.3. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke broj U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).
12.1. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske) na koje se revident i poziva, ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.
12. 2. Prema pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava iznesenom u pobrojanim odlukama "u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.".
13. Prema navedenom, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno je pravnom shvaćanju ovoga, ali i Europskog suda za ljudska prava, iznesenom u navedenim odlukama.
14. S obzirom da tužiteljica tvrdi da su prednici tužitelja posjedovali spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991., odnosno od 1935., nižestupanjski sudovi su odlučujući ponovno o zahtjevu tužiteljice, bili dužni ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.
15. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, odnosno jesu li s obzirom na izneseno pravno shvaćanje, u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.
16. U nastavku postupka utvrditi će se sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, te će vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci donijeti novu, na zakonu utemeljenu, presudu.
17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 15. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
